Bosansko kraljevstvo u 15. vijeku: Hrvoje Vukčić i Sandalj Hranić pod zaštitom Osmanlija

Bosansko kraljevstvo u 15. vijeku: Hrvoje Vukčić i Sandalj Hranić pod zaštitom Osmanlija

O prilikama u srednjovjekovnoj bosanskoj državi s početka petnaestog vijeka, o saradnji između bosanskih velikaša (dvojice koji se ugledom i moći mogu mjeriti i s bosanskim kraljevima) i Osmanlija…

  • U knjizi Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine, od g. 1463-1850. Safvet-beg Bašagić navodi sljedeće:

Mehmed I. a za njim sin mu Murat II. osvojiše sve izgubljene zemlje u Maloj Aziji, pa nastave opet osvajanja u Europi. Pošljedni uzdrma dapače carigradske i biogradske zidine, ali mu sreća ne posluži, da na njima razvije crveni bajrak s polumjesecom. Ta je slava Fatiha čekala.
Megju tijem su u Bosni neprestano trajale borbe izmegju kralja i velikaša i napose izmegju pojedinih velmoža.
Glasoviti bosanski veliki vojvoda i herceg od Splita Hrvoje Vukčić-Hrvatinić bješe se ljuto zavadio s ugarskim kraljem i Sandaljom Hranićem. Još odmah iza bitke kod Dobora god. 1408., gdje je sasječeno 126 bos. patarenskih plemića u vjerskoj gorljivosti ugarskih križara, Hrvoje se ogledao na Edrenu, ali zapletaji na istoku bjehu zaokupili sultana, pa mu ne može pružiti pomoći.

Istom god. 1415. nalazimo turske čete u Bosni, gdje s Hrvojom vraćaju pokrajine, koje padoše pod ugarsku vlast.
Nu ovaj put Turci ne ostaviše Bosnu, već se stalno nastaniše u osvojenim krajevima, da utjerivaju harač od bosanskoga kralja. Neposredno gospodovali su u Taslidži, Čajniču, Foči i Nevesinju.

Naredne godine umre herceg, koji je četvrt stoljeća tresao sudbinom Bosne, Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, pa donekle i Ugarske.
Kako već prije Hrvoje bješe predložio Edreni, sultan Mehmed I. imenuje bosanskim begom god. 1418. Ishak bega, koji izabra sjedište u Foči.
U proljeće naredne godine dogju Ishak begu pomoćne čete, s kojima zauze Višegrad i Sokol (na utoku Lima u Drinu).
Na povratku sjavi u Sarajevsko polje, te osvoji malu utvrdu Kresavicu.

Dvije moćne hercegovačke porodice Kosače, gospodari Zahuma i Pavlovići, gospodari Travunije vodile su zatorni rat jedna s drugom kroz dulje vremena. Napokon i jedna i druga zatraži pomoć od bosanskoga namjestnika. I sultan i Ishak beg dugo su se premišljali, kome da se pridruže.

Pošto je Sandalj Hranić Kosača bio tada najugledniji faktor u Bosni, dapače moćniji od samoga kralja, nije nikakvo čudo, što je Ishak beg stupio s njime u savez.
Tako nalazimo god. 1426. Sandalja i Ishak bega, gdje osvajaju Travuniju i dijele je megju se.
Od sada počinje Sandalj u listinama pisati se: Božijom milosti i velikoga cara Mehmed bega gospodar Zahuma i t. d.*) (*Asboth misli još god. 1415., da su Hrvoja i Sandalj priznali tursko gospodstvo.)

  • Historičar Mustafa Imamović također spominje 1415. godinu, kada je udruženim snagama bosanske i osmanske vojske u bici kod Doboja, u mjesecu julu, poražena ugarska križarska vojska. ‘Taj savez sa Osmanlijama označio je put postepenom, ali trajnom osmanskom prodoru u Bosnu. Od tada se Osmanlije javljaju kao stalni činilac u međuvelikaškim razračunima i previranjima u Bosni te njihovim ratovima sa susjednim državama’ – smatra Imamović.
  • Zanimljivim se čini navesti i raspoloženje bosanskog naroda pred sam pad Bosanskog kraljevstva, u vrijeme kralja Tomaša, koji je ‘Jednom prilikom (1456.), da li samo za vanjske potrebe ili zato što je tako i bilo, upozoravao je kako maniheji čine dobar dio njegovog stanovništva, posjeduju veći dio kraljevstva i skoro da više vole Turke nego kršćane’ – navodi Marko Šunjić u djelu Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata – Grupa autora.

 

(MiruhBosne)

Previous Sjajan dan za bosansku atletiku: Nakon Mešića i Pezer ispunio normu za Olimpijadu
Next Hronologija događaja 2. maja 1992.: Dan kada su Niški specijalci bili nemoćni

You might also like

HISTORIJA

Godišnjica potpisivanja „Bilinopoljske izjave”

Na današnji dan, 8.aprila/travnja 1203.godine, potpisana je poznata “Bilinopoljska izjava”, historijski dokument koji su poglavari bosanske crkve, bosanki Ban Kulin, dubrovački arhiđakon Marin i još sedam poglavara potpisali pred izaslanikom

HISTORIJA

Priča o sevdalinkama: vakat kada su Bošnjaci, kao najamnici rata, ginuli na poljima Galicije

Rodna Bosno, daleko odosmo Rodna Bosno, daleko odosmo! Hej, majke naše, ne nadajte nam se! Seje naše, ne kun'te se nama! Hej, vjerne ljube, vi se preudajte! Nas će care

NASLIJEĐE

Kratak izvještaj o ispitivanju starina crkava manastira Ozrena, Tamne, Papraće i Lomnice

Autor: ĐOKO MAZALIĆ, GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA, 01.01.1938. Imao sam priliku da prošlog ljeta, uz pripomoć »Zadužbine Sare i Vase Stojanovića« pri beogradskom univerzitetu, a u saradnnji sa gosp. Milenkom S. Filipovićem, profesorom