Sudstvo u srednjem vijeku: Dok kod drugih presuđuje sam vladar, u bosanskoj državi – ‘Bosna sudi’

Sudstvo u srednjem vijeku: Dok kod drugih presuđuje sam vladar, u bosanskoj državi – ‘Bosna sudi’

Vrlo je zanimljivo što dvije povelje predviđaju čak mješoviti međunarodni sud

.. Najznačajnija je razlika bosanskih povelja od raških (srpskih) u tome što o nevjeri ne presuđuje sam vladar, nego optužbu ima da razmotri staleški sud, i to sud vlastele ili bosanske crkve, ili mješoviti sud vlastele i crkve.

Ban Stefan II u vjerovnoj povelji 1323 g. veli: ‘I ako bi u čem sagrešio Vlkoslav, da stane pred dobrimi mužmi da se opravi‘. U povelji 1330 g. rečeno je jasnije: ‘dokole ga ne sude četirinadesete koji su prisegli s banom Stepanom knezu Vlkosavu‘ t. j. 14 velikaša.
Ali u povelji bana Stefana II 1335 g. govori se drukčije: ‘da mu se to ne poreče nikadare što bi ga ne opitala crkva bosanska‘, dakle crkva javlja se kao garant pravičnosti i kao zaštitnica ličnosti vlastelina.

To je još jasnije izraženo u povelji bana Tvrtka g. 1370: on predaje svog vazala ‘u vjeru djedinu i sve crkve bosanske, i vse krstjane da mu je ruka‘.

Tu je predviđen i sastav suda, da mu ‘sudi djed i dva strojnika š-nim i tri vlastele‘ poimenično spomenuti u povelji. To je slučaj mješovitog suda. Vjerovatno isti je mješoviti sud predviđen u poveljama 1392 i 1380 g., gdje se kaže kratko: ‘ u što ga Bosna sudi‘.

U povelji 1404 g. opet se veli da kralj predaje svojeg vazala ‘gospodinu djedu i njegovim strojnikom i vsoj crkvi bosanskoj u njih ruke i u njih obarovanije i da mu se ne učini nikadere ni jedno hudo što bi ga ne ogledala crkva bosanska i vlastele bosansci‘.

Vrlo je zanimljivo što dvije povelje predviđaju čak mješoviti međunarodni sud: vojvoda Sandalj Hranjić 1410 g. daje vjeru banici Anici da će je poštovati kao rođenu majku, a da u slučaju suda imaju presuditi ‘ dobri ljudi ki se imenuju od Bosne i od Hrvata i od Bnetka i opštine Dubrovačke‘, a g. 1408 kralj Ostoja daje velike baštine vojvodi Jurju i knezu Vučiću i predviđa da može ih oduzeti samo ako ih ‘ ispita ugarska, bosanska, bnetačka i dubrovačka pravda, za koju neveru rečena pravda prizna da je podobno glavu odsići‘.

Ipak to su izuzetni slučajevi, i poslije toga kraljevi se opet vraćaju na sud bosanskih dobrih ljudi. Isti kralj Ostoja potvrđuje g. 1417 baštinu Vukačima, koje neće oduzeti ‘salvo quello fosse visto e cognosudo per li nostri boni homini‘.

Kralj Tvrtko II g. 1426 predaje Ivana Mrnavića ‘gospodinu didu Mirohni i didu kon dida (posle djeda) u ruke crkvene‘ i neće mu presuditi ‘što ne bude ispitano od Bošnjana i crkve Bosanske‘.

Čak g. 1446 kralj Tomaš, već katolik, priznaje autoritet bosanske crkve i predaje obdarene vazale ‘gospodinu didu Miloju i didu kon dida u ruke crkvene‘ i opet veli da neće im ‘potvrditi ni na manje donesti ni za jednu neviru ni zgrihu kraljevstvu našemu, što ne bi ogledano gospodinom didom i crkvom bosanskom i dobrimi Bošnami‘.

Samo u dvije povelje iz posljednjeg doba vidimo kako katolička crkva pokušava da preuzme na sebe ulogu ‘bosanske crkve’ u toj zaštiti vlasteoskih prava. …

Izvor: Aleksandar Solovjer, izvod iz rada ‘Vlasteoske povelje bosanskih vladara’ – Istorisko-pravni Zbornik, Sarajevo 1949.

Foto: Kamena (sudačka) stolica iz vremena srednjovjekovne Bosne.

 

(MiruhBosne)

Previous Barbarez: Kolektivno jaka reprezentacija
Next Podrška domaćem: Pomfrit 'Srebreničanke' u odabranim Bingo objektima

You might also like

KNJIŽEVNOST

Godišnjica smrti: Dr Safvet-beg Bašagić – Jedan od najeminentnijih Bošnjaka svoga vremena

Safvet-beg Bašagić je rođen 1870. godine u Nevesinju, u Bosni i Hercegovini. Mekteb je pohađao u Mostaru i Konjicu, gdje je proveo dio djetinjstva, kao i u Foči, Ljubuškom i

HISTORIJA

Dinastija Jablanić-Radenović-Pavlović

Oni su srednjevjekovna obitelj koja je u doba kraljevine Bosne (kraj XIV i prva polovica XV stoljeća) upravljala istočnim i jugoistočnim dijelovima današnje Bosne. Rodonačelnik im je bio Jablan, a

NASLIJEĐE

Stari grad Srebrenik – Blago skriveno iza debelih zidina (Foto)

Kula je bila dom bosanskog bana Stjepana Kotromanića sve do njegove smrti… Stari grad Srebrenik (u Srebreniku ga zovu Gradina), prvi put se spominje 15. februara 1333. godine u ugovoru