Na današnji dan 1995. godine oslobođena Vozuća

Vozućko ratište je bilo jedno od najtežih ratišta u periodu Odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995.

Evo kako su to ratište opisali borci:

25. juna 1992. godine bošnjački narod Vozuće je protjeran u okolne gradove. Veliki broj civila tada je ubijen. Oko Vozuće je tada postavljen strahovito veliki broj mina, pa je Vozuća važila za mjesto gdje je tokom agresije postavljeno najviše mina.

Istovremeno sa naoružavanjem i postavljanjem mina, izvršeno je ukopavanje po okolnim brdima.

Sve do 10. septembra 1995. godine okupirana Vozuća je bila strahovito utvrđenje koje je razdvajalo zeničku i tuzlansku regiju.

U periodu od 1992. do 1995. godine, na ovom području Armija R BiH je izvršila brojne oslobodilačke akcije koje su bile usmjerene na uništavanje i slabljenje veoma utvrđenih neprijateljskih položaja.

-Nakon nekoliko prethodnih uspješnih oslobodilačkih akcija, Vozuća je potpuno oslobođena u velikoj  akciji koja je počela 10. septembra 1995. godine.

Strpljivo i uporno pripremana je akcija u kojoj je trebalo kroz šumu, desetine minskih polja, preko brisanog prostora, uz strahovit uspon, stići do pravog lavirinta neprijateljskih tranšea, rovova i zemunica na samim vrhovima objekata koji su dominirali i sa kojih su oruđima pokrivani drugi objekti i ugrožavane naše snage.

Spomen-obilježje u Popovoj Luci (Kamenica, Zavidovići)

-Operacija je počela 10. septembra u 6.00 sati. Poslije akcije će biti ustanovljeno da faktor iznenađenja nije imao nikakvu ulogu. Pronađen je dnevnik iz kojeg je vidljivo da je neprijatelj znao datum napada, samo nije znao satnicu. Očito znajući za napad, neprijatelj nije izvršio planiranu smjenu vojnika, nego je odbrambenu liniju udvostručio. Bez obzira na to, na samom početku akcije zabilježen je sjajan uspjeh.

Dok su iz centra veze slali šifrovanu poruku da je akcija počela, sa Paljenika je stigao kratak raport: PALJENIK OSLOBOĐEN.

Munjevitom brzinom osvajane su kote vozućkih vrleti.

Stižu vijesti jedna za drugom: „od Ljeskovca pa lijevo sve je naše“, na koti Gradić se vijori zastava sa ljiljanima, Treći manevarski bataljon silazi na cestu, zauzet je Voštar…

Svijetleća zelena raketa označava potpunu pobjedu na Stogu, pada i Čukara, naši borci trijumfalno mašu jedni drugima, neprijatelj se bezglavo i panično povlači, zastava sa ljiljanima ide dalje, sa osvojenih kota naši borci vide Lukavac i Tuzlu, gledaju oslobođenu Vozuću…

Premda je neprijatelj pružao veoma jak otpor na svim dijelovima „Vozućkog đepa“ , naši borci su nizali uspjeh za uspjehom.

-Koliko je veličanstvena bila ova oslobodilačka akcija govori i činjenica da su mnogi visoki oficiri govorili kako se neprijateljski položaji na području Vozuće ne mogu zauzeti bez dejstva avijacije.

Borci naše Armije su pokazali da je to ipak moguće.

Ova akcija je dodatno ojačala patriotski naboj naše Armije.

Nezaboravan je detalj kada su se u oslobođenoj Vozući spojile jedinice Trećeg i Drugog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.