OGROMAN ILIRSKO-HELENISTIČKI GRAD DREVNIH DAORSA KRIJE SE IZNAD CENTRA ČAPLJINE

POTPUNO ZABORAVLJENI ‘ČAPLJINSKI DAORSON’ – tzv. ‘MALA’ GRADINA, MONUMENTALNA MEGALITSKA PORUŠENA I DEVASTIRANA GRAĐEVINA NUŽNA ŠTO HITNIJE ZAŠTITE I VALORIZACIJE!;

Nevjerojatna, najnovija spoznaja rezultirana obilaskom od ranije poznate tzv.Male gradine iznad samog centra grada Čapljine, pokazuje da se ovdje nalaze ostaci porušene kolosalne megalitske helenističke građevine koja je imala izvornu arhitekturu vrlo sličnu poznatom Daorsonu ili gradini u Ošanićima.

Ova građevina izgrađena je bila od ogromnih, vrlo dobro isklesanih megalitskih blokova u obliku paralelopipeda i kvadera upravo poput onih u Daorsona, koja je međutim danas nažalost nakon brojnih višestoljetnih teških devastacija i pregradnji, u 90-postotnom udijelu porušena i teško devastirana.

Tako je nakon helenističkog razdoblja i prisustva ‘moćnih’ Daorsa dolaskom Rimljana započela prva veća pregradnja i devastacija, zatim tijekom srednjeg vijeka, te konstatno sve do današnjeg vremena kad je pak gotovo najveća devastacija napravljena kroz izgradnju i podizanje velikog odašiljača i građenjem velike vodospreme.

Ove današnje građevine doslovno su pomele i sravnale nepovratno čitav gornji vršni i istočni dio, nekad izvorno moćne megalitske akropole, kao i znatnog dijela istočnog podgrađa gdje su stajale brojne ozidane stambene terase.

Ipak, unatoč toj činjenici, najnovijim detaljnijim uvidom čitavog gradinskog prostora zapaženi su mnogobrojni ostaci izvornog megalitskog zida, odnosno megalitskih zidova, podzida, utvrda, kuća, te raznih megalitskih građevina koje gotovo bez ikakve dvojbe ukazuju da se ovdje krije jedan izuzetno veliki ilirsko-helenistički grad od drevnih Ilira Daorsa koji se s obzirom na stil gradnje i na udaljenost od gradine Ošanići s pravom može nazvati ‘čapljinski Daorson’.

Za ovaj arheološki lokalitet se zna još od ranije, te je relativno ukratko opisan unutar Arheološkog leksikona BiH pod imenom ‘Mala gradina’. Iako se ovaj lokalitet zove ”Mala” – gradina, ovaj epitet itekako na prvi pogled totalno zavarava realnu situaciju na terenu odnosno na samom lokalitetu.

Najnovijim autorovim obilaskom tako je razotkriveno da se unutar danas crnogoričnom šumom obraslih padina čitavog brda podno istočnih, južnih i zapadnih strana centralne velike ‘gomile’ ustvari akropole, krije nevjerojatno mnoštvo fenomenalno ozidanih napravljenih terasa s ostacima brojnih ilirskih, daorskih nastambi te ono što je možda i još zanimljivije – s ogromnom količinom helenističke keramike, lončarije, dijelova amfora, grčkog crijepa, finih grčkih (helenističkih) posuda, kao i brojni ostaci kasnijih rimsko-antičkih posuda, amfora, crijepa i nebrojenih fragmenata lončarije razasutih diljem čitavog brda okolo centralne akropolske ‘gomile’ ustvari glavne uzvišene megalitske građevine.

Nadalje, još pobližim pregledom i uvidom ovih mnogobrojnih, posve očito ljudski načinjenih, drevnih ilirskihstambenih terasa zamijećena je karakteristika da se u baznim dijelovima gotovo svake ove stepenaste terase nalaze tipični ilirsko-helenistički megalitski zidovi koji su ovdje napravljeni u funkciji podzida tih terasa.

Jedan nevjerojatan doživljaj pravog razotkrivanja ili otkrića – daju prizori u kojima se jasno vidi da su ovi brojni gotovo pravi helenistički megalitski bedemi u potpunosti zarasli u vegetaciju te u velikoj mjeri zatrpani nanosima zemlje i ostalog materijala tijekom perioda dužeg od 2200 godina.

S druge strane možemo samo zamisliti kako bi to sve izgledalo nakon što bi se detaljno raščistilo i iskopalo do temeljnog nivoa, što se nažalost, s obzirom na današnje stanje i orijentiranost domaće arheologije i domaćih arheologa prema detaljnim istraživanjima predrimskih graditeljskih spomenika megalitskog karaktera, najvjerojatnije neće još uskoro dogoditi.

No, usprkos ovome ‘lošem’ stanju domaće arheologije, s obzirom na ono što se sve krije i nalazi na prostoru tzv.Male gradine iznad samog centra Čapljine, kao i s obzirom na autorov neposredni terenski uvid, bez ikakve dvojbe nužno je svima onima zaduženima i ovlaštenima za kulturno-povijesnu baštinu grada Čapljine i Hercegovačko-neretvanske županije, poslati jasnu poruku da se ovaj lokalitet mora što žurnije ili ‘pod hitno’ zaštiti u najvećoj mogućoj mjeri kao prvorazredni povijesni-graditeljski spomenik ne samo grada Čapljine već i čitave države.

Koji su glavni razlozi ove nužne potrebe za zaštitom i valorizacijom?

Pa osim samih arhitekturalnih ili graditeljskih osobina očitovanih u nebrojeno mnogo ruševnih ostataka velikih pomno klesanih megalitskih blokova vapnenca u ilirsko-helenističkom stilu, zajedno s ostacima samih megalitskih bedema na čitavoj površini gradine, vrlo bitno je naglasiti prisustvo ogromnog broja helenističko-antičkih ostataka amfora, posuda, raznoraznog pokretnog materijala, koji kao takav ima izuzetnu pa i neprocijenjivu vrijednost.

Nadalje, obilaskom od strane autora teksta, jasno je se uvidjelo kako se ovaj, široj javnosti dosada gotovo nepoznati arheološki lokalitet, uveliko trenutno, a i od ranije sustavno ‘pljačka’ odnosno devastira na način jasno zapažajućih i očitih brojnih rupa iz kojih su brojni pojedinci vadili, možda i za znanost predragocjene, pokretne nalaze te ih odnosili sa sobom bez da će znanost i domaći arheolozi možda ikad saznati o čemu je sve bilo riječ.

A koliko vrijedno i pravo bogatstvo sadrži ovaj lokalitet kazuje i sama činjenica, ukratko opisana u Arheološkom leksikonu, da su ovdje pronađeni izuzetno vrijedni ostaci helenističkih posuda tzv.gnathia keramike ili gnathia tipa, uz što je još na jednoj helenističkoj amfori pronađen i grčki natpis ‘Menandros’.

Ustvari, ako malo bolje pogledamo ovu činjenicu, uviđamo da je znači ovaj lokalitet, odnosno sama Čapljina – mjesto s jednom od najstarijih pisanih riječi u BiH a to je riječ MENANDROS, pa bi se prema tome simbolički i ovaj ilirski daorski grad moglo nazvati upravo imenom Menandros.

Stoga, je neupitno ovaj lokalitet uvelike valorizirati kao ilirsko-helenistički grad svojevrsni, ‘čapljinski’ Daorson, te ga zaštiti na način kontrole u cilju spriječavanja daljnjih pljački i devastacije ovog, bez ikakve dvojbe, jednog od najvrijednijih arheoloških nalazišta u Bosni i Hercegovini.

A dodatnoj vrijednosti ovog drevnog grada, ustvari Pra-Čapljine, ide u prilog izuzetno pogodna mogućnost dolaska do njega, pri čemu neposredno iznad ceste kod vodospreme postoje velike stepenice koje vode upravo do ruševina ogromne helenističke daorske građevine s južne strane vrha s akropolom.

Sve u svemu, svi Čapljinci, mogu s pravom biti preponosni na svoje povijesno bogatstvo, na bogatstvo svojih pravih predaka, moćnih Ilira Daorsa koji su točno iznad samog centra današnje Čapljine još prije više od 2200 godina napravili te izgradili monumentalne megalitske građevine, ali isto tako i pravi grad, pravu drevnu, izvornu, ilirsku tj.daorsku Čapljinu – čapljinski Daorson ili pak grad Menandros.