Državni Dom naroda jučer nije održao zakazanu sjednicu jer nije bilo kvoruma – delegati iz SNSD-a Milorada Dodika naprosto se nisu pojavili.
Bio je to konkretan čin nakon što je Milorad Dodik dan ranije najavio „paralizu države“, kivan jer mu je Ustavni sud odbio apelaciju na presudu Suda Bosne i Hercegovine, kojom mu je oduzet mandat predsjednika RS.
Nakon što su Sjedinjene Države ukinule sankcije Dodiku, njegovim najbližim saradnicima, članovima porodice i povezanim firmama, predstavnica Sjedinjenih Država u Vijeću sigurnosti jasno je najavila novi američki pristup politici u Bosni i Hercegovini.
Zaboravite visokog predstavnika
Američka odluka da ukine sankcije Dodiku i njegovim saradnicima ne znači tek promjenu u tehničkom režimu vanjske politike, nego označava dublji strateški zaokret.
Washington se povlači iz uloge direktnog arbitra u bosanskoj politici, prepuštajući lokalnim akterima da sami testiraju granice vlastite odgovornosti i sposobnosti za dogovor.
U tom kontekstu, pozivi domaćih zvaničnika upućeni Schmidtu djeluju kao refleks iz starog poretka – navika da se svaka kriza rješava prizivanjem vanjskog autoriteta, čak i onda kada on više nema stvarnu političku težinu.
Jasno je nakon američkih odluka, poteza i najava da Ured visokog predstavnika do daljnjeg neće igrati značajniju ulogu u bosanskohercegovačkoj politici. Visoki predstavnik, naprosto, ne djeluje ukoliko nema snažnu i nedvosmislenu podršku SAD-a.
Kredibilni mediji i izvori pišu da visoki predstavnik Christian Schmidt traži podršku svoje matične države, Njemačke, nakon što su američki diplomati od njega otvoreno zatražili da se povuče.
No, to nije spriječilo državnog delegata iz SDA, Šefika Džaferovića, kao i državnog ministra odbrane iz SDP-a, Zukana Heleza, da odmah nakon blokade sjednice Doma naroda u pomoć pozovu nikog drugog do Schmidta.
Država u utorak zablistala, u četvrtak zove u pomoć
Ne ulazeći ovdje u višestruku opasnost potencijalnih Schmidtovih intervencija, njegov već podebeo dosije štetnih, polovičnih i spornih odluka, naprosto je zabrinjavajuće što dvojica visokorangiranih zvaničnika iz dvije najveće bošnjačke stranke postupaju ovako.
“Ne mogu i neću šutjeti dok se pred našim očima ruše institucije države Bosne i Hercegovine. Današnje blokiranje rada Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, zbog nedolaska trojice delegata iz SNSD-a, nastavak je istog scenarija koji smo gledali i na prethodnoj sjednici, kada su izostali delegati iz HDZ-a. Jasno je da SNSD i HDZ djeluju sinhronizovano, s jednim ciljem, da oslabe i uruše institucije naše države”, kazao je državni ministar odbrane.
Potom je iznio niz uobičajenih patriotskih fraza: „To mora biti rečeno glasno i bez okolišanja: ove opstrukcije ciljano potkopavaju suverenitet Bosne i Hercegovine i razaraju ono što su naši građani i međunarodna zajednica godinama gradili. Ove blokade pogađaju narod. Pogađaju našu vojsku, ekonomiju, europski put i budućnost naše djece. Neću i ne smijemo dozvoliti da država bude talac interesa nekoliko partijskih lidera.“
Ovo bi bilo tek zabrinjavajuće ali je i bizarno, nedosljedno jer je isti ovaj Helez dva dana ranije je kazao da su državne institucije „zablistale“, komentirajući odluku Ustavnog suda.
„Ova odluka predstavlja veliku pobjedu institucija Bosne i Hercegovine i jasan dokaz da niko nije iznad zakona, bez obzira na političku funkciju ili moć koju neko ima. Pravna država i vladavina prava temelj su svake demokratske zajednice, a današnja odluka potvrđuje da se taj princip u Bosni i Hercegovini mora poštovati“, kazao je Helez.
Institucije su u utorak zablistale, a u četvrtak se već moralo zvati Schmidta u pomoć.
Šta uopće hoće bošnjačka politička elita?
Džaferović je bio umjereniji u svom pozivu, ali politička logika iza njegovih i Helezovih izjava je zapravo ista – ona odražava nemoć bošnjačke političke elite da artikulira vlastitu, izvedivu i jasnu strategiju djelovanja.
Višedecenijski bošnjački outsourcing izgradnje države Amerikancima i drugim strancima ne samo da odavno nije moguć, nego će se njegove posljedice trpjeti još zadugo.
Ovakvi pozivi u pomoć ne samo da svjedoče o nemoći te manjku političke inicijative i vještine, nego mogu dodatno obeshrabriti bošnjačku političku javnost.
Bošnjačka politička elita mora početi raditi na osmišljavanju i provođenju vlastite, samosvojne političke strategije. To im nije samo dužnost, nego i prijeka generacijska potreba u osjetljivom geopolitičkom trenutku.
Autor: Kenan Efendić, !Odgovor
