Antun Hangi o islamskoj toleranciji

Antun Hangi o islamskoj toleranciji

.. Mi smo istina naučni da vjerujemo, da je islam netolerantan, ali ko bolje prouči zakone te vjeroispovjesti, uvjeriće se, da islam traži od svojih pristaša ljubav i snošljivost naspram sljedbenika drugih vjeroispovijesti.

Sam Bog zapovjeda muslimanima po svom najvećem poslaniku Muhamed pejgamberu, da svijet zove u vjeru i na pravi put ne silom, ne ognjem i mačem, kako to neki zapadnjaci uče, nego mudrošću, lijepim savjetima i blagom polemikom.

Da je islam sam po sebi tolerantan naspram drugih vjeroispovijesti, uče nas ne samo mnogi kitabi, knjige vjerskog sadržaja, nego i istorija. Bagdadski kalif Mutevekil Aallah Abbasović: zaveo je bio u svojoj državi za nemuslimane posebne znakove u odijelu, da se razlikuju od muslimana. Ovaj postupak bio je protiv širijatskih ustanova i za to ga je odbacila i osudila ne samo ulema, više muslimansko svećenstvo, nego i inteligentniji muslimani svjetovnjaci.

I zbilja, čim je sjeo na prijestolje Ebu Džafer Mansuri, koji je bio ne samo valjan vladar, nego i vrlo dobar muslimanski teolog, ukinuo je te znakove. Osim toga sagradio je on u svom glavnom gradu više jevrejskih hramova i kršćanskih crkvi, a sudio je po šerijatu svima jednako, ne pitajuć, da li je dotični musliman ili ne.

Najsjajniji bagdadski kalif Harum Errešid imao je kršćanina za svoga glavnog liječnika. Što više, ima dosta slučajeva, da su muslimani uzimali kršćane, da im reorganizuju mejtefe, te čisto vjerske muslimanske učevne zavode, te im davali, da u njima podučavaju u socijalnim naukama.
Da je dakle islam netolerantan, zar bi to dozvoljavao?!

Ali pođimo dalje. Šerijat zapovjeda muslimanima, da budu prema svakom čovjeku bez razlike snošljivi i učtivi, i baš radi te nauke ne samo da je u turskom carstvu, nego i u Bosni bilo više paša, vezira i drugih većih činovnika kršćanske i jevrejske vjeroispovijesti, koji su i u državi i na dvoru zauzimali vrlo važan položaj, a nijesu se za to morali odreći svoje vjere.

Sve je to lijepo, reći će moguće kogod, ali ako je islam u istinu tako tolerantan, odakle tolika progonstva kršćana u ovim zemljama prije okupacije?! Istina, i toga je bilo, ali tome nije bio kriv islam, nego su bili krivi pojedinci, koji su u svome prevelikom revnovanju za svoju vjeru ili zbog lične koristi silu upotrebljavali i svoje istovjernike na mržnju protiv kršćana poticali. Kršćani su opet, kako znamo, muslimanima vraćali šilo za ognjilo i tako se je danomice širio jaz i mržnja između jednih i drugih.

Takovih pojava nalazimo međutim i među samim kršćanima, te znamo da je jedna vjerska sljedba upravo bijesno zatirala drugu premda sve imaju za glavni princip one uzvišene riječi našega Spasitelja: ‘Ljubite se među sobom!’ i ‘Što ne bi rado, da tebi drugi čine, ne čini ni ti drugima!’

Katolike su naši muslimani rijetko kada progonili, a to za to, jer su oni bili mirni, te su rijetko silu silom uzvraćali. Za to su si opet najviše zasluga stekli naši franjevci, ti jedini čuvari katolicizma u ovim zemljama. Oni su znali lijepim riječima svoje vjernike odvraćati od nasilja i krvološtva, dok su opet kod sultana, paša i vezira znali isposlovati mnoge povlastice i polakšice za katolike.

Već prve godine iza pada bosanskoga kraljevstva 1463. izmolio je gvardijan fojnički, fra Angjeo Zvizdović od sultana Mahmuda II, slobodni list, po kome katolici smiju ispovijedati svoju vjeru. Taj slobodni list čuva se još i danas u arhivu fojničkoga samostana.

Izvor: ‘Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini’, Antun Hangi – 1906.

(MiruhBosne)

Previous BLAGAJ (Video)
Next Sulejman Balić, sandžački Bošnjak - neznani junak sa Avale?

You might also like

SEHARA

Pogledajte fascinantne snimke Sarajeva iz 1920.! (VIDEO)

Na Youtubeu se pojavio video dug nešto više od sedam minuta na kojem možete vidjeti prizore Sarajeva zabilježene kamerom davne 1920. godine. https://www.youtube.com/watch?v=_uFuAUbER-s Video označen kao ‘za edukacijske potrebe’ sadrži

SEHARA

Moja je majka imala seharu…

U ovoj malehnoj sehari moje rahmetli majke bila je to sehara išarana svakakvim bojama. Više se i ne mogu sjetiti da li su to bili cvjetići ili šare poput onih

SEHARA

KRLEŽA I BOSNA

Nakon samo pet godina od II. svjetskog rata, 1950. godine, u Parizu je održana velika izložba svjetskog značaja i dometa: Umjetnost na tlu Jugoslavije. Tada je bosanski stećak prvi put