Pismo State Departmentu i Evropskom parlamentu: EKSTREMIZMA U BOSNI NEMA, ALI ITEKAKO IMA FAŠIZMA U HRVATSKOJ!

Poštovani!

Mi, dolje potpisani, koji predstavljamo Fb. grupu “Zahtjev za povratak u život Ustava Republike Bosne i Hercegovine”, a koja broji blizu 65,000 članova, upućujemo svoj najoštriji protest u povodu najnovijih neprimjerenih, neutemeljenih i krajnje uvrjedljivih tvrdnji predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović upućenih predsjedniku SAD Donaldu Trumpu prilikom njihovog susreta u Varšavi 6. jula 2017. godine.

Prilikom svog nedavnog susreta sa američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, između ostalog, hrvatska predsjednica je predsjedniku SAD-a izrazila svoju ‘zabrinutost  zbog postojanja ekstremizma u Bosni i Hercegovini”. Njene tvrdnje o postojanju bilo kakve vrste eksretmizma povezane za Bošnjake-muslimane potpuno su neistinite i neutemeljene, te predstavljaju opasno i krajnje uvrjedljivo etiketiranje jedne druge, suverene i međunarodno priznate države kao i njenog većinskog naroda koji je bio žrtva genocida i najvećih ratnih zločina na tlu Evrope od II svjetskog rata.

Kolinda Grabar-Kitarović nema nikakvo pravo niti mandat da sudi o bilo čemu u drugoj zemlji, a pogotovo ne u našoj – Bosni i Hercegovini na koju je Hrvatska izrvršila agresiju  u period 1992-1994 i nad njenim većinskim stanovništvom počinila najteže ratne zločine na tlu Evrope od II svjetskog rata (dio brojnih dokaza je iznesen i u nedavno objavljenoj knjizi ‘Stenogrami o podjeli Bosne’), te bi za nju bilo za očekivati da se od takve prošlosti distancira, da osuđuje one koji su to počinili kao i njihove današnje sjedbenike koji te zločine i njihove počinioce slave i veličaju, te da se ne miješa u unutarnje poslove naše države, već da poštuje njen suverenitet i teritorijalni integritet na što se Hrvatska obavezala svojim potpisom na Dejtonski sporazum.

Što se naše države tiče, ona ima svoje institucije nadležne za svaku oblast, pa i za sigurnost. A nadležne institucije naše zemlje su u nekoliko navrata ranije, izazvane ovakvim ili sličnim izjavama hrvatske predsjednice, izvijestile domaću i međunarodnu javnost da “ekstremizma u Bosni i Hercegovini – NEMA”! O tome potpune informacije ima i Američka ambasada u Sarajevu, a o čemu vas je zasigurno i obavjestila.

S druge, pak strane, s obzirom da predsjednica Republike Hrvatske pod izgovorom da brine o sigurnosti Regiona te navodno pomaže Bosni i Hercegovini na putu ka EU, zapravo zamjenjuje teze, koristimo priliku da vam ukažemo na ozbiljan problem u njenoj zemlji koji, ako se ne riješi, može ugroziti sigurnost u zemljama zapadnog Balkana pa i u Evropi. Naime, Republika Hrvatska ima ozbiljan problem sa neofašizmom koji ne samo da je prevagnuo u institucijama Države, nego i u cjelokupnom hrvatskom društvu i koji se ‘izvozi’ među bosanske katolike (ili ‘bosanske Hrvate’) što predstavlja direktnu prijetnju sigurnosti naše zemlje. Ekspanzija neofašizma za koju se može navesti mnogo svježih primjera, te antisemitizma, po našoj ocjeni, označava Republiku Hrvatsku potencijalnim faktorom br. 1 nestabilnosti na Balkanu.

Umjesto što zlonamjerno, potpuno neosnovano i na veoma uvrjedljiv način etiketira našu državu i njen većinski narod, predsjednica Hrvatske bi trebala da se ne samo ozbiljno pozabavi jačanjem neofašizma u svojoj zemlji već i da se istog javno posrami i da ga javno osudi, te da takve eksremističke grupe u svojoj zemlji zakonom zabrani.

Umjesto toga u Hrvatskoj se javno okupljaju i marširaju neofašisti- ustaše i crnokosuljaši (scene neodoljivo podsjećaju na nacističku Njemačku) koji su sljedbenici pokreta koji je surađivao sa nacistima tokom II svjetskog rata, a što prolazi bez ikakve osude hrvatske predsjednice i hrvatskog državnog vrha. Spomenut ćemo i to da je u aprilu 2016., prilikom obilježavanja Dana sjećanja na ustaški koncentracioni logor Jasenovac iz II svjetskog rata (u kojem je stradao ogroman broj nehrvatskog stanovništva, najviše iz BiH), Antifasistička liga Hrvatske održala skup u Zagrebu da bi upozorila na izjave, činjenja i nečinjenja hrvatskog političkog vrha čiji postupci za posljedicu imaju sve otvoreniju promociju ustaštva (fašizma), kako je prenijela regionalna štampa. A predstavnici Jevreja u Hrvatskoj su “zbog relativizacije i revitalizacije ustaštva” bojkotovali centralnu komemoraciju u Jasenovcu.

Spomenut ćemo  također  da Hrvatska uz pomoć dijela bosanskih katolika (ili ‘bosanskih Hrvata’) u BiH slavi haške osuđenike, na isti način na koji to čini Srbija uz pomoć velikog dijela bosanskih pravoslavaca (ili ‘bosanskih Srba’). Tako je, uz pompu, dočekala i presuđenog ratnog zločinca, Darija Kordića, po njegovom odsluženju zatvorske kazne za najteže ratne zločine nad Bosnjacima-muslimanima tokom agresije Hrvatske na našu zemlju (1992-1994).

Napomenuli bismo da, kao i Srbija, Hrvatska falsifikuje historiju prisvajajući veliki dio bosanske historije i poturajući je za svoju. Jedan od takvig falsifikata jeste i tvrdnja da u Bosni žive Hrvati, mada ne postoji ni jedan autentičan historijski dokument vezan za bosansku historiju (do kraja XIX stoljeća) koji i jednom rječju spominje da su u Bosni kroz njenu historiju živjeli Hrvati. Baš kao što na Kosovu i u Albaniji žive Albanci tri vjeroispovjesti, u Bosni su uvijek živjeli samo Bošnjaci tri različite vjeroispovjesti (uključujući i katoličku) koje je fašistička velikohrvatska ideologija počela ‘pohrvaćivati’ kocem XIX stoljeća po ugledu na zočinačku velikosrpsku politiku koja je počela ‘posrbljavati’ Bošnjake- pravoslavce.

Također vas želimo  podsjetiti na Izvještaj američkog State Departmenta od 2016. o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj, koji bi za svaku ozbiljnu državu, koja tvrdi da je demokratska, bio poražavajući i krajnje sramotan. U njemu se kaže: ‘Društvena diskriminiacija, nasilje nad etničkim manjinama, ženama i djecom i korupcija predstavljaju najveća kršenja ljudskih prava u Hrvatskoj’.

Sudeći po ponašanju hrvatske predsjednice prilikom njenog posljednjeg susreta sa američkim predsjednikom Trumpom, te njenim potpuno neosnovanim i krajnje zlonamjernim i uvjredljivim etiketiranjem naše države i njenog većinskog naroda, spomenuti Izvještaj američkog State Departmenta za nju ne ukazuje na alarmatno stanje u njenoj vlastitoj državi, već na nešto što smatra društveno normalnim i prihvatljivim, a što samo potvrđuje da je neofašizam kao ideologija prevagnuo u državnim institucijama Hrvatske kao i svim segmetnima njenog društva.

Zato vas pozivamo da ne nasjedate na lažno etiketiranje Bosne i Hercegovine čime se služi hrvatska predsjednica posljednjih godinu dana, te da preusmjerite svoju pažnju na ekspanziju neofašizma u Republici Hrvatskoj, odnosno najvećeg zla čovječanstva iz prošlog stoljeća i koje je, da podsjetimo, prouzrokovalo smrt desetina miliona ljudi, Holokaust, patnje stotina miliona žitelja ove planete i druge nedaće.

Pozivamo vas da, u skladu sa pomenutim Izvještajem američkog State Departmenta od 2016. o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj, od Predsjednice Hrvatske i njene Vlade zatražite akcioni plan po kojem će se raditi kako bi se krajnje katastrofalno stanje ljudskih prava u toj državi uvelike poboljšalo, te kako kao članica NATO-a ne bi toliko daleko zaostajala za ostalim zemljama-članicama te nastavila nanositi štetu ugledu NATO saveza.

Također ukazujemo i na druge neprimjerene geste hrvatskog državnog vrha prema našoj zemlji među koje svakako spada i lobiranje za izmjenu Izbornog zakona u BiH, što je akt miješanja u poslove druge države i što u međunarodnom pravu predstavlja akt agresije na našu zemlju, te zahtjeva ozbiljnu intervenciju Savjeta bezbjednosti UN-a. Republika Hrvatska jeste supotpisnik Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali je to ne čini nikakvim garantom za njegovo provođenje, kako se žele predstaviti. Hrvatska, kao i Srbija, je ulogu supotpisnika Dejtonskog sporazuma dobila kao jedna od zemalja koja je izvršila agresiju na našu zemlju, obavezujući se tim potpisom da će poštovati Dejtonski sporazum kao i teritorijalni integritet i suverenitet naše drzave.

U interesu je mira i vladavine prava u zemljama zapadnog Balkana, pa i šire, da spriječite Hrvatsku u njenim lažnim i opasnim “paternalističkim” djelovanjima prema Bosni i Hercegovini, te da se istovremeno pozabavite ogromnim i, za region, krajnje zabrinjavajućim problemom narastajućeg neofašizma u toj zemlji koji je jedina vrsta eksremizma koja prijeti ne samo sigurnosti naše zemlje, već i cijelog regiona.

S poštovanjem,