Sjećanje na komandanta Mustafu Hajrulahovića, Talijana: Bio je najsretniji kad je u Bosni prestao rat

Priča o njemu počinje mnogo prije sarajevskih nemira, prije nego što se nad Bosnom nadvila zlokobna sjenka rata, ali on je nezaobilazan dio priče o zlatnim ljiljanima… I to onim prvim, izvezenim na plavoj čohi, podijeljenim noću, kradom, kad se govoriti nije smjelo da se boriš za slobodu Bosne.

Ljudi su osjećali da se nekakvo zlo iza brda valja, ali da postoje i drugačije struje.

– Ima neko ko čuva ovaj grad – govorili su.

Mustafa Hajrulahović rođen je u Banjoj Luci, 22. januara 1957. godine. U rodnom gradu je završio srednju školu i tu, pored Vrbasa, proveo najljepše godine života. Zatim odlazi na vojnu školu. Završava Mornaričku vojnu akademiju sa odličnim ocjenama, a nakon toga školu za pomorskog diverzanta – postaje stručnjak za divizije na moru i kopnu. Kao najbolji među diverzantima postaje komadant odreda, pa zatim i diviziona. Nastavlja stručno obrazovanje, prolazi niz specifičnih kurseva, uči italijanski jezik i odlazi na školovanje u Italiju. Nešto kasnije postaje kapetan korvete.

Početak ratnih sukoba na prostorima bivše Jugoslavije zatiče ga u službi u Splitu. Ratovi koje je povela JNA definitivno ga okreću od tog poziva i Mustafa dolazi u Sarajevo.

Talijan je bio član Patriotske lige, preteče Armije RBiH, od prvih dana. Bio je prvi ratni komandant Prvog korpusa i general Armije RBiH. A o tome kakav je bio čovjek, pored Talijanovih nekadašnjih saboraca, najbolje zna njegova supruga Zlata.

Upoznali se kao srednjoškolci, zavoljeli, uživali u ljubavi na Vrbasu. O velikoj i iskrenoj ljubavi Mustafe i Zlate Hajrulahović pričale su se priče, a oni uživali jedno u drugome. Vjenčali su se 1980. godine kada je Mustafa završio Vojnu akademiju i otišli živjeti u Split.

– Sve nam je u životu išlo kako smo željeli i planirali. Dobili dvoje djece i bili najsretniji na svijetu. Mustafa je pamtio datume, obilježavao ih, ali nije se vezao samo za te dane. Znao me je često obradovati nekim sitnicama bez ikakvoga povoda. Ustvari, povod za radost i sreću bili smo jedno drugome – prisjetila se Zlata u razgovoru za medije prije nekoliko godina, uoči 15. godišnjice suprugove smrti.

Te 1991. godine u haustorima, podrumima i na sijelima rađala se Patriotska liga. Jednu od glavnih uloga imao je Mustafa, jedan od rijetkih vojnih stratega koji su u to vrijeme bili svjesni zla koje se sprema našoj domovini. Prenosio je svoje znanje mladima, pokušavao ih obučiti kako ne bi nespremni dočekali vojnu silu kakva je bila JNA. Nije se štedio kako bi zaštitio Bosance i Hercegovce od agresora.

– Bio je najsretniji čovjek na svijetu kada je u BiH prestalo zlo i ubijanje. Mislili smo da ćemo nastaviti život tamo gdje je stao 1992. godine. Osmog marta 1998. Mustafa je otišao u Njemačku majci u posjetu i na operaciju vena koje su mu dugo stvarale probleme. Nije se vratio – sa tugom i bolom u glasu govori Zlata Hajrulahović.

Mustafa Hajrulahović Talijan preminuo je 8. marta 1998. od posljedica infarkta. Međunarodni bokserski turnir u Sarajevu danas nosi njegovo ime – podsjeća Faktor.