Počitelj – zaboravljeno blago u dolini Neretve

Srednjovjekovno naselje sa zidinama i kulama godišnje posjeti 100.000 turista koji se zadrže samo dvadesetak minuta.

Nakon 20 godina života u Chicagu, Asim Perviz se prošlog proljeća sa porodicom vratio u Počitelj.

Njegova obnovljena kamena kuća autentičnog izgleda sa gvozdenom halkom na drvenim vratima i avlijom punom cvijeća gleda sa ovog historijskog grada na rijeku Neretvu.

Još dok je bio u Americi sam je napravio seharu koju je postavio u sobu sa sofom, kaminom, ćilimima i basamacima te je ukrasio džezvama, kaminom te osušenom majčinom dušicom i zovom na niskim prozorima.

Stoga ne čudi da u njegov dom svakodnevno ulaze brojni turisti koji dolaze u Počitelj, srednjovjekovno naselje “uklesano” u brdu sa starim tvrđavama, kulama, zidinama i kamenim kućama u orijentalnom i mediteranskom stilu.

“Uđu u dvorište, uđe svako, dok ja spavam ovdje na terasi. Ali, ne mogu zaspati koliko ulaze”, kaže kroz smijeh ovaj ljubazni domaćin.

“Dolaze iz svih dijelova svijeta, razgledaju malo i poslikaju. Meni ne smeta, kod mene su vrata otvorena za svakoga”, dodaje.

U avliju Asima Perviza ulaze brojni turisti, a on ih rado primi u svoj dom Foto: Al Jazeera

Malo dalje od njegove kuće, kroz šipražje i izlizanom kaldrmom stiže se na vrh grada i Pašine tabije, odakle se pruža nevjerovatan pogled na dolinu Neretve.

Panoramu fotografiraju i troje mladih iz različitih dijelova svijeta -Turske, Brazila i Australije. Kažu da su se slučajno upoznali u Mostaru, gdje im je jedan mladić govorio o Počitelju.

“Ne znamo puno o Počitelju, ali je stvarno lijep i čuli smo da je ovo bilo mjesto gdje su se odmarali karavani i to je otprlike to što znamo”, kaže Vinicius Suzuki iz Brazila.

“Sad smo stigli i vodič nam je rekao da je mjesto uništeno u ratu i da je nešto obnovljeno. Tužno je da je dosta srušeno u ratu, jako je lijepo”, dodaje Ellen Hays iz daleke Tasmanije koja je odlučila do posjeti BiH jer je gledala dokumentarac o ratnim zločinima.

“Iako se radilo o zločinima, bilo mi je inspirativno da vidim krajolik, vaša zemlja je prelijepa i zbog toga sam došla”, govori.

Yagiz iz Turske slaže se s njom, ali i dodaje da nemaju nikakve brošure i prospekti o Počitelju kako bi saznali nešto više o njegovoj historiji i šta trebaju obići.

Smeće i zarasla trava

To je jedan od mnogih problema za ovaj gradić koji izgleda kao sa razglednice, navode stanovnici, a Počitelj godišnje posjeti 100.000 turista, mada precizni podaci ne postoje.

Yagiz iz Turske, Ellen iz Australije i Vinicius iz Brazila obilaze Pašinu tabiju Foto: Al Jazeera

Iako uvršten u nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine i predložen za svjetsku kulturnu baštinu UNESCO-a, njegovi potencijali nisu iskorišteni, objašnjava nam Jadranka Dizdar, predsjednica Turističkog društva Počitelj.

“Rijetko ko se penje ovdje gore jer su putevi zarasli u šipražje, nema oznaka gdje se treba ići. Pašina tabija je obnovljena, ali je dosta toga opet opljačkano. Kablovi za struju iščupani, zidovi uništeni, a umjesto da bude pozornica za neku predstavu, ona zjapi prazna. Tako je u cijelom Počitelju. Bojim se da će se i kula urušiti”, dodaje.

U gradu niko ne odvozi smeće, nisu postavljeni ni kontejneri, trava se ne kosi, a u starom gradu nema ni rasvjete.

Ulaz u grad se ne naplaćuje, kao ni parking, ne postoje nikakve brošure, a privatnih smještajnih kapaciteta gotovo nema, kao ni hotela, ali ni ambulante ili javnog toaleta.

Stoga se turisti jedva zadržavaju pola sata, a rijetki vjeruju da će Počitelj uskoro biti uvršten u svjetsku kulturnu baštinu UNESCO-a, kaže Dizdar.

“Nemamo nikakvu pomoć od općine Čapljina kojoj pripadamo, Vlada Federacije je dala novac za obnovu, ali regulacioni plan kojim bi se ovo uredilo nije usvojen, jer su stanovnici bili protiv”, objašnjava.

Život od mnogobrojne dijaspore

Dok silazimo niz kaldrmu prema donjem dijelu grada, prisjeća se kako se prije rata na svakom koraku mogao vidjeti neki umjetnik kako slika ovaj gradić, na svakoj stijeni su se vidjeli tragovi boja, a kroz zrak se širio miris terpentina.

“Nekada su ovdje stalno bile likovne kolonije, a sada kada je Trešnjeva nedjelja dođu jedan dan, nema nekih sadržaja. Ima 700 slika koje ne viđaju sunca, umjesto da se napravi izložba ili aukcija”, govori nam Dževad Ibrulj iz Udruge građana Počitelj, dok pokušavamo ući u konak u kojem se održava Kolonija i koja čuva brojna umjetnička djela.

Počitelj je kandidiran za svjetsku kulturnu baštinu UNESCO-a Foto: Al Jazeera

Međutim, prostorije su zaključane, iako bi bile atrakcija za brojne turiste koji tu prolaze, pričajući na raznim jezicima – turskom, njemačkom, engleskom…

Stoga odlazimo do Šišman Ibrahim-pašine džamije izgrađene u 15. stoljeću koja je bila srušena u ratu. Iako obnovljena, u njenom dvorištu još stoje ostaci kupole koja je bila srušena.

Nekoliko minuta prije džume, ispred džamije su se okupili mnogi vjernici. Jedan od njih je i najstariji stanovnik Počitelja, 84-godišnji Ćamil Dizdar.

“Naša porodica je bila 600 godina ovdje, bili smo čuvari grada, zapovjednici, imali smo ključeve kapija. Danas mi sin i jedna kćerka ne žive više ovdje”, objašnjava nam.

Mnogi Počiteljci su danas rasuti širom svijeta, te je ostalo samo tridesetak ljudi koji žive u samom gradu, govore stanovnici.

“Dobar dio ljudi je vani, mlađih, protjerani su u ratu ili su poslije otišli jer nemaju od čega živjeti. Većina ljudi živi od dijaspore, nemaju šta raditi, malo se bave poljoprivredom”, kaže Jadranka Dizdar.

‘Naplaćivati ulaz u grad i parking’

Turizam od kojeg bi mogli živjeti nije dovoljno razvijen, dodaje. Gosti obično dođu iz Mostara ili Dubrovnika sa turističkim agencijama koje to naplaćuju, međutim, sam Počitelj nema ništa od toga.

“Imamo par soba koje se izdaju, ali one nisu uslovne, nemaš ni ambulante niti gdje da prijaviš te turiste koji bi eventualno došli na duže vrijeme. Tako da oni ovdje izađu iz autobusa, auta, poslikaju okolo, budu 20 minuta i odu”, kaže Ibrulj.

U ovaj historijsko-kulturni spomenik BiH godišnje dođe približno 100.000 turista Foto: Al Jazeera

Dizdar dodaje da ne postoji infrastruktura da bi se mogao promovirati duži boravak, iako se grad nalazi u blizini vodopada Kravice i Međugorje.

Svih problema i neiskorištenih potencijala svjesni su i u općini Čapljina, kaže nam načelnik Smiljan Vidić.

“Gdje god dođete, u bilo koju zemlju na svijetu, na područje nekog nacionalnog parka, spomenika nulte kategorije, kao što je Počitelj, plaćate sve, počevši od parkinga i ulaznice pa nadalje. Od Počitelja korist imaju samo turističke agencije koje naplaćuju obilazak”, tvrdi.

‘Neka nam Čapljina barem uvede rasvjetu’

Zbog toga je Čapljina, dodaje, odlučila da osnuje javno preduzeće Turist, koje će se brinuti o svim kulturno-historijskim i prirodnim ljepotama ove općine.

“Mi to želimo staviti pod kontrolu, da ćemo naprimjer u Počitelju označiti parkinge, to naplaćivati, važno je da ćemo tu zaposliti mlade ljude, sigurno se može tu zaraditi novac ne samo za njihove plaće, nego da se plate i ljudi koji će čistiti smeće, ostat će novaca da se može plaćati i javna rasvjeta”, kaže Vidić, dodajući da se nada da će grad uskoro biti uvršten i u svjetsku baštinu UNESCO-a kako bi se još više povećala posjeta turista.

Međutim, stanovnici Počitelja kažu da su skeptični prema ovakvim najavama i osnivanju javnog preduzeća.

“Općina Čapljina je propustila da učestvuje u obnovi Počitelja i nije uradila ništa. Nisu nam uveli uličnu rasvjetu, koja postoji i u manjim mjestima od našeg. Nijedan naš povratnik nije zaposlen u javnim preduzećima u općini, neće ni u tom novom. I te pare bi se dijelile na općinu, ne na Počitelj”, mišljenja su Dizdar i Ibrulj.

S tim se slažu i prodavači suvenira, kojima su ulični štandovi glavni izvor zarade. Međutim, sa otvaranjem ovog javnog preduzeća, oni bi bili uklonjeni.

Dok turisti nakon kratkog zadržavanja na njihovim štandovima odlaze u autobuse koji će ih odvesti na druge turističke destinacije na kojima će biti mnogo duže, ovaj kulturno-historijski spomenik u dolini Neretve ostaje zaboravljen.

Izvor: Al Jazeera