Drijen, najčudnija biljka našeg podneblja

Drijen, najčudnija biljka našeg podneblja

“Budi zdrav k'o drijen” davna je poslovica nastala od drijena, samonikle biljke i proizvoda od nje, čije se porijeklo veže za Sibir i ima potpuno zdrav plod.

Priča o drijenu ili drenji(ni) ne može se početi bez Drvaraca i Drvara, gradića u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, na početku Kantona 10, na putu prema Kninu i Splitu u Republici Hrvatskoj. Naime, uvriježeno je mišljenje da ova čudna biljka raste samo u njihovom kraju. Naravno da griješe, jer drijena ima svugdje, ali ga ipak nigdje ne cijene kao ovdje, ne dozvoljavajući da nijedno zrno propadne.

U cijelom drvarskom kraju nijedna kuća ne dočeka zimu bez barem jedne kartonske kutije pune osušenih drenjina, ali ni bez kompota, čaja, džema, likera i posebno rakije “drenje”, za koju će kazati da i nije rakija nego lijek.

Idilična slika

I sva djeca u ovom kraju znaju zašto s jeseni, posebno od oktobra, svima “pucaju leđa” i čemu drenjine ustvari najviše služe. Svi ih kupe sagnuti po cijeli dan.

Kuhaju se kao kompot ili čaj, a mogu zatrebati i kao lijek za stomak. Posebno se pravi rakija, koja je, kažu, “jaka k'o drenovo drvo i lijepog je okusa koji nijedna druga nema”.

Skriven po međama, u obalama, uz puteve i staze, uz šumu i na ničijoj zemlji, svaki drukčiji po okusu, veličini i nijansi plodova. Raste poput grma tankih stabala. Gotovo je pravilo da svako od mještana ima svoje tajno područje koje obilazi već od kraja augusta u namjeri da uhvati prve zrele plodove – bobice. A ono rastegne, pa dozrijeva prema svom nekakvom kalendaru sve do oktobra.

I, inače, kod drijena je sve nekako neobično. Prvi osjeti proljeće, pa jesen…

I prvi donosi Drvaru i Drvarcima posao na neki način. I razvoj. Dosjetili su se ovdje i pokušavaju drijen i proizvodnju njegovih plodova uokviriti u razvojni projekt, kroz uvezivanje resursa, ruralnog razvoja i turizma.

‘Dani drvarske drenjine’

Tako je prije 17 godina rođena manifestacija “Dani drvarske drenjine”, koja je ubrzo dobila okvir privredno-turističke. Inicijativa je krenula od Udruženja “Drvarska drenjina”, a nakon 15 godina postojanja poprimila je i međunarodni karakter. Naime, prijateljski gradovi iz Austrije, Slovenije, Crne Gore, Hrvatske i Srbije u kojima raste drijen prihvatili su poziv za učešće u manifestaciji, ali i organizovanju sajmova, te realizovanju zajedničkih projekata uzgoja.

I tako, 17. godinu zaredom, drugog oktobarskog vikenda u kompleksu “25. maj”, podno Titove pećine, živi manifestacija “Dani drvarske drenjine”.

Milorad Gajić iz Udruženja “Drvarska drenjina” kaže: “Drenjina nas uvezuje i donosi korist svima. Sve brže osvajamo i organizovanu proizvodnju. Ništa od nje ne propada. Čak ni košpica, jer sušena je odličan lijek za dijabetes.”

Đuro Pećanac jedan je od najvećih proizvođača drijena, ali i njenih sadnica. Tvrdi da se od njega može živjeti: “Ja ću ove godine ispeći najmanje 170 litara rakije, pa druge proizvode i biće to lijepa zarada.”

Brankica Grubor i Olivera Jović govore o tradiciji Drvara i drijena: “To je tradicija ovog kraja, a posebno smo se drenji okrenuli otkad smo se vratili prije 18 godina. Postao je to sada brend.”

Olivera još dodaje: “Nije baš da se može stoposto živjeti od nje, barem ne sada, ali se može popuniti kućni budžet, od ovog jesenjeg ploda.”

“Upravo radi tradicije i promocije cijeloga kraja organizujemo manifestaciju”, kazuje načelnik Drvara Goran Broćeta i dodaje: “Svake godine jača manifestacija, sve je prepoznatljivija ne samo ovdje već i u nekoliko zemalja u okruženju, otvara se prostor da proizvođači svojim radom, marljivošću i spretnošću u proizvodnji počnu od toga i živjeti, ali otvarati i razvoj posebno seoskih područja. Uz obnovu spomeničke kulture ovo su projekti održivog razvoja kroz uvezivanje ekoturističke prepoznatljivosti i resursa.”

Drenjingrad

Govori o tome i Slavica Rodić, koja kaže da Drvar počinju zvati i Drenjingradom.

I Slavica, poput mnogih Drvaraca na ovogodišnjoj manifestaciji, govori o toj drvarskoj tradiciji. Pogotovo danas, kako kažu, u vremenu opće krize i nezaposlenosti. “Pokušavamo od nje živjeti, i to većina stanovnika cijeloga kraja.” I Đuro Pećanac dijeli to mišljenje, mada će kazati: “Ovaj kraj obiluje drenjinom i svi bi od nje mogli živjeti, ali sve je manje onih koji je trebaju brati. Mladih je pogotovo sve manje, odlaze, a i nas starijih povratnika sve je manje.”

Ipak, očekivanja su od ovih projekata u Drvaru velika, jer je obnova još nedovoljna i opterećena nezaposlenošću.

Zato ove projekte naslanjaju na spomen-kompleks “25. maj”, koji su obnovili i udahnuli mu dušu, kako kaže prvi čovjek Drvara. “Spomen-kompleks posjećivalo je godišnje najmanje 300.000 turista. Zato nam je opredjeljenje da ovo postane razvojni motiv, da razvijamo proizvodnju drenjine i da snažimo manifestaciju, ali i spomen-kompleks. Evo, već su nam dani koji polove oktobar puni i “živi”, kako u kompleksu, tako i u cijelom Drvaru.

Polako uvezujemo turizam, resurse i proizvodnju zdrave hrane i osiguravamo uslove da ovaj kraj konačno počne razvoj zasnivati na turizmu.”

I ne bez razloga kažu ovdje – budi zdrav k'o drijen.

O drijenu

Drijen ili još drenjak, drenjina, drenić, drnak, drenovina samoniklo je razgranato drvo u obliku grma, a može izrasti i visoko. Uspijeva na području južne Evrope. Poznat je u ishrani i liječenju još od stare Grčke. Plodovi drijena jesu sitne duguljaste bobice oporog okusa. Kad sazriju, postanu tamnocrvene i omekšaju, slatko-kiselkastog su okusa i jedu se kao svježe voće. Plod sadrži šećer, pektine, organske kiseline, glikosalnu kiselinu, sluz, treslovinu, vitamin C i u kori smolu. Koristi se kao voće u svježem i sušenom stanju i prerađuje se u džem, pekmez, marmeladu, voćne sokove, slatko i kompot. U našim krajevima od drijena se prave rakija, likeri i vino. Koristi se i kao začin, u Rusiji za pripremu kiselih supa, u Njemačkoj kao dodatak jelima, u Italiji i Francuskoj kao maslina. Od kore i ploda prave se još ljekoviti čajevi u narodnoj medicini.

Sušeni drijen: zreli crveni plodovi rasprostru se na suhom i toplom mjestu bez direktnog utjecaja Sunca i tako osušeni koriste se za čaj. Džem se pravi od kilograma zrelih plodova i kilograma šećera tako da se miješaju lagano u jednom smjeru pet sati, a zatim se stave u posude i dobro zatvore. Džem se ne kuha.

 

Izvor: Al Jazeera

Previous Prijedorska tvornica keksa: Mira povratkom Krašu obezbijedila budućnost
Next Armin Marić iz Bosanske Krupe nominovan za 'dječijeg Nobela'

You might also like

TURIZAM

Skakavac vikendom posjeti više od 1.300 osoba (FOTO)

Vodopad Skakavac postaje sve popularnije mjesto za odmor, a osim domaćih posjetilaca za ovu prirodnu turističku atrakciju zainteresirani su i turisti iz zemalja okruženja te Arapi i Turci. Javna ustanova

NASLIJEĐE

Nacionalni spomenik: Najstarija kuća porodičnog življenja u Banjaluci – “Šeranića kuća” čeka obnovu

  Alen Šeranić, čija je majka bila posljednji stanar “Šeranića kuće”, ispričao je kako je cilj nasljednika da nakon obnove ovaj zaštićeni objekat bude održiv i da služi kao kulturno-istorijski

BH RAZGLEDNICA

Novo mjesto za bijeg od magle: Pri kraju gradnja doma Motka

Gradnja Planinarskog doma Motka privodi se kraju, a Sarajlije će tako uskoro imati još jedno mjesto na koje će moći pobjeći od magle, smoga i zagađenosti. Planinarski dom Motka nalazi