Pišem ti o Edhemu Mulabdiću da ga ne zaboraviš

Pišem ti o Edhemu Mulabdiću da ga ne zaboraviš

Moralnu obavezu dajem sebi u nadi da će nekoliko mlađih naučiti nešto o ovom velikom čovjeku.

Svjedok: Ševal Kovačević

Pišem ti priču rijetko kazivanu u našem gradu i državi, a još rjeđe zapamćenu kod novijih generacija, iako dika i ponos nam bijaše Edhem efendija Mulabdić, po kome imena dobiše davno poslije škola i biblioteka; nije se smjelo prije, vele osuđen bijaše zbog verbalnog delikta; da zapamtiš i ne zaboraviš Edhema Mulabdića. Moralnu obavezu dajem sebi u nadi da će nekoliko mlađih naučiti nešto o ovom velikom čovjeku, kojeg izgleda samo pamte po lektiri koju prelistaše u srednjoj školi, pa ću napisati nekoliko rečenica o Edhemu efendiji Mulabdiću.

Edhem efendija rodio se u Maglaju 1862. godine, neki vele 1864. drugi opet 1865, ranije se prezivaše njegova porodica Kuršumlić po džamiji Kuršumliji, gdje njegovi preci bijahu imami. Prezime Mulabdić naslijediše od djedovog brata ili bratića po imenu Mula Abdija. Mekteb i ruždiju (svjetovna, državna srednja četverogodišnja škola predviđena turskim Zakonom o obrazovanju iz 1869) završava u Maglaju.

Otac Selim bijaše porezni službenik, a majka Nur-hanuma koju ubiše pljačkaši nakon okupacije Maglaja od strane austrougarskih četa, u borbama mu gine stariji brat Mehmed a mlađi brat Đulaga biva ranjen. Poslije ovakvog razvoja događaja okupirala ga je ideja da iseli u Tursku, ali brat ga od toga odvraća. Uz pomoć i podršku načelnika Mustaj-bega Uzeirbegovića 1887. godine odlazi u Sarajevo i upisuje Učiteljsku školu, koja je radila zajedno sa Narodnom osnovnom školom na Bembaši.

Prvi posao dobio je 7. novembra 1890. u Brčkom i tu ostaje godinu dana. U to vrijeme u Sarajevu počinje saradnju sa Mehmed-begom Kapetanovićem, pokreće politički sedmičnjak Bošnjak (list namijenjen Bošnjacima na bosanskome jeziku, koji propagira ideju bošnjaštva i bosanskoga jezika). Prvog januara 1892. premješten je u Sarajevo na Darul-muallimin (učiteljska škola za muallime) i tu ostaje osam godina predajući bosanski jezik, historiju i zemljopis.

Godine 1893. izdaje svoju prvu knjigu, zbirku pripovijetki „Rukovjet šale“, uređuje Bajraktar, kalendar za muslimanski svijet za godinu 1894, a potom dvije godine uređuje kalendar Mearif. Kruna njegovog književnog rada bio je roman „Zeleno busenje“, koji izdaje Matica hrvatska 1898. godine. Pokreće porodični list Behar sa grupom bošnjačkih književnika, a prvo izdanje izlazi 1. maja 1900. godine. Uz bogat i raznovrstan književni rad, Mulabdić je iste godine spremio i položio u Zagrebu poseban ispit za nastavnika građanskih škola.

Sa Darul-muallimina Mulabdić je premješten 1899. godine u Učiteljsku školu u Sarajevu, na mjesto prefekta njezina internata i nastavnika, a od 1902. do 1910. godine u Šerijatskoj je sudačkoj školi, gdje radi kao ekonom, administrator i nastavnik bosanskoga jezika, historije i zemljopisa.

Matica hrvatska 1910. godine objavljuje njegove prve pripovijetke u posebnoj knjizi pod nazivom „Na obali Bosne“. Kao kandidat Maglaja na listi JMO-a (Jedinstvene muslimanske organizacije), Mulabdić je tri puta biran u Narodnu skupštinu u Beogradu 1923, 1925. i 1927. godine. Od 1923. godine angažira se na osnivanju Bošnjačkog kulturnog društva „Narodna uzdanica“. Od 1933. do 1945. godine „Narodna uzdanica“ izdaje kalendar pod istim imenom, a priloge uređuje Edhem efendija Mulabdić. U ovom periodu doživio je ličnu tragediju kada mu u Bihaću umire sin jedinac Ešref.

Na osamdesetu godišnjicu života i rada u Sarajevu se izdaje dopunjeno izdanje Zelenog busenja i Izabranih pripovijesti. Nešto više od godinu dana nakon toga, ni kriva ni dužna, bacaju ga u potpunu nemilost, zaborav i socijalnu bijedu.

Najprije je zatvoren 4. maja 1945. godine, a zatim osuđen na pet godina zatvora. U martu 1946. godine amnestiran je i oslobođen. Ali od tada pa sve do smrti 1954. godine Edhem efendija Mulabdić bio je žrtvom jedne ideologije koja nije praštala „verbalni delikt“, pa makar on bio počinjen i prije njenog dolaska na vlast. Zabilježeno je da je Edhem efendija Mulabdić umro u bijedi, a da ga je posljednjih godina izdržavao Hamdija Kreševljaković.

Edhem efendija Mulabdić umro je 29. januara 1954. godine, a vijest o njegovoj smrti objavilo je Oslobođenje tek 5. februara. Nakon što je prošlo pedeset godina od njegove smrti, u periodu od 28. januara pa do 5. 2004. godine nijedne dnevne ni sedmične novine koje izlaze u Sarajevu nisu objavile čak niti jednog retka u rubrici Dogodilo se na današnji dan niti na jednom skupu nije spomenut Edhem efendija Mulabdić.

 

Izvor: AJB

Previous Nijaz Duraković - intelektualac britkih misli i jasnog jezika (Video)
Next Promotivni spot o bosanskohercegovačkom turizmu nakon SAD-a bit će prikazan i u drugim zemljama (VIDEO)

You might also like

KULTURA I UMJETNOST

Domovina je majka, a jezik je dio domovine: U Turskoj ozvaničeno uvođenje bosanskog jezika kao izbornog predmeta

Ministrica obrazovanja i nauke u Vladi Federacije BiH Elvira Dilberović danas je u Osnovnoj školi Bayrampaşa Mehmet Akif  İnan u Istanbulu održala prvi čas bosanskog jezika u Turskoj, čime je

KULTURA I UMJETNOST

Knjiga sevdaha ‘1.001 sevdalinka i pjesme za sva vremena’ predstavljena u Sarajevu (VIDEO)

Zbirka pjesama “1.001 sevdalinka i pjesme za sva vremena” autora profesora Šahbaza Jusufovića iz Tuzle predstavljena je večeras u Bošnjačkom institutu u Sarajevu. Građu za tu dvotomnu zbirku pjesama penzionisani

KULTURA I UMJETNOST

Lična karta Bosne i Hercegovine – Sevdalinka uskoro na UNESCO-voj listi kulturnih dobara

  Kao priprema za tradicionaln 10. Festival sevdalinke koji će se održati u Tuzli početkom aprila danas je u Bosanskom kulturnom centru u ovom gradu održana konferencija pod nazivom Nominacija