Kuća Abazovića, Krajina

Nadomak Cazina nalazi se selo Donja Koprivna, gdje svaki putnik koji prolazi kroz to selo može vidjeti staru bosansku kuću koja se nalazi u samoj blizini džamije i koja plijeni pažnju svima.

Kad siđemo sa glavnog puta na mali makadamski put koji vodi prema toj staroj, ali još uvijek lijepoj kući, ostanemo u tren bez daha kada se iz stoljetne lipe pojavi kuća i velika široka avlija obrasla u bijelu djetelinu, ivančice i po koji maslačak. Kuću je sagradio hodža Bajram Abazović, rođen 15. januara 1892. godine, koji je rođen u Bužimu, a na tadašnje obavljanje dužnosti imama dolazi u Donju Koprivnu, gdje se ženi sa Hafezom iz poznate familije Adilagić iz Cazina. U braku sa njom dobiva djecu Abdulaha, Sefulaha, Asimu, Eminu i Asima. Kuću počinje graditi u periodu 1937. godine, kada se useljava u kuću sa svojom porodicom.

Kako to u životu biva, tako i u porodici Abazović, kako je koje dijete odrastalo, tako je odlazilo iz kuće. U kući ostaje sin Sefulah rođen 1922. godine, koji nasljeđuje kuću i imanje oko kuće. Ženi se sa Fatimom Kržalić i dobiva djecu Esmu, Refika, Hazima, Hilmiju i Raziju. Djeca odrastaju i odlaze za svojim životom, u kući ostaju supružnici Sefulah i Fatima, a poslije smrti Sefulaha kuća ostaje napuštena u smislu da niko ne živi u njoj, ali mladi naraštaj, odnosno njihova unučad, nastoji koliko toliko da kuću otrgnu od zaborava. Nastoje da sačuvaju lijepe uspomene na djetinjstvo provedeno tu.

Unutrašnjost kuće je jako prostrana, sastojala se od četiri velike sobe, dvije su imala pogled na avliju, nalazi se  ostava, a sredinom kuće dominira veliki hodnik, gdje se spaja sa divhanom koja je u polukružnom obliku i isturena u odnos na druge sobe. U divhani se obično sjedilo u ljetnim noćima. Plafoni su popođeni drvenom konstrukcijom, sobna vrata su izrezbarena i obojana sa intenzivnom zelenom bojom, iz kuće se izlazilo stepenicama oko kojih je bila drvena ograda koja je bila obojana zelenom bojom, kao i sva ostala stolarija.

Kada posmatramo kuću iz vana, kućom dominiraju dvoje velikih vrata, jedna su bila vrata za kuću a druga za podrum, kod prozora se može vidjeti dolazak austrougarske arhitekture, prozori su spojeni po dva, dok to u turskoj i bosanskoj arhitekturi nije bio slučaj, jer je svaki prozor bio za sebe, krov je drven a ispod njega u dimu koji se je skupljao sušilo se meso za zimu. Uz kuću se nalazi drvarnica, ljetna kuhinja i kruzana.

Unutrašnjost kuće je okićena ćilimima, sedžazama, ponjavama, a na prozorima su ručni vezovi koje su vezle vrijedne ruke gazdarice Fatime i njene kćerke Esme. U kući se nalazi ormar star oko 85 godina u kojem je Fatima donjela ruho, par starih bosanskih posuda, ibrika i drugo.

U avliji porodične kuće Abazović Sefulaha i Fatime još uvijek se može osjetiti miris prošlog doba.

Realizaciji teksta i bitnih datuma u vezi ove porodice pomogla nam je unuka Sefulaha i Fatime Abazović, Esmira Farah Budimlić.

(Amel Družanović/reprezent.ba)