Benjamin Isović bivšem prijatelju i komšiji Neletu Karajliću

Doktore!

Prijatelju stari, gdje si sad?!
Ja, znam: šta ćeš – pos’o – Beograd…
Snimilo se: ide suša,
a sitno dijete i sitna duša
i još na vrijeme braća javila…

Čitam šta si nam napisao…
Greška!!!
Majakovski ne bi nikad zbrisao!
Ost’o bi sa svojom rajom:
s Tifom, Dinom i sa Zlajom,
a i koja bi se piva zbavila.

…I k’o u tvojoj pjesmi:
slavni režiseri,
statisti po mjeri
i Švabo za novi, dotirani film!

Pričaš da rat ovaj nije tvoj.
Jok, nego je Sulin, ili moj!
Ovako ti stvari stoje:
Nema šta tu moje-tvoje
kada s brda pucaju na grad!

Sve ustaše i sve balisti:
Žita, Lale, “Nadrealisti”…
Kakva basna – srne lažu!
A znaš kad ovdje nekom kažu
da je papak ili da je smrad…!

…I k’o u tvojoj pjesmi:
od Gazimestana,
jedna zvijezda sa Balkana
i njen trag po zemlji krvavoj!

Ili im je pamet sluđena,
ili im je podlost suđena?
Bože, ako imaš oči,
a znam da imaš – daj priskoči,
miševi bi nazad na moj brod!!!!

Samo,
ovo nije pjesma!
Jer, Sarajevo plamti,
jer Sarajevo pamti
svoju bol i svoje zlotvore!

Jer, Sarajevo plamti,
jer, Sarajevo pamti!
FUCK YOURSELF
(i slične fuck-tore),
Doktore!