Upoznajte Bošnjaka koji je porazio Napoleona 1799. godine

Upoznajte Bošnjaka koji je porazio Napoleona 1799. godine

Cezzar Ahmed-paša (Cezzar Ahmet-paša; Djezzar paša ili Ahmed-paša Džezar) (tačan datum rođenja je nepoznat, a umro 1804.) vojvoda i guverner gradova i najpoznatije utvrde Akke. Cezzar Ahmed-paša bio je bošnjački pustolov iz Stoca (po Safvetu-begu Bašagiću rođen u Fatnici općina Bileća) koji je postao najjača politička ličnost u Siriji u posljednjoj četvrtini 18. vijeka.

Njegova najveća pobjeda odvila se 1799. godine kada je, iz svoje tvrđave u gradu Aki zaustavio napredovanje Napoleona Bonaparte.

Ahmed je napustio rodnu Bosnu i kao i mnogi drugi bošnjački mladići kenuo u potragu za svojim bogatstvom u Egiptu, gdje su u tom vremenu bogatstva i prilike obilovale.

U Egiptu je dobio posao kao unajmljeni puškar u domaćinstvu Bulutkapan Ali Bega 1760-ih godine. U toj ulozi, on je bio nemilosrdan s beduinima iz Libijske pustinje koji su bili u pobuni tokom poreznih nameta koje im je nametnuo njegov gazda Ali Beg. Beduini su bili ti koji su mu dali nadimak, Cezzar tj Džezzar (mesar ili koljač deva), zbog egzekucije desetaka beduinskih plemena koji su se pobunili protiv njihovog namjesnika Ali Bega.

U političkom vakuumu koji nastaje nakon smrti Zahir el-Omera 1775. godine, poglavice Ziyadina klana koji je tada dominirao prostorima što je danas sjeverni Izrael za gotovo pola vijeka, Cezzar Ahmed se uspio dodvoriti sultan Abdülhamidu I (R. 1774. – 1789.) što je i uspio ponovno nametnuvši sultanov autoritet u lučkom gradu Aki. Godine 1777. biva nagrađen s titulom guvernera libanonske pokrajine Sidona, na tom položaju je ostao sve do svoje smrti. Iako Vlasti u Istanbulu ga se bojala i vjerovala da je njegov krajnji cilj da se utvrdi njegova neovisnost od carstva, kao što je to i učinio njegov bivši gospodar u Egiptu, Cezzar Ahmed je uspio osigurati poziciju guvernera Damaska u nekoliko različitih perioda, njegov najduži staž na toj poziciji je bio u trajanju od 1790. do 1795.

Kroz njegove sposobnosti da savlada buntovnu Druze Šija klan u južnom Libanonu, te pružio lokalnu sigurnost te omogućio nesmetan protok poreza u Istanbulu, Cezzar Ahmed jednostavno za vrijeme svoje uprave napravio najviše dobra za Istanbul što će se kasnije za Istanbul pokazati kao presudni faktor njegovog napredovanja i razvoja. Ipak, Osmanska Vlada je i dalje bila oprezna i pokušavala ga ukloniti sa svih poluga vlasti kad god je to bilo moguće.

Osjećajući svoju ranjivost, Cezzar Ahmed je odlučio ostati u jakoj utvrdi Aki čak i kada je proglašen guvernerom Damaska, i ne uzevši stalni boravak u tom gradu tj. Damasku. U vijeku kada lokalno istaknute obitelji, ayani, dominiraju politikom Sirije, Cezzar Ahmed je kao besprijekorni autsajder, kao ne-Arap, bez velike proširene obiteljI da ga podržavaju uspio da se očuva na vlasti. Nakon što je živjeo u Egiptu i profilirao se kroz redove u mamelučkom domaćinstvu uspio je staviti pod svoju vlast i ostvariti dobar odnos sa vlastitim mamlucima u Aki koji su ostali podređeni njemu i pod njegovim izravnim zapovjedništvom, dok je povremeno upravljao Tirom i Tripolijem. Naučivši iz pogrešaka Zahir el-Omera, Cezzar Ahmed je shvatio da će se održati na vlasti ukoliko je u dobroj milosti sa sultanom i njegovim sudom.

Ulaz u Džezarovu džamiju – Akka/Acre

Njegova dva glavna rivala za upravljanje južne Sirije su al-AZM obitelji, čiji su članovi često ispunjena mjestima guvernera Damaska, Shihab obitelj u libanonskim planinama.Iako su dvije obitelji često radili zajedno protiv rasta Cezzar Ahmed pašine političke moći, Cezzar Ahmed obično se održavao zbog njegova bogatstva i falangih njegovih angažiranih ljudi.

Cezzar Ahmed je dobio svoj trenutak slave u međunarodnoj javnosti 1799. kada je bio u stanju izdržati opsadu Ake od strane Napoleona Bonaparte, doduše uz pomoć izbijanja kuge koja je desetkovavala francuske redove.

Veliku ulogu u odbrani Ake, Ahmet Dzezir paši dao je Haim Farhi, Jevrej, vezir grada Aka koji je zajedno sa Ahmed Cezzar pašom predvodio vojsku protiv Napoleona Bonaparte. Napoleonove snage su veoma brzo porazile Mamluke u Egiptu godinu prije, a francuski general je imao predstavu da će Osmansko Carstvo pružiti za nijansu veći otpor u odnosu na memluke Egipta. Ali, Cezzar Ahmed je tvrdoglavo odbijao da se preda.

Dodatno britanska mornarica je Napoleonovim snagama zadavala patnje na moru te ih tako uznemiravala u istočnom Mediteranu, Napoleon je bio prisiljen da preispita svoje planove osvajanja Bliskog Istoka da bi se naposlijetku vratio u Egipat zajedno sa svojom vojskom. Napoleon je napustio nedugo nakon što je manje-nego trijumfalno atakovao na Siriju i vratio se u Egipat, ali su njegove snage ostale u Egiptu okupirajuči Egipat sve do 1801, kada su kombiniranim akcijama britansko-osmanska vojska trijumfovali Napoleonovom predajom.

Danas u Aki, postoji Vakuf Ahmed Cezzar paše i centralna džamija te orden grada Ake u spomen Ahmed Cezzar paši te mnogi spomeni na tu daleku 1799. godinu. Top koji se koristio u odbrani Ake 1799. je spomen detalj na tu bitku za Aku između Ahmed Cezzar paše i Napoleona Bonaparte, a grad obiluje detaljima iz tog perioda.

Izvor: Enciklopedija Osmanskog carstva Sa engleskog preveo: Sabit Grabus

(akos.ba/mb)

Previous Štošta se promijenilo od Balkanskih ratova, kada je Srbija tuđim parama mogla ratovati i osvajati
Next Vitalnost i u 101. godini: Ibrahimu Sarajliću ne smetaju vrućine

You might also like

HISTORIJA

Hajka na „ljiljane“ u RS dio je plana za osporavanje i rušenje države Bosne i Hercegovine

Zamjene teza, na koje su svi gotovo nasjeli, da je državna zastava međunarodno priznate i nezavisne Republike Bosne i Hercegovine sa ljiljanima navodno „ratna zastava Armije RBiH“ posljednjih mjeseci služi

HISTORIJA

Prije 23 godine RBiH dobila zastavu s ljiljanima

Prva zastava i grb Republike Bosne i Hercegovine zvanično su usvojeni 4. maja 1992. godine, prenosi bh. novinska agencija Patria, a pred zgradom UN-a u Njujorku zaviorila se 22. maja 1992.

HISTORIJA

Godišnjica potpisivanja „Bilinopoljske izjave”

Na današnji dan, 8.aprila/travnja 1203.godine, potpisana je poznata “Bilinopoljska izjava”, historijski dokument koji su poglavari bosanske crkve, bosanki Ban Kulin, dubrovački arhiđakon Marin i još sedam poglavara potpisali pred izaslanikom