Bitka pod Banjom Lukom 4. augusta 1737. – Dan kada su Bošnjaci potukli moćnu austrijsku vojsku

Bitka pod Banjom Lukom 4. augusta 1737. – Dan kada su Bošnjaci potukli moćnu austrijsku vojsku

.. Osvanuo jei 4. kolovoza, nedjelja, dan boja pod Banjom Lukom. Taj je dan zlatnim slovima upisan u povijesti Bosne i Hercegovine.

I prije no što pređemo na opisivanje ovog boja, valja nam dopratiti bosansku vojsku s Ali pašom Hekim-oglijom na čelu od Travnika do Banje Luke.

Na Travničkom polju skupila se lijepa vojska sa svih strana s kojom je Ali paša krenuo oko 20. preko Jajca i Varcara na Podrašnicu. Tu je ostao nekih 10 dana, da sačeka još i one, koji ne stigoše na Travničko polje. U Jajcu mu je predan kapetan Domball, koji bijaše zarobljen kod Jurkovića.

Na Podrašnicu stigoše i pobjednici s Bilajskog polja i osloboditelji Ostrovice i Kulen-Vakufa s Muhamed begom Fidahićem, najzasluženijim sinom ponosne Bosne ovih teških dana.

Paša je ove junake odlikovao po onovremenom običaju čelenkama i sjajnim odorama. Dok je Ali paša ovdje boravio, stigoše mu crni glasi sa skrajne granice junačke Krajine, od Cetina i tvrdog Bužima; prvi je opsjeo karlovački general grof Jurai Herberstein, a drugi ban hrvatski Esterhazy. Ove su se vijesti silno neugodno dojmile Ali paše jer, ako im pošalje pomoć , onda je pomršena osnova za oslobođenje Banje Luke, koja se teško drži. Odmah je sazvano vijeće prvaka i zaključeno je, da se oba grada prepuste sudbini.

S Podrašnice opremi Ali paša Mehmedbega Fidahića sa svojim delijama, Travničanima, Duvnjacima, Varcaranima i Ključanima, da se približe Banjoj Luci, kako bi joj u najkritičnijem času pritekli u pomoć.

I kad se Mehmedbeg sam upoznao s pravim stanjem, odmah je javio paši, da se s ovako malo vojske ne smije ići u blizinu opsjednutog grada. Paša mu naredi da na dobro skrivenom mjestu sagradi splavove i kerepe, da se može vojska prebaciti na desnu obalu Vrbasa, što je Mehmedbeg odmah i učinio. U najvećoj tajnosti sagrađen je prelaz preko Vrbasa negdje izmedu sela Bosića i Krmina, tri sata od Banje Luke.

S Podrašnice je vojska krenula u subotu 3. kolovoza. Prije toga održano je vijeće i utvrđen plan o putu i navali. U užem vijeću uz Ali pašu bili su Sulejman ef. Musić, defterdarski ćehaja, Hadži Mustafa ef., ćehaja čauša Mehmedaga, Mehmedbeg Mehmedpašić i Atlagić. Oni su uglavili definitivan plan po kome je vojska neopaženo stigla do pred Banju Luku. Kod Krmina prešla je vojska preko Vrbasa i odavle preko Ljubačeva, Memića, Bastasa i Ponira te se spustila niz Starčevicu „Širokim putem” na Banjalučko polje.

U putu im se priključio i Mehmedbeg Fidahić. Koliko je bilo boraca ne zna se točno, ali svakako ih je moglo biti oko 15.000.

U nedjelju 4. kolovoza spusti se ova vojska na Banjalučko polje. Raspoređena je bila ovako: Na desnom krilu bio je Mehmedbeg Fidahić s krajiškim kapetanima, na lijevom alajbezi od četiri sandžaka sa zaimima i spahijama, a u centrumu Ali paša s janjičarima i vojskom od 32 kadiluka (kotara), koju su predvodili kadije.

  •  

    Facebook

Oko podne zametne se strašna bitka i nakon dva sata Bošnjaci izvojšte pobjedu. Od carevaca više se potopilo u Vrbasu nego što je palo na bojnom polju. Do zapada sunca bilo je pet juriša, a kad je pao mrak carevci su se počeli povlačiti istim putem kojim su i došli. Strašan se boj bio oko mosta pokraj grada dok su Bošnjaci prokrčili put do tvrđave.

U dnevniku princa Hildburghausena zabilježeno je, da je viđeno kako se po pet carevaca hvatalo za jedan konjski rep, ne bi li tako umakli preko Vrbasa na drugu stranu.

U prvom su jurišu poginula tri konja pod Fidahićem, a on ranjen i gologlav s golom sabljom zaletio se među neprijatelje i živ se povratio. Kad mu Ali paša dade svoga konja, dolamu i čelenku i kad mu zamota ranu, on se opet postavi na čelo svog krita.

Samo s takvim junaštvom, kaže Bašagić, Bošnjaci su mogli tolikoj sili odoljeti. Također velikim junaštvom istaknuo se, i s toga postao glasovit, Hadži Ahmed Kandelija iz Sarajeva, što je zabilježio i kroničar Bašeskija. On je, ne obzirući se na svoje drugove, prvi navalio na neprijateljski tabor i na topove.

Opis ove bitke po djelu kadije Omer ef. nešto se razlikuje od opisa u službenom austrijskom izvještaju. Ovaj izvještaj zna, da je poginulo oko 600 Bošnjaka i 300 400 carevaca, a preko 1000 ih se utopilo u Vrbasu. Omer ef. o tim brojevima ne piše ništa. On samo zna, da je osim Banjalučana ranjeno oko 1200 Bošnjaka, koji su smješteni u sarajima Hasanbega Mustafapašića-Sokolovića u Donjem Šeheru.

Prema službenom austrijskom izvještaju našli su smrt na bojištu 2 pukovnika: Grof Halleweil v. Guido Stahrenberg i baron Bschikoffsky von Wolffenbt1ttel; 1 .major: baron Ottenfeld von Wolffenbilttel; 2 konjička kapetana: baron Antlau von Hamilton i Kevesty von Karoly; 5 kapetana: grof Herberstein Sch6ppler, Wichmann, grof Stallberg von Wolffenbttel i Chevallier St. just von Wuschletiz; 2 nadporuč nika: Osari vo o n Khevenhuller Strogetsky von Dollone; 2 poručnika: Bornemissai Oywary. Ranjena su 3 kapetana: Willinger von Wuschletiz, Kornari von Dallone i Kolb von Khevenhilller i 3 poručnika: Reichlein von Wuschletiz, Sigfried von J6rger i Dtter von Dollone.

Carevci su ostavili na bojištu 12 topova, 3 lumbarde, 2300 šatora i baraka, 15.000 bureta baruta, više mušketa, sabalja, mnogo konja, volova i druge stoke. Nešto carevaca bilo je i zarobljeno”).

Bošnjaci su gonili carevce pri povlačenju 5., 6. i 7., a onda se i oni povukli. Na 8. stigli su carevci u Mašiće i tu ostadoše tri dana. Ovamo je stigao i konjički kapetan Kerekesch, koji je 30. srpnja poslan da uhodi bosansku vojsku. Izgubio je 11 ljudi. Iz Mašića krenu 12. ravno u Gradišku, gdje ostadoše do 20., a onda prešav Savu pođoše prema Brodu. Tako je princ Hildburghausen sramotno napustio Bosnu u kojoj je proboravio pun mjesec dana i to skupo platio. Slično se dogodilo i Ludviku Badenskom, koji je 4. rujna 1688. zauzeo Banju Luku.

Čim su cesarovi ljudi čuli što se desilo princu 4. kolovoza, napustili su opsadu Cetina i Bužima. Ovdje moram napomenuti, da je zapovjednik Bužima Ahmed Bajraktarević više nego junački odbijao neprijateljske navale punih 14 dana sa šakom ljudi. U obrani su u čestvovale i žene kao i u Zvorniku.

Dan nakon bitke održao je Ali paša divan i sve istaknute junake darovao svečanim odorama i čelenkama. Do 2000 čelenaka podijeljeno je toga dana. U rangu su promaknuti sarajevski muselim i za vrijeme opsade zapovjednik banjalučke tvrđave Ibrahimaga (postao je mirimiran), travnički kadija Ahmed ef, Sulejman ef Musić iz Sarajeva, Ibrahim paša Alipašić komandant Trebinja i bosanski alajbeg Ahmed. Posada u Banjoj Luci povišena je na 300 nefera, a izdat je i nalog da se porušeni bedemi poprave.

Već 8. krenuo je Ali paša preko Travnika u Sarajevo da odande priteče u pomoć Novom Pazaru i Užicu. Ispraćen je s velikim slavljem. S tvrđave su pucali svi topovi kao ono na 3., kolovoza, kad su nakon svečane zakletve odgovorili princu na njegov list da se niko živ predat neće.

 

Izvod iz knjige: Bitka pod Banjom Lukom 4. VIII. 1737. (Uz dvjestagodišnjicu) – Hamdija Kreševljaković

 

(MiruhBosne)

Previous Gradačac: Pri kraju radovi na uređenju Trga Alije Izetbegovića
Next Vlada FBiH - Uručeni ključevi vozila za 60 ratnih vojnih invalida

You might also like

KULTURA I UMJETNOST

Bosansko posuđe ‘najvažnija umjetnička forma srednjovjekovne Bosne’

M. Wencel je svojim istraživanjima došla čak do zaključka “da najvažnija umjetnička forma srednjovjekovne Bosne u XIV I XV stoljeću nisu stećci. Glavna bosanska umjetnička forma bile su tucane, ornamentisane

KULTURA I UMJETNOST

Alija Isaković

Alija Isaković (Bitunja kod Stoca, 15. januar 1932, – Sarajevo, 14. mart 1997), bošnjački kulturni pregalac – romansijer, pripovjedač, radio-dramski, televizijski i dramski pisac, putopisac, aforist, lekiskograf i historičar jezika

HISTORIJA

Bošnjaci-muslimani početkom 17. vijeka činili tri četvrtine stanovništva, ali sredinom 19. vijeka broj muslimana iznosi jedva 40%

.. U neprestanim ratovima muslimansko stanovništvo Bosne neprestano strada i smanjuje se. Sasvim je pogrešno tvrditi da se ono povećalo u broju poslije rata 1683-1689 g. Naprotiv, u tim ratovima