ŽIVOTNA PRIČA UZEIRA SRNE: Majku su mi četnici živu zapalili

ŽIVOTNA PRIČA UZEIRA SRNE: Majku su mi četnici živu zapalili

Priča Darija Srne i njegovog oca Uzeira mogla bi da posluži kao scenario najintrigantnijih holivudskih filmova. Iako je zaljubljenicima u fudbal životni put porodice Srna dobro poznat, šira javnost vjerovatno ne zna za nevjerovatne tragedije koje je Srnin otac Uzeir doživio. Uzeir je, nažalost, preminuo nakon duge bolesti. Kapiten Hrvatske Darijo Srna vijest je doznao nakon pobjede nad Turskom u Parizu, pišu bosanski i hrvatski mediji.

To je priča koja je svojevremeno zaintrigirala i novinare britanskih The Guardiana i Telegrapha koji su na svojim stranicama objavili detalje života Uzeira Srne koje trebate dva puta da pročitate da biste u njih povjerovali.

Životna storija Uzeira Srne počela je u čajničkom selu Gornji Stopići, gdje je njegova porodica živjela do Drugog svjetskog rata. Nekoliko mjeseci nakon što se razbuktala najveća svjetska vojna, Uzeir je rođen u ovom selu iz kojeg je njegova porodica, pred naletima četničkih jedinica, često morala bježati. No, jednom prilikom nisu se uspjeli svi spasiti, u vatrenoj stihiji koja je gutala njihovu rodnu kuću zauvijek je ostala zarobljena Uzeirova majka i starija sestra.

“Majka je bila trudna i sa sestrom je živa izgorjela u kući”, priča Uzeir. Uzeirovu ispovijest svake sekunde prekidaju teške suze. Kaže kako je on sa ocem i bratom uspio pobjeći. Otac i stariji brat Safet skrasili su se u Bosanskom Šamcu, dok je njega sudbina odvela u Sarajevo, a odatle u Sloveniju.

Tamo ga je usvojila porodica policajca iz Murske Sobote, pa je Uzeir Srna jedno vrijeme bio Mirko Kelenc.

Otprilike u to vrijeme u Bosanskom Šamcu Uzeirov otac radio je kao konobar u jednoj aščinici kada ga je pogodio zalutali metak i na mjestu usmrtio. Uzeir je tada ostao i bez oca. Grobove roditelja nikada nije pronašao.

Sve što mu je ostalo od porodice bio je brat Safet koji se priključio vojsci, ali nikad nije zaboravio na malenog brata. Gdje god da je išao raspitivao se o Uzeiru – dvije godine bez ikakvog uspjeha, sve dok nije premješten u Niš gdje mu je zapovjednik bio Slovenac koji je igrom slučaja čuo za nekakvo siroče iz Bosne koje je usvojila porodica u Murskoj Soboti.

Safet je istog trenutka zatražio dopust i zaputio se u Sloveniju gdje je nakon nekoliko sedmica da pronađe Uzeira i nagovoriti udomitelje da mu predaju dječaka, iako su ovi insistirali da će u Sloveniji imati bolji život.

“Jedna od stvari koje se najbolje sjećam iz tih godina bila je glad. Konstantna glad”, izjavio je novinaru Guardiana jednom prilikom Uzeir Srna koji je, gledajući prijatelje iz škole kako jedu hljeb odlučio da postane – pekar.

Nakon toga kontaktirala ga je rodbina iz Sarajeva, a Uzeir je od prve pekarske plate kupio cipele, jaknu i kartu za voz do Sarajeva.

“Došao sam tamo, ali nisam imao pojma gdje žive. Nakon izlaska s perona šetao sam satima po nepoznatom gradu dok nisam nabasao na njihovu kuću”, prepričao je Uzeir svoj novi početak.

Nakon nekoliko mjeseci u Sarajevu je uspio da se zaposli kao pekar i počeo da igra fudbal, kao golman FK Sarajevo. Međutim, kako prenosi portal slobodnadalmacija.hr, tu se nije zadržao dugo. Već nakon par mjeseci prijavio se u vojsku i završio u Busovači, malenom gradiću u centralnoj Bosni, i počeo da igra za lokalni klub Jedinstvo.

Nakon jedne utakmice protiv Čelika, gostujući trener pitao ga je želi li da igra za njih. Uzeir, pustolov po prirodi, odmah je pristao, a jedna od prvih utakmica Čelika bilo je gostovanje protiv Neretve u Metkoviću, gdje se ispisalo novo nevjerovatno poglavlje priče Uzeira Srne.

Naime, malo prije utakmice jedini golman Neretve se povrijedio i domaćini su čelnike Čelika zamolili da im ustupe svog rezervnog golmana. Uzeir je, naravno, spremno uskočio, a na golu je bio toliko dobar da su iz Neretve insistirali da ostane da igra za njih, što je on i učinio.

Nedugo zatim oženio se Nadom iz Metkovića i dobio sina Renata. No, ni u dolini Neretve nije se dugo zadržao. Nakon raspada braka otišao je u Francusku gdje je jedno vrijeme igrao i radio, a nakon četiri godine opet se vratio u Metković gdje se oženio Milkom s kojom je dobio dva sina – Igora i Darija.

U Metkoviću je radio kao vozač kamiona, da bi se naposlijetku skrasio kao trener u Neretvi, gdje je karijeru upravo počinjao njegov sin Darijo.

“Darijo je od malena bio talentovan za sve. Rukomet, fudbal, stoni tenis… Jednog dana došao je iz škole i rekao mi da mu je učitelj savjetovao da ostavi fudbal i prebaci se na košarku”, izjavio je jednom prilikom Uzeir.

Srećom, Darijo i otac odlučili su da ignorišu trenera i maksimalno su se posvetili razvoju njegovih fudbalskih vještina.

Vijest o talentovanom dječaku iz Metkovića brzo se proširila Hrvatskom, pa su za njega uskoro postali zainteresovani iz tadašnjeg Varteksa, Zagreba i Dinama.

Uzeir je već skoro bio odlučio da Darijo nastavi karijeru u Varteksu, kada je u njihovu kuću došao Ivan Gudelj i dječaku ponudio probu u Hajduku.

Ponudu su prihvatili iako je to, sjeća se Uzeir, za njih bio veliki rizik. U jeku rata niko nije znao kako će nova sredina prihvatiti malenog muslimana. Osjećali su se nepoželjno, a Uzeir je više puta naglasio da su treneri u Hajduku više puta od njega otvoreno tražili novac da Darijo zaigra.

“Srećom, bio je toliko talentovan da su i bez novca odlučili da ga zadrže”, prenosi Guardian Uzeirovu izjavu.

Od ovog dijela, nevjerovatna priča porodice Srna već je poznata svima. Nakon uspješne karijere u Hajduku Darijo je prešao u Shakhtar gdje je u 13 godina zaradio status legende.

Sa dovoljno novca, ocu Uzeiru konačno je pod stare dane mogao da priušti malo mira.

“Kupio sam mu auto, omogućio mu sve što mu treba. Ponosan sam što barem sada može da uživa bez stresa, bez razmišljanja o novcu. Nikad neću moći da se dovoljno odužitim ni njemu, ni ostatku porodice zbog svega što su žrtvovali za moj uspjeh”, izjavio je jednom prilikom Srna koji, kako je poznato, svaki svoj pogodak posvećuje bratu Igoru, ali i ocu Uzeiru, bez čije žrtve njegovi snovi nikad ne bi postali stvarnost.

“Znate, ja sam davno otišao iz Bosne. Ali Bosna nikada nije otišla iz mene” – poručio je Uzeir Srna u intervju za Slobodnu Bosnu prije par godina.

Previous Koga čudi pakt Čović-Dodik:Na Posavini otkriven Tuđmanov i Miloševićev dogovor podjele BiH
Next Obilježavanje 24 godine od zločina u Pionirskoj ulici: VIŠEGRADSKA ŽIVA LOMAČA

You might also like

NAŠI LJUDI

Familija Bošnjak (Bushnak), sinonim za obrazovanje u S. Arabiji. dr Basma Bošnjak na čelu je vodeće konsultantske kuće za obrazovanje

Bošnjaka ima širom svijeta, od Istoka do Zapada. Mnogi od njih izvrsni su u onome što rade. Oni koji su ranije migrirali nerijetko su kao poveznicu sa svojom domovinom i

NAŠI LJUDI

Svečano predstavljen Udruženi pokret za Bosnu i Hercegovinu sa sjedištem u Washingtonu

Piše: Ajla Terzić Udruženi pokret za Bosnu i Hercegovinu (IMBiH) je organizirao prijem povodom svečanog predstavljanja organizacije u prostoru Studio Gallery koja se nalazi u historijskom Dupont Circleu. Ovome privatnom događaju

NAŠI LJUDI

Australska zvijezda bosanskih korijena Reshad Strik: U svom filmu Bosnu ću predstaviti kroz lik heroja

Australska zvijezda Reshad Strik porijeklom iz Bosne i Hercegovine koji se proslavio ulogama u serijama “Ertugrul” i “Filinta” sprema se da sjedne na režisersku stolicu i režisira svoj prvi dugometražni