Abdulah Sidran, akademik i književnik: Historija Bosne je historija otimanja za Bosnu

Abdulah Sidran, akademik i književnik: Historija Bosne je historija otimanja za Bosnu

Otvoreno u javnim nastupima, ali i kroz pisanu riječ, upozorava da je “car go“, ukazuje na anomalije koje su se uvukle u naše društvo, posebno u godinama nakon rata. On je Abdulah Sidran, intelektualac i vječni buntovnik koji je obolio u neprestanoj don kihotskoj borbi protiv vjetrenjača ispravljajući nepravde i braneći ugnjetavane. Vrlo često je na tom putu bio napadan i osporavan, ali, i dalje je čvrst na svojim nogama i u stavovima. Bosanski prkos koji nosi u sebi ni najveće uvrede, koje su stizale uglavnom od njegovih kolega, nisu uspjele ugasiti.

Sidran je čovjek čijom biografijom bi se ponosile i mnogo razvijenije zemlje od naše. Autor je najljepših pjesama, dramskih tekstova, scenarija i knjiga. I uvijek nešto piše…

– Moja je znatiželja preširoka i to je postalo pravi i težak lični problem. Imam zapise, dokumente i bilješke u preko stotinu fascikli. Sedam života da imam, ne bih stigao ni deseti dio toga uobličiti u neku književnu formu – ističe na početku intervjua koje je dao za naše novine, u kojem smo se dotakli brojnih tema, s posebnim osvrtom na aktuelna dešavanja.

Svjetsku slavu Sidran je stekao kao pisac scenarija za višestruko nagrađivane filmove „Sjećaš li se Dolly Bell“, „Otac na službenom putu“, „Praznik u Sarajevu“, „Kuduz“, Savršeni krug“. Njegove knjige nose epitete bestselera, a predstave za koje je on pisao tekstove slove za najizvođenije i najtraženije, poput one „U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce“.

FAKTOR: Nakon knjige “Otkup sirove kože” i posljednja koju ste objavili, “Oranje mora”,  pobudila je veliku zainteresiranost kod čitalaca u BiH, ali i šire. Nakon prvog, “Buybook” je objavio i njeno drugo izdanje. U vrijeme kada ljudi sve manje čitaju, vjerujem da ovakva informacija imponuje spisateljskom magu kakav i jeste.

SIDRAN: Jeste, stvar je fenomenalna. Ali bi imala vrijednost tek u uljuđenoj društvenoj zajednici, s vlašću koja je svjesna značaja i vrijednosti kulture i pisane riječi…Ovako…trla baba dlan… I prethodne moje knjige bile su bestseleri, prodale se u desetine hiljada primjeraka, ali nikada ni za jednu nisam dobio više nego što iznosi mjesečna plaća prosječnog lokalnog političara… Ne vrijedi o tome pričati i s time sam se pomirio.

FAKTOR: Danas svjedočimo napadima na bosanski jezik i učenike Bošnjake u RS-u. Kako komentirate atake na bosanski jezik, a posebno na djecu u povratničkim naseljima. Zašto se to sada dešava?

SIDRAN: Mislim da je to jedna velika farsa. Šta će oni napisati u dokumentima koje oni izdaju, boli me briga. Pri Federalnom ministarstvu obrazovanja otvorio bih ured za nostrifikaciju tih diploma i svjedočanstava i napisao onako kako nalažu Zakon i Ustav. Radije bih čuo podatke o broju i etničkoj strukturi u cjelokupnom školstvu dejtonske tvorevine RS, radije bih čuo da se domaći i međunarodni faktori pobrinu o cjelovitoj zaštiti povratnika u RS. Tamo policajci s dugim cijevima danju-noću ulaze u povratničke kuće, hapse koga hoće, rade šta hoće. Tamo povratnici u nekima od tih službenih lica prepoznaju iste one koji su 92. godine činili zločine. Ko mi može objasniti da ni 10 godina od pravosnažnosti presude o uklanjanju nezakonito izgrađenog objekta u avliji Fate Orlović – još niko nije u stanju provesti tu presudu? S federalne strane – niko ni da pisne. Neko je do danas morao sačiniti Crnu knjigu pravnog nasilja nad povratnicima u RS, fizičkoga nasilja nad povratnicima, ubistava za koja niko nije odgovarao, itd. – U odnosu na takve probleme i takvu stvarnost, meni je stvarno od malog značaja da li u svjedočanstvu piše „bosanski“ ili „bošnjački“ jezik. Naš narod ima milion prečih, težih i važnijih problema i muka od toga. Mi smo sami sebi najteži problem.

FAKTOR: Da li se preko negiranja bosanskog jezika pokušava negirati postojanje Bošnjaka?

SIDRAN: Pa naravno. Historija Bosne je historija otimanja za Bosnu. Nikad nas nisu iskreno priznali niti će nas ikada iskreno priznati dokle god se sami ne dovedemo do pameti. Kazao sam, u knjizi „Oranje mora“, da je bošnjački narod onaj narod čiji intelektualci ne mogu da se dogovore ni o tome pod kojim će imenom nestati. To je naravno aforizam, ali nije daleko od istine. Bosanci/Bošnjaci su narod u očiglednom povijesnom zakašnjenju, i ja nisam pametan da mu pokažem put. Sigurno to nije ovaj kojim idemo posljednjih dvadesetak godina.

VH-Avdo-Sidran-3

FAKTOR: Koliko mi kao narod, uključujući i intelektualnu elitu, radimo na očuvanju jezika?

SIDRAN: Koliko znam, postoji Institut za jezik, Katedra na Filozofskom fakultetu, slagali se s njime ili ne, ogroman posao napravio je dr. Dževad Jahić – ali, ja vam ponavljam, intelektulane i apstraktne teme treba ostaviti stručnjacima, čim se njima bave i barataju političari i politika – otišli smo od nauke i istine i našli se u prostoru laži i manipulacije.

FAKTOR: Zašto u ovom trenutku nemamo nijedan valjan naučni skup koji bi radio na modernizaciji jezika?

SIDRAN: Nisam ja valjana adresa za takvo pitanje. Sigurno, da sintagma „modernizacija jezika“ veoma škripi. Ono što treba hitno uraditi jeste snimiti, sačuvati, konzervirati primjere najljepšeg bosanskog govora  – a to je govor Podrinja, koji je na putu da zamre i nestane. Tamo je svaka starija žena, svaki čovjek – izvanredan pripovjedač. To je bosanski jezik, tu mu je duša, a ne u orijentalizmima, koje pogrešno nazivamo turcizmima. Kad ste mi već pružili priliku, da je onda iskoristim. Naši lingivisti strahovito griješe u mnogim stvarima, ali je među njima najveća greška to što apsolutno zanemaruju mišljenja ponajboljih bosanskih/bošnjačkih pisaca. Ko želi naučiti šta on stvarno jeste, neka čita Nedžada Ibrišimovića.

FAKTOR: U BiH se godinama govori o tzv. konsenzusu kao temelju svega. Kako to postići kada imamo ovakve nasrtaje na temelje naše multietičnosti?

SIDRAN: O tome pišem i govorim godinama. Licemjerno je od strane tzv. međunarodne zajednice nagoniti na harmoniju i saradnju dva potpuno nespojiva ideološka projekta. Jedan kaže da različite etničke skupine ne mogu živjeti zajedno, drugi veli suprotno. Prvi je i započeo rat sa tim geslom: ne možemo živjeti zajedno. A od nas se traži nemoguće: da sarađuju centrifugalna i centripetalna sila. Apsurd i bezobrazluk. Ja mogu gospodina Inzka poštovati kao što poštujem Tolstoja i Dostojevskog, može mi, u svojoj bezazlenosti, biti čak i simpatičan – ali on ne shvata da nam kao takav, kao posmatrač, voajer, nije potreban. Dejtonska ideja o visokom predstavniku u svojoj suštini sadržava ideju o energičnom arbitru. Nama voajeri ne trebaju, ima ih i previše i rado bih im “vidio leđa“.

 

FAKTOR: Naša zemlja u procesu je ulaska u EU. Da li je normalno željeti biti dio Evrope kakvoj svjedočimo danas kada je aktuelna izbjeglička kriza, različite podjele, kada svjedočimo dizanju bodljikavih žica, nemogućnosti izlaska Velike Britanije iz nje, Ukrajinskoj krizi…?

SIDRAN: Vi meni stvarno komplimentirate s pitanjima za koje bi se moralo biti specijalist i ekspert. Ja nemam ni snage ni vremena da analiziram svaki aspekt i problem prijema naših država u EU, ali mogu reći jedno. I kada nađemo hiljadu argumenata protiv ulaska u EU, ja ostajem “Za“, iz jednog jedinog razloga: da postanemo dio cjeline u kojoj postoje jedinstvena pravila. Neka su i naopaka, ali neka vrijede jednako za sve. To je moj razlog. Jedinstvena pravila igre.

Moje scenarističko vrijeme je prošlo

FAKTOR: Sidrane, autor ste scenarija nagradama ovjenčanih filmova, čije replike su danas postale dio svakodnevne konverzacije. Znam da u svom domu imate nekoliko ispisanih koji čekaju da budu ekranizirani. Ali, isto tako znam da ste trenutno u dogovorima s oskarovcem Danisom Tanovićem oko eventualne saradnje. Hoće li biti nešto od toga i kakav bi to film bio?

SIDRAN: Ne, to se nekome samo učinilo. Moje scenarističko vrijeme je prošlo i time se više ne mislim baviti. U ladicama imam tri fantastična scenarija koji već dvadeset godina nikoga ne zanimaju. Lijepo. Barem ću nešto vrijedno ostaviti u nasljeđe svojim potomcima. Možda je baš u tome Božija promisao.

Kažnjen sam zbog dobrih djela koje sam činio

FAKTOR: Aktivni ste na društvenim mrežama. Kako se dogodila ta zaljubljenost u virtuelni svijet?

SIDRAN: Starost, samoća, loše spavanje, bolest jedna, bolest druga, treća…Ako se možete kontrolisati od besmislene prekomjerne upotrebe, Facebook je zbilja dobar prijatelj. U životu smo se osvjedočili da istinskih prijatelja nema, da se i najdublja prijateljstva ruše pri prvom i najmanjem „sukobu interesa“. Meni se dogodilo da na najgrublji način budem kažnjen zbog dobrih djela koja sam činio. Nije to lako preživjeti, ostati na nogama, od udaraca, ojačati, od laži i prevara, omekšati u srcu. Život nije moguće razumjeti. Čovjek mora gledati u nebo. Zapisao sam nedavno rečenicu: O Veliki Bože, pokaži mi gdje je Tvoje stopalo, da na njega spustim, i nikad više ne podignem čelo!

Izvor: Faktor.ba

Previous 23 GODINE OD POGIBIJE: Safet Zajko uvijek je bio u prvim redovima sa svojim borcima
Next Otvoren park prijateljstva Bosne i Hercegovine i Republike Bugarske

You might also like

KNJIŽEVNOST

Volonteri i srednjoškolci Konjica obilježili godišnjicu rođenja Zuke Džumhura

U malom Konjicu, prije 95 godina rodio se veliki i svestrani Zulfikar Zuko Džumhur, (ne)zaboravljeni genije, koji je rodni grad uveo u svjetske enciklopedije umjetnosti, s kojim smo putovali oko

KNJIŽEVNOST

Tragom pisane baštine BiH – Rukopisi Crkve bosanske

Kratki prikaz sredjevjekovnih rukopisa za koje se sigurno zna da su pripadale Crkvi bosanskoj, da li po sačuvanom kolofonu sa imenom pisara “krstjanina” ili po vlasniku koji je bio bogumil

KULTURA I UMJETNOST

Šiba Krvavac: Branio Sarajevo u stvarnosti i na filmu

  Magija filmske umjetnosti privlačila je kreativne umove još od onog historijskog trenutka kad su braća Lumière prikazala na velikom platnu scenu ulaska voza u stanicu, a onda zapanjeno i oduševljeno