Imam učestvuje u gradnji kuće za porodicu preminulog sveštenika u Bileći

U novom naselju Medakovina u Bileći uskoro bi trebala da se izlije ploča na kući u koju bi porodica pokojnog protojereja Dragana Cvijanovića trebala useliti na jesen. Možda bi ovo bila sasvim jedna obična priča da je još jedna porodica uspjela vlastitim naporima napraviti krov nad glavom da ona, spletom okolnosti, nema sasvim drugačiju dimenziju, prvenstveno ljudsku.

Želja prote Cvijanovića bila je da za sebe i porodicu izgradi kuću. Kupio je plac, ali ga je u nakani da izgradi kuću onemogućila iznenadna smrt u oktobru prošle godine, u njegovoj 57. godini. Kako bi se želja pokojnog protojereja Cvijanovića spovela u djelo, među prvima akciju je pokrenuo doskorašnji glavni imam Medžlisa Islamske zajednice u Trebinju Husein efendija Hodžić.

Naime, efendija Hodžić je dao lična sredstva za početak gradnje kuće porodice pokojnog protojereja Dragana Cvijanovića.

Lokaciju na kojoj se gradi kuća za porodicu Cvijanović ekipa Anadolu Agency (AA) posjetila je s Milivojem, sinom pokojnog protojereja Dragana Cvijanovića.

Kada smo ga zamolili za obilazak mjesta na kojem se gradi kuća, iako je u tom trenutku padala jaka kiša, sin pokojnog protojereja nije razmišljao ni sekunde. Rekao nam je: “To je najmanje što mogu da učinim za efendiju.”

“Da. Imam trebinjski Husein efenija Hodžić nam je pomogao i jako smo mu zahvalni na tome. Drago mi je da danas, u ovom vremenu, još ima ljudi”, gotovo kroz suze nam priča Milivoje.

Rekao nam je kako ih je, kao porodicu, gest efendije Hodžića zadivio. No, Milivoje navodi kako je u neku ruku u današnje vrijeme i iznenađujuće da se ovako nešto dešava.

“Jeste, jako nas je iznenadilo sve ovo, pošto danas ne gleda niko nikoga. Nije dužan niko, ali takvo je vrijeme današnje. I to nije dobro”, cijeni Milivoje.

Za porodicu Cvijanović puno će značiti preseljene u novu kuću, nakon smrti protojereja Dragana.

“Značit će nam veliki uspjeh. Moj otac ovdje je dobio prvu službu u Bileći. Išao je po Hercegovini, po obližnjim gradovima, ali ovdje ga je Bileća uvijek držala. Nešto je bilo jače. Uvijek ga je Bileća, zapravo vukla nazad”, priča Milivoje.

Kaže da je primjer saradnje njegovog pokojnog oca protojereja Srpske pravoslavne crkve i imama Islamske zajednice dokaz da je zajednički život moguć ne samo u istočnoj Hercegovini nego i u cijeloj BiH.

– Rat nije baš sve uništio 

“Ovo je jedan od primjera da može i da ima načina za zajednički živi i da rat nije baš sve uništio. Svakako da ovo treba da slijedimo svi. Ovo je primjer kako biti čovjek, kako nije bitna ni materijalna, ni nikakva sila da se nešto ljudsko izvuče iz čovjeka”, ističe Milivoje.

Kaže kako smo svi pomalo u Bosni i Hercegovini krivi što više ne radimo na uspostavi i jačanju multietničnosti, suživota, zajedničke saradnje…

“Jesmo, svi smo krivi, svi pojedinačno. Ne radimo na tome. Moja poruka je da im ovo bude primjer ljudskosti i poštenja, prijateljstva bez obzira na vjeru, naciju, boju kože, boju zastave. To uopšte nije bitno”, poručuje Milivoje, uz naglasak da “ako sve bude po planu trebalo bi do jeseni da se usele u novu kuću”.

Za sada u realizaciji radova ih najviše ometa loše vrijeme, prvenstveno kiša.

Doskorašnjeg glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Trebinje Huseina efendiju Hodžića zatekli smo na novoj dužnosti, imama u Herceg Novom, u Crnoj Gori. Tu radi na uspostavi medžlisa za Herceg Novi, a inače, obavlja i dužnost predsjednika Medžlisa Islamske zajednice za Boku Kotorsku i Budvu. Prvenstveno njegova dosadašnja djela osigurala su mu da bude i koordinator reisu-l-uleme Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifata Fejzića za međunacionalne i međukonfesionalne odnose.

Skormnost je glavna odlika efendije Hodžića. Uvjerili smo se u to kada smo stigli na razgovor s njim, povodom njegovog učešća u izgradnji kuće porodici pokojnog protojereja Dragana Cvijanovića.

“To što sam izdvojio vrijeme za susret s vama ja bih trebao da uputim riječi zahvalnosti vama, jer vi ste ti koji ste se potrudili da dođete dole u Herceg Novi. Hvala vam na dolasku”, bila je prva poruka ekipi Anadolu Agency efendije Hodžića.

“Tema koja vas interesuje, po meni, nije neobična. Ne znam, ili sam možda ja u jednoj takvoj dinamici i aktivnosti, ali raduje me ako vi tvrdite da ima tu elemenata, kazivanja i događaja koji trebaju da se istaknu zbog naše javnosti, koja je postala onako monotona, nezainteresovana za nešto što se zove dobri međuljudski odnosi, nešto što je sada vrlo malo u upotrebi, kako bi rekao”, navodi efendija Hodžić.

Najplemeniti je, kaže, onaj koji se najviše Boga boji.

“Mislim da nije to slučajno. Nije to moja visprenost. Pokojni prota Dragan Cvijanović, bio je sveštenik u Bileći i moja nakana je bila poslije njegove smrti da se pomogne toj porodici, kao i svakoj drugoj. Nije to samo to. Mi smo bili prvi prozvani i pozvani kao ljudi koji propagiramo vjeru, ljudi koji tvrdimo, pišemo i govorimo da smo u vjeri, ovoj ili onoj, koji uglavnom vjerujemo u jednog Boga, svi to kažemo. Dakle, mi smo prvi pozvani da svojim primjerima to kažemo, a ne samo riječima. Riječ je, kaže se, u islamu dobra, ona ide, vine se nebu, i čeka da bude poduprta djelom. Ako je djelo ne bude pratilo ona se vraća tom i onome ko ju je izgovorio. To je islamsko načelo”, navodi efendija Hodžić.

Pokojnog protojereja stavrofora Dragana Cvijanovića kao tadašnji glavni imam Medžlisa Islamske zajednice u Trebinju efendija Hodžić je upoznao 2010. godine, a zajedno su održali govor na otvaranju Gradske džamije u Bileći godinu kasnije, 2011. godine.

“Bilo je to vrijeme kada sam počeo da govorim drugačije, da se ponašam, odnosim. Smatrao sam da više ima prostora i vremena da gradim te dobre međuljudske odnose. Trebalo je da se napravi otvorenje Gradske džamije i muftija mostarski efendija Smajkić bio je zabrinut kako će to izgledati. Nikada gore do tada nije Islamska zajednica manifestacija imala, a poučeni prije onim u Gacku, u Trebinju, kroz šta sve nismo prošli, strahovali smo. Uputili smo poziv za otvorenje Gradske džamije Crkvenoj opštini u Bileći da pošalju svoga izaslanika. Nismo znali ni ko je ko, kako se ko zove. Ja sam protojereja Dragana poznavao iz viđenja od prije. On mene zove prije otvorenja na dan – dva i kaže: ‘Dobili smo poziv. Ja ću doći u ime Crkve. Hajde me malo pouči šta da radim, kako da se ponašam. Doći ću s delegacijom.’ Govorio je on sutradan na tom otvorenju džamije. Govori su bili zaista, u duhu tolerancije i suživota i to je dalo odjeka u javnosti, na okolinu, lokalnu zajednicu”, navodi efendija Hodžić.

Ispričao nam je efendija Hodžić zanimljiv detalj nakon toga. Kaže da je usred Bileće u nekom restoranu pred desetak osoba, gdje je svratio nekim poslom rekao: “Ovi moji iz Trebinja me tjeraju. Hoćete li me vi primiti ovdje za imama? Oni su, kaže, svi u jedan glas rekli – hoćemo”.

“Bila je to šala, više da moj prijatelj iz Švedske, koji nije dolazio dvadesetak godina, pa se bojao u gradu, da njega ohrabrim. Neplanirano tako postupim. Ispalo je dobro. Hoću da kažem da su već ti odnosi bili dobri, tako da i sada, iako više nisam gore u službi, imam prijatelja u Bileći. Ja se time hvalim”, navodi efendija Hodžić.

– Efendija kao žirant 

Kao primjer navodi pokojnog Vasu Kuljića, koji je, kaže efendija Hodžić, javno izjavio u Bileći: “Koga efendija pošalje u moje skladište do 5.000 KM može uzeti materijala na veresiju kada god vrati”.

“Znate koje je to povjerenje, da se ima takvo nešto. Toga danas nema, ni žiranti ti ne pomažu, niko. Dakle, ja sam na to ponosan. Kada je naš pokojni protojerej Drago umro, sin Vase Kuljića, mog prijatelja kaže mi da je protojerej uzeo plac prije, a smrt mu nije dala da napravi kući, nije uspio. Troje djece ima. Trebaju iseliti iz parohijske kuće. Meni je sinula ideja. Ja ću prvi dati prilog. Kontaktirao sam crkvene kolege. Pitao ima li problema? Rekli su nema. Dobro nam došao. Primićemo. Od toga su počeli graditi temelje. Ozidan je sprat. Dao sam ne da kupim mir. Ja sam ga već imao. Ne da platim prijatelje. Ja sam ih imao. Mi uvijek dajemo primjer drugima. Eto to je osnovni moto”, pojašnjava efendija Hodžić.

Cjelovit tekst na:  Akos.ba