Bitka pod Banjom Lukom 4. augusta 1737. – Dan kada su Bošnjaci potukli moćnu austrijsku vojsku

Bitka pod Banjom Lukom 4. augusta 1737. – Dan kada su Bošnjaci potukli moćnu austrijsku vojsku

.. Osvanuo jei 4. kolovoza, nedjelja, dan boja pod Banjom Lukom. Taj je dan zlatnim slovima upisan u povijesti Bosne i Hercegovine.

I prije no što pređemo na opisivanje ovog boja, valja nam dopratiti bosansku vojsku s Ali pašom Hekim-oglijom na čelu od Travnika do Banje Luke.

Na Travničkom polju skupila se lijepa vojska sa svih strana s kojom je Ali paša krenuo oko 20. preko Jajca i Varcara na Podrašnicu. Tu je ostao nekih 10 dana, da sačeka još i one, koji ne stigoše na Travničko polje. U Jajcu mu je predan kapetan Domball, koji bijaše zarobljen kod Jurkovića.

Na Podrašnicu stigoše i pobjednici s Bilajskog polja i osloboditelji Ostrovice i Kulen-Vakufa s Muhamed begom Fidahićem, najzasluženijim sinom ponosne Bosne ovih teških dana.

Paša je ove junake odlikovao po onovremenom običaju čelenkama i sjajnim odorama. Dok je Ali paša ovdje boravio, stigoše mu crni glasi sa skrajne granice junačke Krajine, od Cetina i tvrdog Bužima; prvi je opsjeo karlovački general grof Jurai Herberstein, a drugi ban hrvatski Esterhazy. Ove su se vijesti silno neugodno dojmile Ali paše jer, ako im pošalje pomoć , onda je pomršena osnova za oslobođenje Banje Luke, koja se teško drži. Odmah je sazvano vijeće prvaka i zaključeno je, da se oba grada prepuste sudbini.

S Podrašnice opremi Ali paša Mehmedbega Fidahića sa svojim delijama, Travničanima, Duvnjacima, Varcaranima i Ključanima, da se približe Banjoj Luci, kako bi joj u najkritičnijem času pritekli u pomoć.

I kad se Mehmedbeg sam upoznao s pravim stanjem, odmah je javio paši, da se s ovako malo vojske ne smije ići u blizinu opsjednutog grada. Paša mu naredi da na dobro skrivenom mjestu sagradi splavove i kerepe, da se može vojska prebaciti na desnu obalu Vrbasa, što je Mehmedbeg odmah i učinio. U najvećoj tajnosti sagrađen je prelaz preko Vrbasa negdje izmedu sela Bosića i Krmina, tri sata od Banje Luke.

S Podrašnice je vojska krenula u subotu 3. kolovoza. Prije toga održano je vijeće i utvrđen plan o putu i navali. U užem vijeću uz Ali pašu bili su Sulejman ef. Musić, defterdarski ćehaja, Hadži Mustafa ef., ćehaja čauša Mehmedaga, Mehmedbeg Mehmedpašić i Atlagić. Oni su uglavili definitivan plan po kome je vojska neopaženo stigla do pred Banju Luku. Kod Krmina prešla je vojska preko Vrbasa i odavle preko Ljubačeva, Memića, Bastasa i Ponira te se spustila niz Starčevicu „Širokim putem” na Banjalučko polje.

U putu im se priključio i Mehmedbeg Fidahić. Koliko je bilo boraca ne zna se točno, ali svakako ih je moglo biti oko 15.000.

U nedjelju 4. kolovoza spusti se ova vojska na Banjalučko polje. Raspoređena je bila ovako: Na desnom krilu bio je Mehmedbeg Fidahić s krajiškim kapetanima, na lijevom alajbezi od četiri sandžaka sa zaimima i spahijama, a u centrumu Ali paša s janjičarima i vojskom od 32 kadiluka (kotara), koju su predvodili kadije.

  •  

    Facebook

Oko podne zametne se strašna bitka i nakon dva sata Bošnjaci izvojšte pobjedu. Od carevaca više se potopilo u Vrbasu nego što je palo na bojnom polju. Do zapada sunca bilo je pet juriša, a kad je pao mrak carevci su se počeli povlačiti istim putem kojim su i došli. Strašan se boj bio oko mosta pokraj grada dok su Bošnjaci prokrčili put do tvrđave.

U dnevniku princa Hildburghausena zabilježeno je, da je viđeno kako se po pet carevaca hvatalo za jedan konjski rep, ne bi li tako umakli preko Vrbasa na drugu stranu.

U prvom su jurišu poginula tri konja pod Fidahićem, a on ranjen i gologlav s golom sabljom zaletio se među neprijatelje i živ se povratio. Kad mu Ali paša dade svoga konja, dolamu i čelenku i kad mu zamota ranu, on se opet postavi na čelo svog krita.

Samo s takvim junaštvom, kaže Bašagić, Bošnjaci su mogli tolikoj sili odoljeti. Također velikim junaštvom istaknuo se, i s toga postao glasovit, Hadži Ahmed Kandelija iz Sarajeva, što je zabilježio i kroničar Bašeskija. On je, ne obzirući se na svoje drugove, prvi navalio na neprijateljski tabor i na topove.

Opis ove bitke po djelu kadije Omer ef. nešto se razlikuje od opisa u službenom austrijskom izvještaju. Ovaj izvještaj zna, da je poginulo oko 600 Bošnjaka i 300 400 carevaca, a preko 1000 ih se utopilo u Vrbasu. Omer ef. o tim brojevima ne piše ništa. On samo zna, da je osim Banjalučana ranjeno oko 1200 Bošnjaka, koji su smješteni u sarajima Hasanbega Mustafapašića-Sokolovića u Donjem Šeheru.

Prema službenom austrijskom izvještaju našli su smrt na bojištu 2 pukovnika: Grof Halleweil v. Guido Stahrenberg i baron Bschikoffsky von Wolffenbt1ttel; 1 .major: baron Ottenfeld von Wolffenbilttel; 2 konjička kapetana: baron Antlau von Hamilton i Kevesty von Karoly; 5 kapetana: grof Herberstein Sch6ppler, Wichmann, grof Stallberg von Wolffenbttel i Chevallier St. just von Wuschletiz; 2 nadporuč nika: Osari vo o n Khevenhuller Strogetsky von Dollone; 2 poručnika: Bornemissai Oywary. Ranjena su 3 kapetana: Willinger von Wuschletiz, Kornari von Dallone i Kolb von Khevenhilller i 3 poručnika: Reichlein von Wuschletiz, Sigfried von J6rger i Dtter von Dollone.

Carevci su ostavili na bojištu 12 topova, 3 lumbarde, 2300 šatora i baraka, 15.000 bureta baruta, više mušketa, sabalja, mnogo konja, volova i druge stoke. Nešto carevaca bilo je i zarobljeno”).

Bošnjaci su gonili carevce pri povlačenju 5., 6. i 7., a onda se i oni povukli. Na 8. stigli su carevci u Mašiće i tu ostadoše tri dana. Ovamo je stigao i konjički kapetan Kerekesch, koji je 30. srpnja poslan da uhodi bosansku vojsku. Izgubio je 11 ljudi. Iz Mašića krenu 12. ravno u Gradišku, gdje ostadoše do 20., a onda prešav Savu pođoše prema Brodu. Tako je princ Hildburghausen sramotno napustio Bosnu u kojoj je proboravio pun mjesec dana i to skupo platio. Slično se dogodilo i Ludviku Badenskom, koji je 4. rujna 1688. zauzeo Banju Luku.

Čim su cesarovi ljudi čuli što se desilo princu 4. kolovoza, napustili su opsadu Cetina i Bužima. Ovdje moram napomenuti, da je zapovjednik Bužima Ahmed Bajraktarević više nego junački odbijao neprijateljske navale punih 14 dana sa šakom ljudi. U obrani su u čestvovale i žene kao i u Zvorniku.

Dan nakon bitke održao je Ali paša divan i sve istaknute junake darovao svečanim odorama i čelenkama. Do 2000 čelenaka podijeljeno je toga dana. U rangu su promaknuti sarajevski muselim i za vrijeme opsade zapovjednik banjalučke tvrđave Ibrahimaga (postao je mirimiran), travnički kadija Ahmed ef, Sulejman ef Musić iz Sarajeva, Ibrahim paša Alipašić komandant Trebinja i bosanski alajbeg Ahmed. Posada u Banjoj Luci povišena je na 300 nefera, a izdat je i nalog da se porušeni bedemi poprave.

Već 8. krenuo je Ali paša preko Travnika u Sarajevo da odande priteče u pomoć Novom Pazaru i Užicu. Ispraćen je s velikim slavljem. S tvrđave su pucali svi topovi kao ono na 3., kolovoza, kad su nakon svečane zakletve odgovorili princu na njegov list da se niko živ predat neće.

 

Izvod iz knjige: Bitka pod Banjom Lukom 4. VIII. 1737. (Uz dvjestagodišnjicu) – Hamdija Kreševljaković

 

(MiruhBosne)

Previous Gradačac: Pri kraju radovi na uređenju Trga Alije Izetbegovića
Next Vlada FBiH - Uručeni ključevi vozila za 60 ratnih vojnih invalida

You might also like

HISTORIJA

‘Ad modum bosnensis’ – bosanski stil (u umjetnosti) srednjovjekovne Bosne

Bosansko srednjovjekovlje je obilježeno specifičnim kulturno-historijskim tokovima sa trajno prisutnim tradicionalnim elementima protkanim stranim utjecajima. O specifičnostima u kulturnim tokovima, posebice u umjetnosti, u domenu umjetničke obrade metala kao jednoj

HISTORIJA

Pismo posljednjeg bosanskog kralja upućeno papi Piju II 1461. godine

  Stjepan Tomašević je na kraljevski tron došao nakon smrti svoga oca Stjepana Tomaša, koji je iznenada umro 1461. godine. Inače, Stjepan Tomašević je sin Stjepana Tomaša i njegove prve

NASLIJEĐE

1. septembra 1355., u povelji bana Tvrtka I. Kotromanića prvo spominjanje Starog grada Visokog

Stari grad Visoki je bio poznati srednjovjekovni grad i tvrđava koji je nastao tokom 14. stoljeća na brdu Visočici. U njegovom podnožju, te ujedno podnožju Visočice se danas nalazi grad