MAJKA IZETA NANIĆA: Srce se stegne, a onda mi dođe ponos…

MAJKA IZETA NANIĆA: Srce se stegne, a onda mi dođe ponos…

Molim dragog Boga da se sa svojim sinom, svojim vitezom, mojim Izetom sretnem kad umrem. Nije mi žao ni mrijet, a ne prođe dan da ne zamolim da ga makar na onom svijetu vidim, govori na početku ispovijesti Rasima Nanić, majka Izeta Nanića, krajiškog heroja i jednog od simbola odbrane BiH.

Sunce moje…

Jučer smo razgovarali s Rasimom, na dan kada je njen vitez mučki ubijen prije 21 godinu, u zasjedi na mjestu Ćorkovača. Samo nekoliko sati prije konačne deblokade i spajanja snaga Armije BiH s hrvatskom vojskom. Nanić je poginuo prilikom oslobađanja pograničnog područja između BiH i Hrvatske, a u sklopu velike akcije Petog korpusa Armije RBiH protiv agresorskih snaga, s ciljem spajanja sa snagama hrvatske vojske, koje su u isto vrijeme uspješno realizirale akciju “Oluja“.

– Sjećam se dobro tog dana. Kada su mi javili da je poginuo, umrla sam i ja. Kada dođe ta godišnjica, ja sve iznova proživljavam. Zdravlje mi je dobro narušeno, 70 i kusur godina ja živim. Ali imam još sinova, ne mogu reći da njih ne volim, majka sam im, ali moj Izet, sunce moje… – govori plačući majka Rasima.

Kaže da je, dok je sa zdravljem bila bolje, išla i na mjesto gdje je njen Izet ubijen.

– Sada ne mogu, srce hoće, ali noge izdale. Odem na tevhid i ići ću tamo dok god mogu, dok dišem. Dosta je još i druge djece tu kosti ostavilo braneći svoja ognjišta – s tugom u glasu govori majka jednog od najvećih sinova Bosne.

izet-nanic989

Izet Nanić: Poginuo nekoliko sati prije deblokiranja bihaćke regije

Svake godine joj je sve teže…

– Dolaze ljudi na ovu godišnjicu. A meni se nešto srce stegne pa ne znam kud ću sa sobom. Onda me s druge strane obuzme neki ponos, ali bih ja sve dala da ga još jednom zagrlim – govori Rasima.

Išli pješice

Komandant Izet Nanić nosilac je najvišeg ratnog priznanja ”Zlatni ljiljan”.

Inače, svake godine Udruženje mladih ”Bužim” organizira marš pod nazivom “Put bužimskih vitezova”, podsjećajući na taj način na bužimske vitezove – pripadnike 505. viteške brigade, koji su najčešće iz Bužima na borbene linije išli pješice.

Marš “Put bužimskih vitezova”, od Bužima do najvećeg poprišta bitaka za Bosnu i Hercegovinu Ćorkovače, pješači se u dužini od 20 kilometara. Za ovaj marš vlada sve veće interesiranje, gdje se Bužimljanima priključuju grupe i iz drugih mjesta, Otoke, Krupe, Cazina, a ove godine pristigla je i grupa iz Konjica te pojedinci iz drugih zemalja, što poprima međunarodni karakter.

Održan je jučer i historijski sat na kojem se evociraju sjećanja na 505. vitešku brigadu, s posebnim osvrtom na lik i djelo legendarnog komandanta 505. viteške brigade, rahmetli Izeta Nanića, koji je poginuo prilikom borbe za deblokadu Unsko-sanskog kantona.

Sam sebi slomio nogu da se vrati u BiH

Izet Nanić rođen je 4. oktobra 1965. u mjestu Varoška Rijeka u općini Bužim. Bio je drugo od sedmero djece Rasime i Ibrahima. U rodnom Bužimu završio je osnovno obrazovanje. Kao mladić je svirao gitaru i trenirao tekvondo. Srednju vojnu školu upisao je u Zagrebu. Maturirao je 1984. godine.

Bio je na dužnosti poručnika JNA u Kragujevcu sve do početka ratnih sukoba u BiH. Shvativši velikosrpske namjere unutar JNA, slomio je sam sebi nogu i tako spriječio odlazak na hrvatsko ratište. S porodicom i nogom u gipsu vratio se kući.

Po povratku u Bužim aktivno učestvuje u organiziranju odbrane i formiranju prvih vojnih jedinica na tom prostoru. Od 15. avgusta 1992. postavljen je na dužnost komandanta 105., kasnije 505. bužimske viteške brigade, na čijem je čelu ostao sve do smrti.

Izvor: avaz.ba

Previous Arapski turisti u Bosni i Hercegovini: Ko su, koliko ostanu i koliko potroše
Next Sarajlija Dino Bajrić osvojio prvo mjesto u međunarodnim skokovima s vodopada u Jajcu (Foto)

You might also like

OTPOR BOSNE

OBILJEŽENA GODIŠNJICA POGIBIJE NARODNOG HEROJA ADILA BEŠIĆA

Danas se navršila 23. godišnjica pogibije  Adila Bešića, heroja oslobodilačkog rata i dobitnika najvišeg ratnog priznaja značke „Zlatni ljiljan“. U okviru obilježavanja godišnjice, proučen je tevhid pred duše šehida Armije

INTERVJU

ĐURIĆ: KADA SE IGRA ZA BOSNU I HERCEGOVINU, ONDA SE GINE

‘Bili smo borbeni, igrali žestoko na svaku loptu i ostavli srce na terenu za prvi kup za našu Bosnu.’ Milan Đurić, igrač italijanske Cesene, je u pravom trenutku pokazao svoje

AGRESIJA|GENOCID|ZLOČINI

Ed Vulliamy o bosanskoj borbi protiv agresije i genocida: Možemo reći da je to bio drugi partizanski otpor na ovim prostorima

Bio je među prvim stranim novinarima koji su svijetu otkrili postojanje koncentracionih logora u Bosni i Hercegovini. Njegovo izvještavanje iz Prijedora postalo je neizbježan element mnogih suđenja u Haškom tribunalu.