KORIJENI ZEČEVIĆA OD BOSANSKIH PATERENA

KORIJENI ZEČEVIĆA OD BOSANSKIH PATERENA

Sead Zečević, mašinski tehničar, rođen 1934. godine, sin Zaim-bega i unuk Hilmi-bega, rođenog 1868. godine, preminuo je prošlog mjeseca. Penzionerske dane provodio je u svojoj kući u Visokom, u Franjevačkoj ulici naspram Franjevačkog samostana. Njegova kuća, smještena pored zgrade Samostana, u kojoj stoljećima obitavaju franjevci, najbolji je primjer višestoljetnog suživota, multietničnosti i tolerancije u Bosni.

Fotos: Sead sa svojim mlađim sinom
Piše: Raif Čehajić, publicist

Mada se može činiti da su franjevci u Visokom stariji od roda Zečevića, historijski dokumenti, na koje se u ovom istraživanju pozivao Sead govore drugačije – Zečevići su stariji i od franjevaca. Naime, istražujući svoje porodične korijene, čije je rezultate objavio u knjizi „Porodično stablo familije Zečević 1790.–2006. Sead, na osnovu historijskih dokumenata i nalaza mađarskog historičara Lajosa Thalloczyja, koji je proučavao bošnjačko plemstvo i begovske porodice, tvrdio je da rod Zečevića vodi porijeklo od srednjovjekovnih bosanskih patarena i da je ovaj rod na našim prostorima živio i prije dolaska Osmanskog carstva. On je sa sigurnošću tvrdio da Zečevići u Visokom žive više stoljeća, što je potvrđivao svojim istraživanjem obuhvaćajući potomke u posljednjih 200 godina.

Najstariji njegovi preci od kojih počinje graditi porodično stablo Zečevića su dva brata, Ali-beg, rođen oko 1790. godine, i Husein-beg, 1800. godine. Prateći lozu Ali-bega, čiji je potomak, Sead je navodio Ali-begovog sina Avdi-bega, rođenog 1818. godine, zatim Zaim-bega (1843.) te Hilmi-bega (1868.), koji je njegov dedo, kao i svog oca Zaima-bega (1899.). Seadov prapradedo Avdi-beg, sin Ali-bega (1790.), imao je desetero djece i Sead je pratio deset loza ovog roda navodeći do u detalje oko hiljadu potomaka.

U proteklih duže od dva stoljeća potomci Ali-bega su se selili i osnivali svoje porodice, stupajući u bračne veze sa poznatim bosanskim familijama, kao što su Hadžiomerovići, Muftići, Dizdarevići, Oruči, Bičakčići, Brankovići, Šećerovići, Selimovići, Vatrenjaci, Handžići, Imamovići, Zlatari, Genjci, Šahinovići, Gabele, Alagići, Kurtovići, Popovići, Pašići, Goralije, Ibrulji i drugima, kao i njemačkim Johsn, turskim Corne, Yucel, Yurt Atilla itd.

Osim u Visokom, odakle je ova familija krenula u život, Zečevići danas obitavaju i u Sarajevu, Fojnici, Kaknju, Zenici, Travniku, Brezi, Mostaru, Trebinju, Ljubuškom, Bijeljini, Brčkom te u Beogradu i Dubrovniku. Ima ih i u Sjedinjenim Američkim Državama, Njemačkoj, Švedskoj, Italiji, Francuskoj i Austriji. Posebno ih mnogo ima u Turskoj.

Kroz dva protekla stoljeća ovaj rod se bavio raznim zanimanjima, a danas je, ističe Sead, njih sedamdesetak sa završenim fakultetom ili višom školom.

Poseban pečat Zečevići su ostavili u Visokom, gdje i jedna ulica nosi ime Braće Zečević; tri brata poginula u Drugom svjetskom ratu na strani antifašista. Prvog gradonačelnika u Visokom dali su Zečevići, i to Hasanbega, rođen 1860., te još dva gradonačelnika: Safet-bega (1893–1941) i njegovog sina Ćamil-bega, koji je bio načelnik od 1969. do 1971. godine, te dva ljekara: Mehmed-beg, medicinski fakultet završio u Beču, i njegov bio je iz ovog roda, kao i prvi profesor koji je fakultet završio u Kairu na univerzitetu Al-Azhar. I prvu učenu Bošnjakinju u ovom gradu dali su Zečevići, a i prva pošta u Visokom bila je u njihovoj kući itd.

Seadov otac Zaim-beg, četvrto po starosti od desetero djece Hilmibega Zečevića, imao je izvanredno pamćenje. Tokom života posjećivao je bliže i dalje članove ovog roda ne samo u Visokom, gdje je živio, nego i u Kaknju i u Sarajevu. Tu naviku posjećivanja rodbine prenio je na svoju djecu. Sjećajući se svoga rahmetli oca, Sead je prošle godine ovako kazivao:

„Jednom prilikom raspravljali smo o porodičnom stablu Zečevića i otac mi reče: ‘Pa hajde, sine, zapiši što ti ja budem kazivao, jer to porodično stablo seže unazad približno oko 200 godina.’ Ja sam ga poslušao i sve to prenio na papir. Nakon njegove smrti više niko u familiji nije znao tako tačno i opširno ispričati o porodičnom stablu Zečevića… Što se tiče porijekla i prezimena Zečević, ima više varijanti, bolje rečeno, priča starosjedilaca sa naše općine pa i šire.“

Kada je govorio o rodu Zečevića, Sead bi rekao i da u potrazi za dokumentacijom o ovom rodu nigdje nije našao da su Zečevići prije dolaska turske vlasti u Bosnu bili pravoslavne ili katoličke vjere, pa su navodno s dolaskom Turaka prešli na islam, kaže Sead i nastavlja: “Činjenica je da ima Zečevića i pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, što ne znači da je prezime Zečević (možda) preuzeto od patarena (bogumila), ili čak od naših dalekih starosjedilaca Slavena. Ja ne bih na ovom mjestu postavio tezu da su svi Zečevići muslimanske, katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti porijeklom od patarena i da su s dolaskom na ova područja drugih vjera poprimali njihovu vjeru.

Osim Visokog i Sarajeva, postoji rod Zečevića koji je živio u Bijeljini i Brčkom. Oni su dio familije Zečevića. Da li i dalje žive u Brčkom i Bijeljini, ne znam, jer rat je učinio svoje, vjerovatno su se razišli diljem svijeta. Znam da u Sarajevu živi jedan dio te familije u Tepebašinoj ulici i na Skenderiji, a možda i još negdje. Zečevići koji su živjeli u Bijeljini i Brčkom potiču od sina Alaj-bega Zečevića. Alajbegov sin Mustafa-beg za vrijeme turske vladavine otišao je kao turski oficir na granicu tadašnje turske pokrajine u Bijeljinu i tu zasnovao svoju porodicu, koja se kasnije uvećala, pa su svi Zečevići toga područja u rodu s visočkim i sarajevskim Zečevićima.

Mustafa-beg Zečević, braneći Otomansko carstvo, poginuo je na rijeci Rači kod Bijeljine. Također, govorio bi Sead, nemam nikakvih podataka ko su i kakve veze imaju Zečevići u Kotorskom kod Doboja s našom familijom. Kada sam bio u posjeti Kotorskom, niko od porodice Zečevića ne zna ništa o svom porijeklu. Na moj upit odakle su došli u ovaj kraj, nije bilo odgovora. Tokom posljednjeg rata svi su izbjegli u Zenicu, pa su poneki ostali da žive tamo, a većina se vratila u Kotorsko.

Za druge Zečeviće bošnjačkog porijekla koji žive u Ključu, Sanskom Mostu, a možda još negdje u Bosanskoj krajini, Sead nije posjedovao bilo kakve podatke pa o njima nije mogu pisati. Postoje Zečevići kod Fojnice, bolje reći, oni su živjeli iznad Oglavka kod Fojnice. Ranije su se zvali Zeke, ali su naknadno uzeli prezime Zečević, pa sa sigurnošću se može tvrditi da nemaju nikakve familijarne veze s visočkim rodom. O bošnjačkim porodicama koje nose prezime Zečević, a nisu obuhvaćene ovim rodoslovljem – govorio je Sead – ostavljam svojim nasljednicima da to istražuju kako bi se razjasnilo otkuda su dobili prezime Zečević i jesu li u kakvim rodbinskim vezama sa Zečevićima iz ovoga rodoslovlja, zaključio bi Sead Zečević, autor knjige “Porodično stablo familije Zečević 1790.–2006.”

 

(rodoslov.ba)

Previous Razotkrivanje velikosrpskog plaćenika Dž. Galijaševića
Next Džamija u Jezeru kod Jajca izgrađena na riječnoj adi

You might also like

PISMENOST / KNJIŽEVNOST

Muzej Grada Zenica ugostio izložbu ‘Bosanski pogledi i putokazi – Adil Zulfikarpašić’

Muzej grada Zenica do kraja januara naredne godine bit će domaćin izložbe “Bosanski pogledi i putokazi – Adil Zulfikarpašić”, koju je pripremio Bošnjački institut “Fondacija Adila Zulfikarpašića”. Direktor Fondacije prof.

AGRESIJA|GENOCID|URBICID

Avdo Huseinović za 9. januar najavio premijeru dokumentarca “Postupi po naređenju – dželati u plavom“

Novinar, publicista i autor dokumentarnih filmova Avdo Huseinović danas je u Sarajevu predstavio novi dokumentarac koji pod nazivom “Postupi po naređenju – dželati u plavom“ i kroz izjave svjedoka, analitičara

KULTURA I UMJETNOST

U narednih mjesec dana na Historija TV dokumentarni filmovi Avde Huseinovića

U narednih mjesec dana, od subote 2. aprila na kanalu Historija TV u okviru platforme BH Telecoma – Moja TV, kreće serijal dokumentarnih filmova autora Avde Huseinovića. Filmovi će biti