Braća Andričić iz Prozor-Rame: Nigdje nema života kao ovdje

Braća Andričić iz Prozor-Rame: Nigdje nema života kao ovdje

Posljednjih nekoliko godina, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u zemljama regije, pojavio se trend odlaska velikog broja mladih ljudi u inozemstvo, i to ponajprije u Austriju i Njemačku.

Razlog tome, prema mišljenju mladih ljudi, je to što mnogi zamišljaju kako su te zemlje idealne i da je samo potrebno pojaviti se i zgrabiti novac. Taj trend nije zaobišao ni općinu Prozor-Rama iz koje je u posljednjih par godina dosta mladih odselilo u Austriju i Njemačku.

No, da u inozemstvu ipak nije sve savršeno, onako kako to zamišljaju mnogi, kazali su nam dvojica mladića, povratnici u općinu Prozor-Ramu, točnije u selo Dubo.

Josip i Krunoslav Andričić, mladići su povratnici koji s osmijehom na licu rade ono što iskreno vole, s velikim optimizmom i vjerom u svoju obitelj i svoj kraj, a njihovi roditelji Gojko i Zora ponosni su na svoje sinove.

S izrazitim ponosom, Krunoslav nam je pokazao svoga konja, dok Josip, kao da razgovara sa svakim djelićem ove zemlje pokrivene bijelim, snježnim pokrivačem.

– Mladi ljudi odavde odlaze i ne vide tu našu ljepotu. Ne vide da nema nigdje na svijetu da se manje radi, a bolje živi. Ovdje sam sa svojom obitelji i imamo malo obiteljsko gospodarstvo, tridesetak ovaca, šest koza i četiri muzne krave, a zasadili smo 4 duluma malina koje će ove godine izaći na rod. Općina Prozor-Rama nam je dala potporu za maline -kazao je Josip, dodavši kako je zima oštra te kako se nadaju da će biti roda i da će sve biti u najboljem redu.

Na pitanje o tome kako susjedi i vršnjaci gledaju na njihove stavove, Josip kaže kako ih možda neki doživljavaju kao da su zaostali u vremenu.

– Mi smatramo da smo ispred ovog svog vremena. Volimo svoju zemlju i od nje i s njom želimo živjeti. Mladi bi danas da se preko noći obogate, ali to tako ne ide. Sve mora ići polako. Radio sam u Hrvatskoj i Crnoj Gori i kad sam sve zbrojio najbolje je biti svoj šef i raditi za sebe na svojoj zemlji. Nigdje nema života kao ovdje i ne želimo nigdje ići – istaknuo je Josip.

Josip je po zanimanju građevinski tehničar, dok je Krunoslav vodoinstalater pa oni sami rade sve građevinske poslove, od zidanja do fasade.

Krunoslav je školu za vodoinstalatera završio u Srednjoj školi Prozor, a na pitanje što bi želio više raditi, kao vodoinstalater ili na svojoj zemlji, Krunoslav ističe kako mu nijedan posao ne predstavlja problem.

– Po zanimanju sam vodoinstalater i radio bih to kad bude prilike. Ipak, više bih volio imati malu ergelu konja, jer konje volim. To bi bilo za mene ispunjenje sna – ustvrdio je Krunoslav kroz optimističan osmijeh.

Na pitanje što o njegovom načinu života i stavovima misle kolege i prijatelji Krunoslav kaže kako su njegovim kolegama najvažnija dobra auta i izlasci svaku večer, te da je to njihov izbor što on poštuje.

– Meni je draže ovdje raditi nešto. Treba izaći s društvom i prijateljima, ali to ne smije biti uvijek u prvom planu. Možda nas netko vidi drugačijim od ostalih, no to nas ne zanima. Ovo je naš stil života i mi ga volimo i volimo svoju obitelj – poručio je Krunoslav.

Njihov stariji brat Kristijan trenutno radi u Republici Hrvatskoj, no njegova nastojanja su, također, da se vrati na Orašac u svoje mjesto Dubo kako bi zajedno s braćom stvarao jedno veliko obiteljsko gospodarstvo.

(Agencije)

Previous Genijalan odgovor na provokativne bilborde “PRAVOnaSLAVLJE“
Next U Münchenu počele sa radom dvije bosanske dopunske škole

You might also like

BH RAZGLEDNICA

Reportaža iz Srebrenice (Video)

Kada neko kaže “Srebrenica”, prva asocijacija za većinu je genocid, rat, stradanje, zločini… Nedavno su se pojavile fotografije na kojima kćerke Emina Bektića, ljubitelja i uzgajivača životinja jašući na konjima

BH RAZGLEDNICA

Bosanska primorska teritorija – Klek

-Klek je bio prije posjed humskih knezova a kasnije bosanskih vladara (poslije 1322 godine). Tu je bio trg soli koji su Dubrovčani držali pod zakup kao i onaj u Drijevi

BH RAZGLEDNICA

Porodica Fetahović čuvar tradicije: Hrasnička vodenica stara više od 200 godina

Vodenice u kojima se melje brašno na tradicionalan način, uz huk vode, i kojima se širi miris tek samljevenih žitarica, postale su rijetkost u našoj zemlji. Ali da ih ipak