KONTINUITET SRPSKE POLITIKE NA JUŽNOSLOVENSKOM PROSTORU

KONTINUITET SRPSKE POLITIKE NA JUŽNOSLOVENSKOM PROSTORU

Proteklih dana u Warszawi je održana 16. Međunarodna konferencija „Colloqui Jerzy Skowronek didicata“ na kojoj su učestvovali brojni arhivisti iz Azije i zemalja zapadne, centralne i istočne Evrope. Na konferenciji je učestvovao kao jedini predstavnik Bosne i Hercegovione prof. dr. Adamir Jerković, direktor Arhive Federacije Bosne i Hercegovine.
Razgovaralo se o teškim arhivskim temama, a prof. dr. Jerković je govorio o kontinuitetu velikosrpske hegemonističke politike kroz agresije i perfidne otimačine zemlje putem agrarnih reformi i kolonizacija.

„Ova politika je na sceni od 1804. godine kada je došlo do pubune u Srbiji protiv Otomanske imperije koja je već tada bila evropski bolesnik, kaže prof. dr. Adamir Jerković.
„Bošnjačko stanovništvo nalazilo se od 1804. pa sve do agresije Srbije na Bosnu i Hercegovinu 1992 – 1995. pred stalnim terorom iz Beograda. Razdoblje Titove Jugoslavije za muslimane je predstavljao kratkotrajni predah u kontinuitetu te politike koja je u osnovi imala otimačinu teriotorije. Muslimansko stanovništvo Srbije je doživjelo teški egzodus od 1867. odnosno 1882. godine iz dijelova jugoistočne Srbije. Hiljade muslimana koji se nisu htjeli vratiti u „pradedovsku veru“ morali su napustiti svoja ognjišta. Srušene su džamije u Beogradu i Užicu i drugim gradovima, muslimanske kuće i zemljišta su spaljene i opljačkane.

U Bosni i Hercegovini se Otomanska imperija zadržala sve do Berlinskog kongresa 1878. godine, kada je ova teritorija došla pod vlast Austro-ugarske monarhije. Poslije raspada Autrogarskog carstva uspostavljena je 1.12.1918. godine Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca sa izrazitom srpskom dominacijom. Kontinuitet Srpska hegemonisitička politika ostao je aktuelan do danas i nakon krvave srpske agresije na Republiku BiH, na Bošnjake/muslimane i druge nesrpske narode.

Prema mišljenju prof. dr. Adamira Jerkovića velikosrpska ideja osvajanja tuđih teritorija naslanjala se na stavove iz „Načertanija“ koje je 1844. osmislio Ilija Garašanin. Namjera je da se obnovi i revitalizira „Dušanovo carstvo“ a ova opasna politika bila je usmjerena prema susjednim narodima. U osvajačkom i fašističkom dokumentu Načertanija nedvosmisleno se ističe da Srbija ne može biti zadovoljna plijenom iz Prvog i Drugog srpskog ustanka. O toj velikosrpskoj aspiraciji govori podatak da je uz Bosnu tražen i Srem, Banat i Bačku. Sve srpske dinastije su bile zaražene ovom velikosrpskom idejom, i Obrenovići, i Karađorđevići, četnici kvislinga Draže Mihajlovića i na kraju 20. vijeka akademici SANU. Nepromijenjena ideologija traje, kaže dr. Jerković, više od 200 godina i dodaje:

„Možemo se složiti sa profesorom Philip J. Cohen-om da je srpski fašizam stariji od Hitlerovog i da vuče svoj korijen od prvog srpskog ustanka 1804. godine. Ideologija Načertanija ni danas nije mrtva iako je Srbija izgubila sve jugoslovenske ratove devedesetih godina prošlog stoljeća. Ona je i dalje živa, umivena i očešljana, ali bit te velikosrpske ideje nikada nije uništena. Ona nikad ne posustaje, uvijek ima snagu nadojena zlom idejom srpskog nacionalizma krećući se za ehom bolesnog šovinističkog zvuka“- kaže prof. dr. Adamir Jerković.

Načertanije izvor svesrpskog zla

„Osnovni cilj te politike, koja se s vremena na vrijeme pritaji, a onda ponovo glasno hukne, je osvajanje teritorija, snažan prodor na zapad u Bosnu i Hercegovinu i osvajanja dijelova susjedne Hrvatske, progon i potpuno uništenje nesrpskih naroda koji im se nađu na putu, jer je njihov cilj stvaranje velike Srbije u kojoj bi svi Srbi trebali da žive zajedno., kaže dr. Jerković.
Na osvojnim teritorijima, u agresivnim ratovima, oni mijenjaju etničku sliku kroz agrarne reforme i kolonizacije. Velike promjene vlasništva nad zemljišnim posjedima zabilježene su tokom agrarne reforme koja je izvedena 1918. odnosno 1919. godine.

Izvršen je prepredeni genocid nad muslimanima. Za sitne novce muslimanima je oduzeta njihova zemlja. Preko noći zemoposjednici su postali sirotinja, stvorena je armija bezemljaša i osiromašnog svijeta. Srbi su upisani u zemljišne knjige bez ikakve naknade kao vlasnici zemlje. Namjera ideologa srpske hegemonističke politike bio je kada se stvore historijske prilike, Bosnu i Hercegovinu, kao tzv. „srpsku zemlju“ priključiti velikoj Srbiji. Cijeli projekat je bio duboko antimuslimanski i antiislamski. Srbi se ni tada a ni danas nisu mogli oteti nazadnoj svetosavskoj ideologiji, koja je manje narode namjeravala zatrijeti radeći neprekidno na afirmaciji i ostvarenju vrhovnog načela: jedan narod jedne religije u istoj državi.

Nakon što je u Bosni i Hercegovini, koja je bila sastavni dio SFRJ, pobijedila socijalistička revolucija i nakon pedeset godina mirnog života u kojoj je ravnopravnost naroda proglašavana svetinjom, došla je 1992. i agresija sa istoka zajedničke države. Prema mišljenju prof. dr. Adamira Jerkovića, velikosrpski koncept, koji nije nikada ugušen, provalio je svom silinom, najprije kroz stavove i načela SANU 1986. kojoj se priklonio i državni vrh u Srbiji na čelu sa Slobodanom Miloševićem.

Uklonjeni su bez milosti svi oni koji nisu podržavali srpsku agresivnu politiku. Stari velikodržavni hegemonistički koncept bio je oslobođen svih stega i okova kojim je bio „zarobljen“ pedeset godina u Titovoj Jugoslaviji. Tzv. JNA, koja je godinama prije bila uzdanica svih njenih naroda, posrbljena je i postala je velikosrpska vojska, čija je suština je bila da vojnom silom očisti prostor od nesrpskih naroda. Preko noći zvijezde petokrake na kapama zamijenjene su srpskim simbolima.

Eklatantan primjer otimačine tuđe zemlje vidi se 1999. u agresiji Miloševićeve policije na Kosovu kada je hiljade Albanaca protjerano sa vlastitog ognjišta. Televizijske vijesti prikazivale su cijeli jedan narod na traktorskim prikolicama i u dugim kolonama. Etničko čišćenje albanskog stanovništva i pokušaj stvaranja drugačije demografske strukture, bila je realizacija velikosrpske agresivne ideologije o revitalizaciji Dušanovog carstva, ideološki postavljena u Garašinovom Načertaniju.

Politika dvostrukih standarda
Primjenjena je ista strategija kao u svim agresijama koje su predvodili Srbi od prvog srpskog ustanka do danas. Poubijati, istrijebiti, zastrašiti kroz mučenja, silovanja i tako očistiti prostor koji su namjeravali uključiti u Veliku Srbiju. Zatim je trebalo da uslijedi kolonizacija očišćenog prostora, što su srpske vlasti djelomično već učinile povinom devedesetih godina preseljavanjem srpskog stanovništva iz Kninske krajine i drugih područja Hrvatske u na prostor Bosne i Hercegovinu u kojem oni imaju kontrolu. U krajeve pod srpskom vlašću, u Republici Srpskoj, većina bošnjačkog/muslimanskog i hrvatskog stanovništva nikad se nije vratila na svoje ognjište iz razloga što im nisu omogućeni uslovi za normalan život a bošnjačko djeci pravo da svoj jezik u školi nazivaju bosanskim.“

Ali, to nije kraj miješanja srpske države u pitanja koja ih se u principu ne tiču, kaže prof. dr. Jerković i dodaje:
„Nakon raspada Jugoslavije došlo je do otvorenog miješanje srbijanske države u međumuslimanske odnose u Srbiji sa ciljem podjele muslimana, što je beogradskom režimu i pošlo za rukom. Tako danas postoje dvije Islamske zajednice u Srbiji. Ako se u Berogradu (jer iza svega stoji Srbija) kite da su zaista demokratsko društvo zašto onda Srbija nasilu želi posjeći vezu Bošnjaka sa svojom maticom u Bosni i Hercegovini? Ovo tim prije što srpska država zastupa čvrsto stav o jedinstvenoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Sloveniji i dijaspori. Ovdje očigledno važi logika dvostrukih standarda za istu stvar. Ono što oni mogu ne dozvoljavaju drugima.
Epilog. Srpska politika čeka povoljnu priliku da na postoru kojeg su već pripremili i zaokružili izvrše destrukciju Bosne i Hercegovine i da dijelove teritorije priključe drugoj državi.

Ukoliko ne želi gledati nova razaranja u Bosni i Hercegovini, svijet ne smije unedogled iščekivati i tražiti od Srba da se „dozovu pameti“ i stalno ih puštati da unedogled razmišljaju o perspektivama zajedničkog života. Problem je u tome što Srbi imaju odavno već projektovani uklon, o kojem sam naprijed govorio, i kojeg ne žele napustiti. Ali, razlika je u tome što BiH nije Jugoslavija, koja je bila federalna republika sastavljena od šest država koje su 1943. odlučili da žive zajedno.

Bosna i Hercegovina je državno-politički teritorij, koji postoji hiljadu godina kroz historiju i koji je oduvijek bio jedinstvena politička i državna zajednica i koju su tako tretirali i strani kolonizatori. Po mom mišljenju svijet mora mnogo aktivnije djelovati u Bosni i Hercegovini i na cijelom prostoru Balkana, posebno na Kosovu, jer je jasno da ideja velokosrpstva nije poražena i da ona čeka povoljnu priliku za svoju potpuno regenarciju“, rekao je prof. dr. Adamir Jerković na 16. Međunarodnoj konferencija „Colloqui Jerzy Skowranek Didicata“ u Warszawi na kojoj su učestvovali brojni arhivisti iz Azije i zemalja zapadne, centralne i istočne Evrope.

 

Izvor:  Bošnjaci.Net

Previous Prijedor imao potrebni kisik: Banjalučke bebe ubijene '92. da bi se podigao borbeni moral Vojske RS?!
Next Kako je Smail-aga Čengić sa Hercegovcima porazio Crnogorce predvođene Petrovićima-Njegušima

You might also like

NAŠI DANI

Bosansko-američka dijaspora obratila se državnom sekretaru Blinkenu – Schmidt nije osoba koja razumije moć i odgovornost OHR-a

Udruženja koja okupljaju bosanskohercegovačku dijasporu u Sjedinjenim Američkim Državama obratila su se državnom sekretaru Antonyju Blinkenu izražavajući “duboku zabrinutost” nominacijom njemačkog kandidata Christiana Schmidta za poziciju novog visokog predstavnika u

NAŠI DANI

Strik: Schmidt otkazao dolazak u Brisel, već dva mjeseca se krije

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt otkazao je dolazak na sjednicu Odbora za vanjske poslove Evropskoj parlamenta 30. novembra u Briselu, potvrdila je europarlamentarka Tineke Strik,

OTPOR BOSNE

Memorijalni kompleks Žuč – osiguran million KM za nastavak radova

Načelnik Općine Novi Grad Sarajevo Semir Efendić i ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo Omer Osmanović potpisali su sporazum o sufinansiranju radova na izgradnji Memorijalnog kompleksa Žuč, čime su iz