Godišnjica rođenja Envera Čolakovića

Godišnjica rođenja Envera Čolakovića

Na današnji dan 1913. godine u Budimpešti je rođen Enver Čolaković, velikan bosanske književnosti.

Školovao se u Budimpešti, Sarajevu i Beogradu, a u Zagrebu je 1959. diplomirao historiju. Do 1945. živio je i književno djelovao u Sarajevu i Budimpešti. Nakon tragične pogibije njegovih roditelja, oca Vejsilbega Čolakovića i majke Ilone rođ. Mednyanszki, u bombardovanju Sarajeva 1944. godine, seli u Zagreb u kome ostaje sve do svoje smrti 1976 godine.

Kao dvojezičan pisac piše od 1931. do 1939. godine svoja mladenačka djela: pjesme, pripovijetke, eseje i prepjeve. Od 1939. do 1944. objavio je u Zagrebu i Sarajevu dvadesetak pripovijedaka i novela, kao i kratki roman Mujića Hanka, te niz eseja i prikaza, u kojima se borio za dobrobit Bošnjaka.

 

Do sad najiscrpniju bibliografiju Čolakovićevih djela objavio je Zlatan Čolaković u knjizi Enver Čolaković, Izabrane pjesme, Zagreb, 1990. Njegova salonska komedija “Moja žena krpi čarape” izvodila se u sarajevskom (1943) i banjalučkom pozorištu (1944)

 

1944. godine Matica hrvatska objavljuje Čolakovićevo najpoznatije djelo – roman “Legenda o Ali-paši.”
 
U pomenutom kapitalnom djelu, Čolaković će o bolu, čežnji, patnji.. zapisati:
 
“A i bol je takva: bilo duševna, bilo tjelesna: počinje nekom riječi, neugodnim djelcem bližnjega ili grčem, trzajem u nekom udu, pa sve više i brže napreduje, dok ne dovede do teškog oboljenja ili do potpune duševne potištenosti.”
 
“A i čežnja je takva: počinje nevinim pogledom na neki predmet ili u nečije svijetle oči, u vitak stas ili bujne kose, pa se poput vatre s očiju prenosi na srce, pa na um, pa te obuzme svega i ne popusti dok ne postigneš ono za čim čezneš, ili dok potpuno ne sagoriš u njoj i ostaneš pepeo, čovjek ravnodušan, nesretan i tup…”
 
“A nema veće patnje od osame. Kad je čovjek sam, onda ga um i srce svom žestinom prigovaranja kore i muče. Onda su bolovi teži, a misli crnje nego da se ma kome, ma kako tužno ispovijeda. Savjest je nekada žešći i okrutniji sudac od svih šerijata i kadija koji su ikad postojali.”
 
“Čovjek u bolu, u nesreći nauči mrziti, kao što u veselju i sreći nauči ljubiti. Velik mora da je onaj um koji u bolu i nesreći umije voljeti, ne zavidjeti.”
 
 
(MiruhBosne)
Previous Poljoprivredni proizvođači obradovali štićenike domova Bjelave i Pazarić
Next Beograd: Nepotrebno i štetno rušenje džamije u izgradnji; Zašto nelegalno podignute vikendice predsjednika Srbije nisu smetnja

You might also like

KNJIŽEVNOST

Karahasan: Činjenica je da je Bosna opstala zahvaljujući kulturi

“Polemike kod nas nema. To je razgovor u kojem dvije osobe nastoje otkriti istinu ili joj se približiti. Na Balkanu polemika se shvaća kao mogućnost da se sagovorniku podvali, napravi

KNJIŽEVNOST

Promoviran Rječnik bosanskog jezika Dževada Jahića: Kapitalno djelo za bosansku jezičku zajednicu

U prepunom amfiteatru Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli danas je promoviran Rječnik bosanskoga jezika, autora akademika Dževada Jahića, koji se smatra kapitalnim djelom za bosansku jezičku zajednicu. Inače, promocija ovog

KNJIŽEVNOST

Godišnjica rođenja velikog pisca Meše Selimovića

Na današnji dan 1910. godine u Tuzli je rođen Mehmedalija Meša Selimović, jedan od najistaknutijih bosanskohercegovačkih književnika. Najpoznatija djela su mu ‘Derviš i smrt’ i ‘Tvrđava’. U nastavku pročitajte isječak