Srebrenički cvijet kao simbol borbe protiv genocida

‘Svaki cvijet nosi jednu priču, tugu, sjećanje, ali i da kroz ručni rad iskažemo ljubav. Onaj ko nosi cvijet, a nalazi se i nalazio se na reverima i haljinama mnogih u svijetu, dijeli taj osjećaj i pokazuje svoju solidarnost i nadu da se nikome ne desi ono što se dogodilo na brojnim mjestima masovnih stradanja u Bosni i Hercegovini.’

Piše: Mladen Obrenović

Vrijednih je žena u udruženju “Gračaničko keranje” najmanje 200. Svakoj je od njih želja napraviti onoliko cvjetova sjećanja, prepoznatljivog simbola stradanja Bošnjaka u posljednjem ratu, koliko je bilo srebreničkih žrtava. Iako ne vode preciznu evidenciju, procjenjuju da su već izradili najmanje 100.000 cvjetova. I ne namjeravaju se zaustaviti.

Već je pet godina cvijet “Sjećanje”, u narodu nazvan i “Cvijetom Srebrenice”, jasno podsjećanje na najveće stradanje u Europi nakon Drugog svjetskog rata, onog srebreničkog, ali i simbol borbe protiv genocida i masovnih stradanja ljudi.

Iako ga vezuju uz Srebrenicu i 8.372 žrtve genocida, cvijet svjedoči i o žrtvama drugih masovnih stratišta Bošnjaka – u Prijedoru, Kozarcu, Foči, Višegradu… Izrađuju ga vrijedne ruke žena iz Gračanice, na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, a po ideji bivšeg reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafe ef. Cerića.

Cvijet ima i svoju simboličnu poruku – bijelo je boja koja simbolizira nevinost stradalih ljudi, zeleno predstavlja nadu i želju da se ne zaborave strahote genocida i patnje, a 11 latica podsjeća na datum 11. srpnja 1995. godine, kad je pala Srebrenica i počelo višednevno masovno ubijanje srebreničkih muškaraca i dječaka.

Solidarnost i nada

“Svaki cvijet nosi jednu priču, tugu, sjećanje, ali i da kroz ručni rad iskažemo ljubav. Onaj ko nosi cvijet, a nalazi se i nalazio se na reverima i haljinama mnogih u svijetu, dijeli taj osjećaj i pokazuje svoju solidarnost i nadu da se nikome ne desi ono što se dogodilo na brojnim mjestima masovnih stradanja u Bosni i Hercegovini”, objašnjava Azemina Ahmedbegović, predsjednica udruženja “Gračaničko keranje”.

Azemina Ahmedbegović [Al Jazeera]

Kad su počele raditi cvjetove, služeći se tradicijom keranja, ručnim radom koji je zaštićen kao oblik nematerijalne kulturne baštine Bosne i Hercegovine, ženâ okupljenih u udruženju “Gračaničko keranje” bilo je puno manje.

Uglavnom je riječ o nezaposlenim ženama, prosječnog imovinskog stanja, kako priznaju, koje se okupljaju iz ljubavi prema ručnom radu, ali i cijeneći žrtve za koje cvjetove rade.

Pričaju i kako uče dove dok rade cvjetove u svojim kućama, družeći se na sijelima ili u udruženju, koje se nalazi u zgradi nekadašnje gračaničke medrese.

“Svaki od cvjetova je autentičan i neponovljiv. Nijedan nije identičan prethodnom. Standardizacija nema smisla, jer svaki cvijet ima svoj identitet, svoju priču koja se veže uz određenu individuu, baš kao da govori o ona 8.372 čovjeka koji su izgubili život u Srebrenici. Svi danas traže taj cvijet, pa sam zbog toga i sretna i nesretna – sretna jer ga traže, a nesretna jer ne mogu do svakog doći”, nastavlja Ahmedbegović.

Komercijalizacija i sjećanje ne idu zajedno

Ženama iz Gračanice nije cilj, kako tvrde, niti da imaju neku korist od izrade cvjetova, niti da posebno profitiraju, jer komercijalizacija ne ide zajedno sa sjećanjem na žrtve koje simbolizira svaki cvijet “Sjećanje”. Želja im je da do svih dođe, da ga svi nose.

“Imam unuka kojeg nikad nisam pitala za cvijet, niti mu objašnjavala simboliku. Samo je jednom rekao: ‘Znam zašto je ovaj cvijet i zašto ga praviš, neno – da ne bude rata.’ Ta poruka mi je najvažnija, to sam mu ostavila u amanet, a on je shvatio bez nagovora o čemu je riječ”, dodaje Ahmedbegović.

Shvatili su to i svi oni koji su cvijet nosili – od Ban Ki-moona do Angeline Jolie, od Recepa Tayyipa Erdogana do Erica Cantone, preko regionalnih i lokalnih političara, osoba iz svijeta poznatih i slavnih, pa sve do običnih ljudi. I to je još jedan dokaz da su žene iz Gračanice uspjele u prenošenju svoje iskrene poruke.

“Trebalo je doći do tih ljudi i staviti im cvijet na stranu na kojoj se nalazi srce, objasniti im šta to znači i koja je to simbolika. Ni slučajno to nije modni detalj, niti to smije biti. Greška je bilo šta mijenjati, i to bi trebalo poštovati. Zato i tražimo korektan odnos prema nama, jer želimo dobro svima”, zaključuje Azemina Ahmedbegović.

Dok vještim prstima budu stvarale svaki novi cvijet, vrijedne Gračaničanke poslat će svijetu i poruku kako time, kroz svoj rad, svjedočiti o tradiciji, kulturi, sijelima i druženjima, ali i sjećati se žrtava. Sve one su, kako kažu, samo nane, kćeri, sestre, unuke… koje će, “preko niti koja spaja sve dobre ljude, kao što njih konac spaja sa svakim cvijetom osobno”, prenositi tradiciju, istinu i ljubav.

(Al Jazeera/mb)