Stari grad Vratnik (Foto)

Stari grad Vratnik (Foto)

U srednjem vijeku na području Bijele tabije je postojalo manje utvrđenje koje pominju i opisuju putnici koji su prolazili Sarajevom u XVI vijeku. Takođe, rani osmanski izvori posredno govore o postojanju tvrđave na Vratniku.

U pristupnom predavanju u Akademiji nauka Bosne i Hercegovine 1977. godine Bejtić je iznio pretpostavku i dao niz argumenata o tome da se rani osmanski izvori, koji pominju utvrđenje Hodidid, kao i aktivnosti prvih nosilaca osmanske vlasti u župi Vrhbosna od 1435. godine odnose na grad na Vratniku, koji je podignut krajem XIV vijeka.

Preko Vratnika je vodila i Carska džada, put koji je iz Sarajeva, pa preko Višegrada išao sve do Carigrada. Otuda se i jedna od vratničkih kapi-kula i naziva Višegradskom kapijom.

Sve do pohoda princa Eugena Savojskog Sarajevo je, zbog toga što se nalazilo duboko u unutrašnjosti Osmanskog carstva, bilo otvoreni grad bez zaštitnih bedema, sa tek malom tvrđavom na mjestu Bijele tabije. U tu tvrđavu moglo je stati svega 150 – 200 vojnika, a zaštitu u njoj nije moglo pronaći više od nekoliko stotina civila.

Nakon što je Eugen Savojski sa 6500 konjanika 1697. godine provalio u Sarajevo, te do temelja spalio i opljačkao grad, iza njega su ostali strah, nevjerica, ali i svijest da se grad u budućnosti mora adekvatno zaštititi.

Ipak, gradnja utvrđenja oko Vratnika započela je tek nakon Požarevačkog mira, 1729. godine, za vladavine namjesnika Gazi Ahmed-paše Rustempašića Skopljaka.

Paša i sarajevski prvaci odlučili su da se imaju izgraditi bedemi koji će „opasati 450 kuća i da ostane praznog zemljišta za još toliko kuća“, te da odbrambeni zid „bude dugačak sahat hoda, debeo 2 aršina, visok 10 aršina…“

Od Dubrovčana je paša tražio da mu u pomoć pošalju pet lagumdžija i pet čerahora (tvrđavskih zidara), a za nadglednika radova postavio je svog sina Rustem-bega.

Kako je Ahmed-paša već 1730. godine premješten iz Bosne, gradnja je prekinuta ili se sa njom odugovlačilo.Click to enlarge image p18uqjdq9p1chrgfpg0bosf1erbg.jpg

Izgradnju bedema nastavio je vezir Hećimoglu Ali-paša, pobjednik nad austro-ugarskim snagama u boju kod Banje Luke 1737. godine, koji je te zime prezimio u Sarajevu.

Pri gradnji su mu pomagali ulema i narod Sarajeva, a jedna legenda kaže kako je Hećimoglu Ali-paša, zatekavši u Sarajevu mnogo grobalja, zapovijedio da se kamenje nišana povadi i uzida u bedeme.

Vratničkim bedemima bio je opasan prostor od 495.596 kvadratnih metara, nepravilnog oblika.

U sklopu bedema nalazilo se pet utvrđenja – tabija (Bijela, Strošićka, Žuta ili Jekovačka, Tabija na Ravnim bakijama i Tabija na Zmajevcu).

Stari grad Vratnik imao je i tri utvrđene kapi-kule (Višegradska, Ploče i Širokac), te pet kapija i nekoliko kapijica.

Nakon što su 19. avgusta 1878. godine austro-ugarske trupe slomile i posljednji otpor sarajevskih branitelja i zauzele šeher Sarajevo, utvrđenja Starog grada Vratnika polako počinju gubiti svoju svrhu.

Danas su od utvrđenja u relativno dobrom stanju samo Bijela i Žuta – Jekovačka tabija, sa koje u vrijeme svetog islamskog mjeseca ramazana u sumrak tradicionalno puca top, koji označava trenutak prekida cjelodnevnog posta.

U dobrom je stanju i Višegradska kapi-kula, a jedini potpuno očuvani komad odbrambenog zida jeste onaj između kapi-kula Ploče i Širokac, koji je danas, skupa sa te dvije kapi-kule, dio Muzeja Alija Izetbegović.

p18uqjdq9oi19ulslmgrij1ef

Graditeljska cjelina – Stari grad Vratnik u Sarajevu proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

 

 

Previous Dječaku Jasminu koji je želio kozu umjesto bicikla ispunila se želja: Presretan sam
Next Naseljavanje Vlaha i Arbanasa u Bosni: Bosanski sandžak

You might also like

NASLIJEĐE

Stećak u obliku nišana (FOTO)

U dosadašnjoj historijskoj literaturi, Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine itd., sramno se prikriva jedna prvorazredna činjenica: nadgrobni spomenik s natpisom i ljudskom figurom iz Humskog nalazio se neposredno pored jednog

SEHARA

Kosta Herman: Ćuprija u Višegradu

Mehmed paša Sokolović rodom je Bošnjak; ostanci kućice, u kojoj se rodio, još se danas viđaju u malenom selu Ravancima između velike i male Varde, blizu varošice Rudo. Autor: Kosta

NASLIJEĐE

Na granici sjećanja: Kameni most preko rijeke Bune

Takozvani „Rimski most” preko rijeke Bune, bio je najveći most u Hercegovini. Nijemci su ga, 1945. godine, pri povlačenju minirali i na njegovu mjestu i danas je novi betonski most.