Prije osnivanja Haškog tribunala: Njemački sudovi genocid dokazali u Foči, Doboju, Kotor-Varoši i Osmacima

Njemačka je sudila Novislavu Džajiću, Nikoli Jorgiću, Maksimu Sokoloviću i Đuradu Kušljiću, a oni su se teretili za genocid tokom 1992. godine. Dvije od ukupno četiri presude navedene su i u presudi Radislavu Krstiću, koji je osuđen zbog genocida u Srebrenici

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, dokazuju zvanične presude njemačkih sudova, genocid je počinjen i u Foči, Doboju, Osmacima i Kotor-Varoši.

Naime, domaćoj javnosti malo je poznata činjenica da su tokom devedesetih godina njemački sudovi, još prije Haškog tribunala i Suda BiH, donosili presude za genocid u drugim općinama naše zemlje. Kako je poznato, sve presude Haškog tribunala i Suda BiH, odnose se na srebrenički genocid, koji je počinjen na širem reonu Podrinja tokom jula 1995. godine.

No, Njemačka je sudila Novislavu Džajiću, Nikoli Jorgiću, Maksimu Sokoloviću i Đuradu Kušljiću, a oni su se teretili za genocid tokom 1992. godine. Dvije od ukupno četiri presude navedene su i u presudi Radislavu Krstiću, koji je osuđen zbog genocida u Srebrenici. Njemački zakon je, očekivano, nemilosrdan kada je u pitanju procesuiranje i tretiranje genocida.

FOČA – Novislavu Džajiću je suđeno u Minhenu. Vrhovni sud nije mogao neupitno utvrditi da je imao namjeru počiniti genocid, ali, ipak, Džajić je proglašen krivim za 14 slučajeva ubistva i jedan pokušaj ubistva, te osuđen na pet godina zatvora. Iako oslobođen krivnje od genocida, Bavarska sudska komora je zaključila da se u Foči 1992. dogodio genocid.

DOBOJ – Nikola Jorgić je osuđen na četverostruku doživotnu zatvorsku kaznu. Vrhovni sud Düsseldorfa je u presudi 1997. zaključio da su zločini u Doboju bili čin genocida.

Jorgić je osuđen da je u Grapskoj ubio 22 mještana – žene, starije osobe i invalide. Tri zarobljena Bošnjaka su morala odvesti leševe u masovnu grobnicu.

U Ševarliju je sa paravojnom formacijom zarobio 40 do 50 mještana, te ih mučio, a šestero je samovoljno ubio, dok je sedma žrtva preminula kada je zapaljena u štali zajedno sa šest leševa. Jorgić je također kasnije ubio zarobljenika u zatvoru. Evropski sud za ljudska prava odbio je 2007. njegovu žalbu na presudu. Umro je prošle godine u zatvoru.

OSMACI – Vrhovni sud Düsseldorfa je Maksima Sokolovića 1999. godine osudio na 9 godina zatvora zbog „pomaganja i podržavanja genocida“. Nisu mu mogli dokazati nijedno ubistvo, ali je zaključeno da je bio vođa četničke paravojske, te da je u okolici svog rodnog sela Osmaci teško mučio barem pet zarobljenih Bošnjaka.

Osmaci su općina u RS-u između Zvornika i Kalesije. Ovo mjeseto je prije rata pripadalo općini Kalesija. Tokom agresije svi Bošnajci su protjerani, njih preko 100 je ubijeno, njihova imovina opljačkana, kuće spaljene…

KOTOR-VAROŠ – Bavarski vrhovni sud je 1999. godine proglasio Đurađa Kušljića krivim za izvršavanje genocida i osudio ga na doživotnu zatvorsku kaznu zbog ubistva šestero Bošnjaka i naredbe za progon drugog nesrpskog stanovništva dok je bio šef policije u Vrbanjcima.

Nakon podignute žalbe, presuda je umanjena u „učestvovanje u genocidu“, ali je njegova kazna ostala nepromijenjena. U cijelom procesu se prije nekoliko godina desio obrat. Naime, prema izjavama Kušljića, njemački savezni tužilac je donio odluku da on bude pušten iz zatvora, ali je presuda ostala na snazi. On je u izjavi za medije kazao da je polovinom 2006. godine protjeran iz Njemačke, te da mu je doživotno zabranjen ulazak u ovu zemlju.

(Faktor.ba)