Opis grada Jajca i njegove okoline iz 1886. godine

Na zapadnoj obali rijeke Vrbasa uzvisuje se glavica imenom „Jajce,” po svoj prilici zato tako prozvana, što je jajetu slična. Ovu oblijeva: od jugoistoka Vrbas, od jugozapada rijeka Pliva, koja se iz jezera, — dva sata od Jajca udaljena —krasnim vodopadom u Vrbas ruši.

Glavica je ogragjena velikim debelim zidom, na kojemu je bilo 7 kula, koje su većim dijelom porušene i to za vrijeme rata glasovitog Omer paše — poturice Mihajla Latasa — sa Jajčanima i krajišnicima, kad su se ovi podignuli protiv cara, zbog uvagjanja redovne vojske.

Govori se, da je današnji grad sagradio vitez bosanski Ivan Hrvoja Vukić Jajčanin, oko polovine 14. stoljeća. Taj čin spominje narod još i dan danas pjesmicom slijedećeg sadržaja: Dva se grada naporedo grade jedno Jajce a drugo Jezero, Jajce gradi Jajčanine Ivo a Jezero Jezerkinja Mare. Poručuje Jajčanine Ivo poručuje Mari plemenitoj: „plemkinjico Jezerkinjo Mare pošalji mi dare na naselje.” Mara šalje paru careviću eto Ivo para careviću stan mi sakuj i stansku opravu otkadu ti gaće i košulju, poslaću ti dare na naselje.

Grad je bio na troje razdijeljen te je sačinjavao tri grada i to:

I. Grad Zmaja Vuka Jajčanina. U tome se nalazi nedaleko od današnjeg konaka lijepa turska džamija. To je bila prije crkva sv. Antuna, koja se zvaše: „crkva Zmaja Vuka Jajčanina.”

II. Srednji grad. U ovom se nalazi sahat kula. Od vrha ovoga grada prema „sahat kuli” bili su kraljevski dvori ili po turskom nazivu seraj.

Najznamenitije pak jesu u njemu: podzemne zgrade zvane „alvet”. Unutri je 5 soba u jednom kamenu umjetnički istesano. U prvoj sobi na zidu izrezana je jejina hijeroglifskim pismom, što znači: stražarenje. U jednoj sobi opet nalazi se žrtvenik feikogjer od prostog kamena napravljen. Govori se, i da su te podzemne zgrade grobnice vladara, bile, no o tome razno mnenje vlada. Nadalje u srednjem 3 gradu nalazi se niže alveta crkva sv. Luke, za koju se govori, da ju je kralj Stjepan Tomašević, kad je tijelo sv. Luke dobio, sagradio.

Osvojenjem Jajca pod turskim carem Mehmedom II. pretvorisel je u džamiju, te prozvaše „Careva džamija.”! Govori se o njoj, da bi svaki put, kad god bi Turci što u njoj novo napravili i što popravili, tul njihovu radnju vatra ili grom spržio i toga radi da su je i sami Turci napustili.

III. Tvrgjava. Tu se nalazi u kamenom zidu: lijepo izrezan grb kraljevine bosanske. U velikom grbu, mali grb, su dvije krune, kao što tumače, krunom kraljevine bosanske i srpske; koje je Tvrtko veliki sjedinio. Zrno topa je jednu stranu ovog grba ozlijedilo.

U tome najgornjem gradu bila je crkva sv. Petra, koja je zauzećem grada u džamiju pretvorena. Zatim dolazi kula, u kojoj se sada džebana nalazi. Tu se takogjer dvije podzemne sobe nalaze i to u kamenu istesane kao i alvet.

Predgragje Kozluk. O njemu kažu, da je svoje ime dobilo od toga, što je vrlo uzbrdo , te tijem su žitelji prisiljeni, da se kao koze puzaju. Neki opet izvagjaju to ime od turske riječi „krz” lijepo. U njemu živeći ženski spol imao je biti veoma lijep; s toga da su mu to ime i pridjeli.

U varošici prema Vrbasu bila je crkva sv. Dore, od koje se ruševine i danas nalaze. U trećem predgragju, koje se od Plive prema jezeru prostiraše, nalazio se samostan franjevački sa crkvom sv Katarine. Na taj samostan spadala je fratarska kula. U toj kuli su stajala uvijek 2 do 3 fratra. Ovi su imali zadaću ugostiti putnike i posjetnike bez razlike vjere i narodnosti. Svaki gost imao je pravo po tri dana besplatno stanovati. Ostanci toga samostana vide se još i danas.
Prema sjeveru nalazi se mjesto ,,Katino”. Tu je bio Ijetni dvorac kraljice Katarine.

U Jajcu živi porodica Kulenović bega, o kojima se kaže da su potomci nekadašnjih bana bosanskih. U njih se je nalazila sve do okupacije jedna starodrevna sablja, ostanak njihovih predaka, sa natpisom godine, rimskim brojem M. L. (1050).

Izvor: Kalendar Bošnjak, autor: Mihovil Špoljarić