Zašto propadaju dokazi o snažnom Bosanskom kraljevstvu?

Prije šest i po vijekova, prije nego je Evropljanin i kročio na američke kontinente – postojala je Kraljevina Bosna.

Piše: Ibrahim Sofić

“Poslije Drugog svjetskog rata su stručnjaci Pavo Anđelić i Đuro Basler otkrili tu crkvu. Prije se smatralo kako je Tvrtko I okrunjen u Mileševu, u Srbiji, kao kralj Bosne i Srbije. No, kasnije se dokazalo, iz povijesnih dokumentara, da je to mjesto Mile kod Visokog”, ističe gvardijan samostana Svetog Bonaventure u Visokom, fra Josip Ikić.

Pruga i cesta

Od pronalaska do danas malo šta je urađeno na zaštiti i očuvanju ovog lokaliteta koji je u proteklim stoljećima veoma narušen.

“Lokalitet Mile, nažalost, narušen je pružanjem uskotračne pruge za vrijeme Austro-Ugarske, a potom je dodatno devastiran pružanjem pruge Šamac – Sarajevo. Kada se podigla pruga, ostao je lokalni put, koji i danas je žila kucavica za mnoge ljude, hiljade ljudi taj put koriste”, navodi Senad Hodović, direktor Zavičajnog muzeja iz Visokog.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine sredinom jula 2003. godine “Arheološko područje Mile – Krunidbena i grobna crkva bosanskih kraljeva” proglasila je nacionalnim spomenikom, čime je ova lokacija potpala pod očuvanje i održavanje Ministarstvu prostornog uređenja entiteta Federacija Bosne i Hercegovine. Istom odlukom naloženo je nekoliko koraka, poput izmještanja puta koji prolazi preko ostataka crkve, dislokacije okolnih stambenih kuća i drugih objekata te radova na konzervaciji i zaštiti ostataka zidina. Malo šta se uradilo, a i to je uradila lokalna zajednica.

“Opština Visoko uradila je mnogo, u saradnji s federalnim Zavodom za zaštitu spomenika, s resornim ministarstvima Zeničko-dobojskog kantona. Lokalna zajednica radi koliko može, ali je sva odgovornost o brizi na federalnom Ministarstvu federalnog uređenja“, navodi Hodović.

I gvardijan Franjevačkog samostana ističe kako je potrebno mnogo toga uraditi, ne samo zbog crkve, već i zbog same države.

“To je veliko kulturno blago, koje treba istražiti i sačuvati, da država ima šta pokazati, podičiti se time. Da je to u nekoj drugoj državi, svaka bi ona bila ponosna i ljubomorno čuvala. Bilo bi dobro da se nastave istraživanja, jer će se možda naći još mnogo dobrih stvari. Počelo se raditi i nešto je konzervirano, ograđeno, ali to nije blizu koliko treba uraditi”, rekao je fra Josip.

Neiskorišteni potencijal

Mile nije bilo samo krunidbeno mjesto vladara. To je mjesto gdje su bosanski vladari krunisani, sahranjivani i gdje je održan prvi Stanak bosanke vlastele, a Stanak je kao današnja skupština. Ovaj organ vlasti je morao potvrditi imenovanje kralja, bez obzira na njegovu krvnu liniju, a činili su ga, pored velmoža, i učeni ljudi.

Oba sugovornika Al Jazeere se slažu kako je velika šteta što lokalitet Mile propada, kao i mnoge druge lokacije u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine.

“Cijelo društvo propušta šansu da iskoristi taj potencijal i da pokaže svijetu kakve smo vrijednosti imali i kakve imamo. Najveća krivica je na nama, ima tu i posljedica agresije na Bosnu i Hercegovinu, nedostatka sredstava, ali i lične nezaintersiranosti ljudi koji moraju biti posvećeni tom poslom. Nažalost, mi još živimo u nekom polusvjetlu, možda ćemo i otići sa ovog svijeta nesvjesni koliko je veliko naše kulturno i historijsko blago naših predaka koji su živjeli ovdje”, govori prvi čovjek Zavičajnog muzeja.

“Činjenica je da ovo društvo nema sluha za ove stvari. Činjenica je da mnogi ministri, službenici i komisije nemaju ni sluha, ni volje, ni energije, a ni znanja da bi sve to afirmirali. Važno je da se ovaj potencijal prepozna, da se napokon energija usmjerava na segment koji će nas dostojno predstavljati u Evropi i svijetu. Kada izvana neko istraži i sve objavi, mi i dalje šutimo.”

Činjenično stanje na terenu, što i naši sugovornici potvrđuju, da lokalitet Mile, kao ni drugi lokaliteti stolnih mjesta kraljeva u općini Visokom nisu sistematski istraženi, već je sve ostalo na probnim sondiranjima i provjerama.

Ortodoksno bosanska mjesta

Na pitanje zašto je tako, Hodović kaže: “Odgovor je ta činjenica da je ova mjesta nemoguće prikloniti ni Istoku, ni Zapadu. Ona su ortodoksno bosanska i samim tim ona su sistematski, neprekidno zanemarivana, njihov značaj, kao i ulaganje u njihovo istraživanje. Porazno je da se više istražuju neka manje važna mjesta, gdje su ponavljana istraživanja i gdje su nalazi uvijek isti.”

“Uvijek je Istok i Zapad davao procjenu značaja, mjesta i uloge Bosne u globalnim zbivanjima. Ako se uzmu sačuvani dokumenti koji su pisani na ovom području i koji su sačuvani u arhivima Dubrovnika, mletačkim arhivima, u Beču, Vatikanu te neistražene arhive u istambulskim, osmanskim izvorima, onda se može vidjeti da je naše znanje skromno. Iz onog što je sačuvano, možemo vidjeti da je Bosna u tom periodu evropska, priznata zemlja, koja ima korespondenciju sa svim većim dvorovima Evrope”, govori Hodović.

Stoljeća, kulture, vojske, države su prošle Bosnom, ostavili su svoj pečat, no zbog budućnosti treba se potruditi i sačuvati sve dobro za naredne naraštaje. Institucije poput Zavičajnog muzeja ili ljudi poput franjevaca to ne mogu sami raditi, iako kažu da im to nije problem.

“Mi to volimo jer je to naše, ali bi država trebala uložiti napora zbog same sebe, zbog svoje povijesti i kulture”, kaže fra Josip Ikić.

SUDAR STARIH KULTURA

Okolina Visokog je raritetno mjesto gdje se „sudaraju“ svjetski poznata i priznata Butmirska kultura i manje poznata, ali starija Kakanjska kultura.
“Kada se govori o neolitu, Zavičajni muzej, Zemaljski muzej iz Sarajeva, frankfurtski Arheološki institut i Arheološki institut iz Kiela su sedam godina provodili sistematska istraživanja na području Okolišta i Radenovića, gdje su pronađeni fantastični vrijedni nalazi neolita, o čemu su do sada u Njemačkoj objavljene čak tri knjige”, kaže direktor Zavičajnog muzeja.
No, da bi se nastavilo s ovim istraživanjima iz vremena kamenog doba, potrebna su ogromna sredstva koja sama Bosna i Hercegovina ne može priuštiti.
“Ova otkrića su od značaja ne samo za Bosnu i Hercegovinu, već za cijelu Evropu, za cijeli svijet. Važno je istaći da je na ovom području pronađen najveći tel iz tog vremena. Tel predstavlja jedno naselje iz tog perioa, u Evropi nema većega.”