Svjedoci bosanskih srednjovjekovnih povelja – ’12 dobrih Bošnjana’

Svjedoci bosanskih srednjovjekovnih povelja – ’12 dobrih Bošnjana’

– Poslije naracije, u bosanskim poveljama vrlo se često pominju svjedoci. To su istaknuta vlastela koja čine jednu vrstu dvorskog savjeta vladaočeva. Istovremeno oni su jemci tome da će se pravni akt zaista izvršiti, i obično se zaklinju na to zajedno sa vladaocem. Stoga se oni često navode kao ‘ručnici’ ili ‘rotnici’ .

Vrlo je značajno što se vlastela često javljaju kao pretstavnici pojedinih oblasti i to svagda sa stalnim dodatkom: ‘s bratijom’. Vlastelin nije bio svjedok samo za sebe lično, nego je zastupao i svoj rod. U tome se vide jaki ostaci gentilnog uređenja.

U latinskoj povelji 1287 g. bana Prijezde nema svjedoka, jer se ona inače ističe svojim posebnim formularom; ali u prvoj povelji bana Stefana II već se navode ‘tomu daru svjedoci dobri Bošnjane’: 4 od Bosne, 1 od Zagorja, 1 od Rame, 1 od Uskoplja, 2 od Usore, 2 od Soli, 1 od Tribotića, ukupan je broj 12, u povelji istog bana opet su svjedoci – 5 dobrih Bošnjana, 1 od Zagorja, 1 od Neretve, 1 od Rame, 1 od Domna (Duvna), 1 od Donjih Krajeva, 4 od Usore, 1 od Soli, 2 od Tribotića, ukupan broj 15.
Sem toga naveden je pristav.

U povelji 1351 g. spomenuti su pristavi i svjedoci zajedno: 3 od Bosne, 3 od Usore i 1 od Donjih Krajeva. Od tog broja 4 su istovremeno pristavi i svjedoci.

U vjerovnoj povelji kneza Vladislava sa sinovima banom Tvrtkom i knezom Vukom veli se da su oni svemu vazalu ‘vjeru dali i prisegli. A tojzi vjeri i prisezi svjedoci dobri Bošnjani’: navode se 12 imena, od njih su posljednja dva od Donjih Krajeva.

Isti svjedoci navode se i u drugoj povelji istom knezu Vlatku koja je vjerovatno pisana istog dana…

U povelji kneginje Jelene sa sinom Tvrtkom iz 1354 g. veli se da su banova mati i njen sin prisegli knezu Vlatku sa 12 dobrih Bošnjana i zatim se navode poimenično, po brojevima ‘prvo gospoja bana mati, drugo gospodin ban Tvrtko, treće kaznac Voleslav’ itd. do trinaestog kneza Bogdana Bilhanića. Nama izgleda da je tu ban Tvrtko uračunat u broj 12 dobrih Bošnjana, jer inače vlastele ima samo 11, a po običaju trebalo je da se zakunu njih 12.
Sem toga na kraju pomenuti su još dva ‘ručnika’ (jemca).

U vjerovnoj povelji bana Tvrtka knezu Vlatku iz 1357 g. navode se 14 imena bez podjele po oblastima: tu je jedini slučaj gdje se i jedna vlastelinska-gospoja Jelena Ostojinica navodi kao svjedok. Opet pri kraju dva vlastelina navode se kao ‘ručnici i pristavi’. Iz toga možemo izvesti da je pristav igrao ulogu ‘ručnika’.

U povelji bana Tvrtka 1366 g. opet se navodi 12 svjedoka: 5 dobrih Bošnjana, 3 svjedoka od Usore, 3 od Lužaca i 2 pristava.
Vidimo da je običan broj svjedoka 12 (sa pristavima ili bez njih), ili 14, ako pristavi dolaze posebno.

U kraljevskoj povelji 1380 g. sva prisutna lica navode se kao ‘svidoci i ručnici’: opet ih ima 12 – od Bosne 5, od Humske zemlje 2, od Donjih Krajeva 1, od Biloševića 1, od Usore 1, od Tribotića 1. Pored toga još dva pristava.

U povelji kralja Dabiše 1392 g. ima 12 ‘svedoka i ručnika’: 6 od Bosne, 2 od Huma, 1 od Donjih Krajeva, 1 od Usore i 2 od Tribotića.
Isti je broj u Dabišinoj povelji od 17 maja 1395 g.

Dok u drugoj, od 26 aprila iste godine, ima ih samo 11 (možda je jedan ispušten). I tu su oni podijeljeni po oblastima.

U Ostojinoj povelji 1400 g. spominje se 10 svjedoka i ručnika od raznih oblasti, ali sa dva pristava: opći broj ispada 12.

Manji je broj u poveljama sačuvanim u prijevodima: u povelji 1408 g. kralja Ostoje navode se kao svjedoci ‘gospodin kralj s bratijom’ (što je vrlo sumnjivo), 4 kneza s bratijom i 1 pristav. Vjerovatno je da je taj prijepis netačan.

Isto tako u povelji kralja Ostoje 1417 g. sačuvanoj u italijanskom prijevodu navode se kao ‘testimonii i nostri boni Bosnesi’ samo 7 velikaša, između njih 1 pristav.

Međutim u latinskom prijevodu povelje kralja Tvrtka II Ivanu Mrnaviću od 1426 g. navode se tačno 12 velikaša s bratijom kao svjedoci, a pored toga 2 pristava. Tu nema podjele po oblastima.

Isto tako nema podjele po oblastima u povelji kralja Tomaša 1446 g.: opet 12 svjedoka vlastele i 2 pristava.

Interesantno je što u povelji istog kralja Tomaša 1459 g. navode se samo tri lica: ‘A tomu svidoci dvorski dvora našega knez Marko Dragišić, a od vlasteo koji se tadai pri nas najdoše vojvoda Pavao Klešić z bratijom i vojvoda Radić Mozolić’.
Jasno je da je povelja bila izdata na brzu ruku kada se nije mogao skupiti dvorski savjet i kada su se pored kralja našli samo njegov ‘dvorski’ i dvojica vojvoda.

Najzad u povelji kralja Stefana Tomaševića 1461 g. navode se kao svjedoci samo 8 velikaša, i to na prvom mjestu ‘gospodin herceg Stipan i s sinovima svojim i s bratijom svojimi’, a na kraju još dva pristava. Pošto je ta povelja sačuvana u dosta nepouzdanom prijepisu, možemo pretpostaviti da je nešto ispušteno i da je i tu u originalu bio svečani broj 12.

Vrlo je značajno što se skoro u svim poveljama spominju dva pristava: jedan je ‘pristav od dvora’, a drugi ‘pristav od vladanija’ (1353 g. 1366) ili ‘od svojte’ (1380 itd).

Vidi se da je vlasteoski stalež, kao pretstavnik ‘vladanija’ protivustavljen vladaru, i da se on cio smatra kao jedna ‘svojta’ – u tome možemo opet vidjeti ostatke gentilno-plemenskih odnosa.
Ta podjela podsjeća nas na češko pravo XIV vijeka gdje se na sličan način vlastela suprotstavlja kralju, kao pretstavnici zemlje, i gdje se pored kraljevog pečata pojavljuje na zvaničnim aktima zaseban ‘zemaljski pečat’.

Izvor: ‘Vlasteoske povelje bosanskih vladara‘ – dr. Aleksandar Solovjev

(MiruhBosne)

Previous Pred četvrtfinale Eurobasketa: Selektor želi samo da momci vjeruju u sebe, i jedan u drugoga...
Next Stadion Grbavica - primjer budućnosti

You might also like

KULTURA I UMJETNOST

Amira Medunjanin: Nesuvislo je zvati me divom, to je oprečno sevdahu

  Šesti decembar Sarajevu će biti poseban dan, makar onom Sarajevu koje se prema svojoj djeci odnosi majčinski i s beskrajnom dozom opravdanog ponosa. Od svih onih koji su u

KULTURA I UMJETNOST

U Bitunji kod Stoca otkrivena spomen ploča u rodnoj kući Alije Isakovića

Svečano otvaranje spomen-ploče u rodnoj kući književnika Alije Isakovića (1932.-1997.) upriličeno je danas u Bitunji, kod Stoca (Općina Berkovići) u organizaciji Društva pisaca Bosne i Hercegovine.  – Otkrivanje spomen-ploče na

NAŠI DANI

Stanovnici Irske ne zaboravljaju pomoć Osmanskog carstva za vrijeme Velike gladi

Iako su prošle 173 godine od događaja kada su Osmanlije u vrijeme najveće nestašice hrane pružile pomoć narodu Irske, stanovnici ove zemlje još spominju ovu humanu gestu i velikodušnost Osmanlija