Beč: Bosanski i balkanski tragovi u glavnom austrijskom gradu

Beč: Bosanski i balkanski tragovi u glavnom austrijskom gradu

Beč je pored Chicaga grad s najvećim brojem iseljenika iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske van prostora bivše Jugoslavije. Ljudi s Balkana prisutni su u ovome gradu već stoljećima.

U mome djetinjstvu ovo pecivo uvijek smo zvali ‘Bosniak’, kaže jedan stariji kupac u bečkoj pekari Felzl u Sedmom bečkom gradskom okrugu. U ponudi ove pekare nalaze se i raževe kifle s kimom: pecivo koje sе još od Prvog svjetskog rata u Austriji nazivа po Bošnjacima, bh. trupama koje su u Austrougarskoj vojsci uživale veliki ugled.

No, ne podsjeća Bečlije samo Bosniak ili Bosniakerl na Balkan. Nema osobe iz bivše Jugoslavije koja posjeti glavni austrijski grad, a da nije začuđena velikim brojem ljudi porijeklom s balkanskih prostora koji žive u glavnome gradu Austrije. Radne migracije od sredine 1960-tih godina, posljednji rat te želja za boljim životom doveli su mnoge ljude iz BiH, Srbije i Hrvatske u Beč.

Preko 90.000 migranata iz Srbije, skoro 70.000 ljudi iz Bosne i Hercegovine te oko 35.000 osoba koje su rođene ili imaju hrvatski pasoš danas živi ovdje. S obzirom da mnogi migranti iz bivše Jugoslavije već nekoliko generacija žive u Austriji ili su postali austrijski državljani, broj osoba porijeklom iz bivše Jugoslavije mnogo je veći. Tako se procjenjuje da oko 300.000 osoba u cijeloj Austriji ima srpsko porijeklo, oko 200.000 vuče korijene iz Bosne i Hercegovine, a oko 100.000 njih iz Hrvatske.

Jedan od njih je i Edin Islamović, tvorac novog i uspješnog bečkog brenda Pitawerk – mješavine moderne pekare i bistroa specijaliziranog za prodaju i služenje bosanske pite koji je već ušao u listu od pet najboljih fast food mjesta u gradu.

Rođeni Modričanin došao je 1992. kao izbjeglica u Beč, a danas je vlasnik nekoliko telekomunikacijskih prodavnica, a od januara prošle godine zajedno s partnerom Nadanom Hadžibeganovićem i suvlasnik ovog gastronomskog koncepta koji je za godinu dana privukao pažnju ne samo balkanske zajednice: čak 40% mušterija u Pitawerku nemaju balkansko porijeklo. Islamović za sebe kaže da „živi austrijski san” i da se u ovaj grad integrirao „ni previše ni premalo, već tamam“. Upitan da nam pojasni ovo „tamam“, ovaj uspješni poduzetnik kaže: „Prihvatio sam od Austrijanaca radni mentalitet, ali sam zadržao ljubav prema bosanskoj kulturi i običajima“. Ovu ljubav prema bh. kulturnom nasljeđu Islamović ovih dana s dvojicom sunarodnjaka pretvara u konkretan projekat: Bosanskohercegovačku kulturnu platformu čiji cilj je promovirati bh. kulturu u austrijskoj prijestolnici.

A za nju Islamović ima samo riječi hvale: „Beč volim jer je raznolik, a ljudi iz Bosne i Hercegovine i Balkana tome mnogo doprinose. Lično sam sretan što sam u ratu – svojoj najvećoj nesreći u životu – dospio u ovaj grad”, kaže nam Islamović koji je možda jedan od najboljih primjera onoga u čemu je balkanska zajednica u Beču danas posebno uspješna: malome i srednjem poduzetništvu.

S ovim se slaže i bečki novinar i zaljubljenik u Balkan Christoph Baumgarten: „Migranti iz bivše Jugoslavije preuzeli su nasljeđe klasične bečke radničke klase“, kaže nam te ističe da je balkanski identitet u Beču postao vidljiviji u zadnjih 20-tak godina: „Ljudi se više ne stide reći svoje porijeklo, a znaju biti prema njemu i ironični.“

Pogled u historiju

No, prisutnost ljudi s Balkana u Beču mnogo je starija od prvih gastarbajtera iz šezdesetih godina prošloga stoljeća ili izbjeglica iz ratova u 1990-tim. U Austriji je svima poznata izreka koja se vezuje za kancelara Metternicha koji je početkom 19. stoljeća navodno izjavio da Balkan počinje u Beču. No, i pored angedota prisutnost Južnih Slavena u topografiji Beča vezana je i do dan danas za određene kvartove. Tako su već od 17. stoljeća tri lokacije u Beču u narodnome jeziku nosile naziv „Krowotendörfel” (hrvatsko selo), jedna od njih nalazila se na području današnjeg Spittelberga – bečkoga umjetničkog kvarta u Sedmom gradskom okrugu koje je danas omiljeno među turistima. Krajem 18. stoljeća u Beč dolaze i srpski trgovci, kasnije i intelektualci i pjesnici, a već od 1860. ovdje postoji srpsko-pravoslavna crkvena općina.

Okupacijom Bosne i Hercegovine krajem 1878. u Beč dolaze i prvi Bosanci: obično vojnici, studenti ili trgovci sitnom robom.

‘Bosna’ osvaja Beč

Na trgu ispred Bečke državne opere nalazi se Bitzinger, jedan od najluksuznijih štandova s kobasicama u gradu. Velikim slovima iznad šanka stoji natpis ‘Bosna’: „Pa valjda je to iz Bosne”, odgovara simpatični prodavač na moje pitanje otkuda jednoj od najpopularnijih kobasica u sosu od luka, senfa i karija sličnoj hot dogu ovakvo ime. No, naziv počesto može i prevariti: i pored nekoliko teorija o porijeklu ove kobasice, čini se da je najvjerodostojnija sljedeća: izmislio ju je neki bugarski prodavač kobasica u Salzburgu te joj nadjenuo ime „Nadanitza”. Kako je ovaj naziv Austrijancima bio težak za izgovoriti, prozvali su je jednostavno „Bosna”. Danas se ova kobasica na bečkim štandovima može naći u desetak različitih varijanti.

Između segregacije i prihvatanja

Ako biste danas upitali prosječnoga Bečliju šta ga u ovome gradu najviše asocira na Balkan, kao iz topa bi odgovorio: „Ottakringer Straße!”. Ovu podugačku ulicu koja dijeli 16. od 17. bečkog gradskog okruga u svakodnevnom govoru nazivaju još „Balkanstraße” ili „Balkanmeile”. Brojni kafići, disko-klubovi, restorani s balkanskom muzikom i jelima redaju se ovdje jedan za drugima. Od nje se nekada zaziralo – u mračnim 1990-tim stanje je znalo biti i napeto. Svako je znao i zalazio isključivo u „svoje“ lokale. Danas je, ipak, stanje drugačije: Ottakringer Straße postala je neotuđivi dio jedne bečke supkulture. „Ova ulica možda nije najpozitivnije mjesto u gradu, ali je svakako jedno od najutentičnijih“, kaže nam Christoph Baumgarten koji inače vodi i blog balkanstories.net.

„Ona je dio jednog paralelnog svijeta, ali opet i rezultat segregacije etničke segregacije u austrijskome društvu: Austrijanci se i dalje slabo mogu vidjeti kako sjede u lokalima u ovoj ulici. Oni najčešće ovamo dođu da bi izvidili kako to migranti žive, a onda se vrate u svoje kvartove”. Tako ova bečka ulica postaje simbol integracije balkanske zajednice: dok je Austrijanci u međuvremenu gledaju s manje prezira i zaziranja, još uvijek se ne usuđuju da postanu njen dio. Tako je i bečkim Balkancima: danas ih austrijsko društvo uglavnom tapše po ramenu i proglašava uzorno integriranima, ali je put do njihove potpune emancipacije u austrijskome društvu još uvijek dug.

Izvor: DW

Previous Profesor uzgaja 300 ovaca: Ne pratim više konkurse, ne prijavljujem se. Ako bih morao sada birati između ovoga što trenutno radim i struke, izabrao bih selo i stočarstvo
Next Sarajevski duh za nostalgičare u Bijeljini: Bosanski restoran u vlasništvu Bratislava Bošnjaka

You might also like

NAŠI LJUDI

Bosanci preuzeli vodeću njemačku kompaniju PVC profila

Tešanjska kompanija za promet naftom i naftnim derivatima HIFA OIL kupila je LB.Profile GmbH, njemačku kompaniju s najdužom tradicijom proizvodnje profila za vrata i prozore LB. Akvizicija njemačke kompanije poznate

NAŠI LJUDI

Mostarka u Štokholmu: Naša dijaspora voli uljepšavati život vani; Kao stranac nisi dobrodošao

  Iskustva Edite Hadžić o životu u Švedskoj…  Iako je udata za Šveđanina, Edita otvoreno govori o segregaciji stranaca, posebno muslimana. ‘U zadnje vrijeme, pa  ima prilično i diskriminacije. I

NAŠI LJUDI

Masovna izborna registracija bosanskohercegovačke dijaspore u ambasadi u Oslu

  Masovna izborna registracija građana Bosne i Hercegovine koji žive u Norveškoj upriličena je sinoć u prostorijama bh. ambasade u Oslu. Volonteri društva “Stećak” su pomagali građanima da ispune i