Kulturno-historijski spomenici Sarajeva: Crkva Svetog Ante Padovanskog

 Po dolasku Austro-Ugara iz kuće Sime Sokolovića 1879.godine krenula je vatrena stihija koja je pomela čitav Latinluk, čaršiju i druge dijelove grada. Nukleus života katoličke zajednice u našem gradu prebačen je na novu lokaciju. Tu je nikla Župna crkva, Franjevački samostan, Bogoslovija i na kraju, danas poznata Crkva svetog Ante Padovanskog…

Crkva Svetog Ante Padovanskog

Piše: Mufid Garibija, dipl arhitekta i poznavalac historije Sarajeva

Katoličanstvo u BiH ima svoje duge korijene, a njegovi nosioci kroz historiju su bosanski franjevci. Još od 1291. godine, pa sve do danas, njihovo djelovanje je neprekinuto, a osim vjerskih bitne su i njihove književne, kulturne i socijalne aktivnosti. To je prepoznao i sultan Mehmed el Fatih po dolasku i osvajanju Bosne 1463.godine, koji im je izdao poseban dokument u kojem se bosanskim franjevcima garantuje zaštita, sloboda djelovanja i sloboda vjeroispovjesti, kako njima tako i ostalim katolicima. To je bio začetak jednog novog multireligijskog duha u Bosni, koji se preslikao i na sarajevsku kotlinu.

Od samog početka izgradnje, Sarajevo je bilo multukulturalno, pa je to predstavljalo pozivnicu i dobrodošlicu franjevcima u novonastali grad. Dio njih je ovdje došao i nastanio se u poznatom Latinluku, mahali koja se nalazila na desnoj obali Miljacke, oko Latinske ćuprije. Po toj mahali je i sama ćuprija dobila ime. Požari koji su često harali Sarajevom, nisu poštedjeli ni ovu zajednicu, pa je poznato da je Latinluk dva puta stradao. Prvi put 1842.godine u nesretnom slučaju stradao je dio ove mahale zajedno sa malom crkvom. Osmanlije su pri obnovi Latinluka dali dozvolu i pomogli izgradnju nove crkve u Muhurdarija sokaku, u neposrednoj blizini Konaka u Bistričkoj mahali. Na istom mjestu crkva stoji sve do danas.

Crkva ima pet zvona, a najteže ima 4.015 kg

Po dolasku Austro-Ugara iz kuće Sime Sokolovića 1879.godine krenula je druga vatrena stihija koja je pomela čitav Latinluk, čaršiju i druge dijelove grada. Nukleus života katoličke zajednice u našem gradu prebačen je na novu, već pomenutu, lokaciju. Tu je nikla Župna crkva, Franjevački samostan, Bogoslovija i na kraju, danas poznata crkva Sv. Ante Padovanskog. Ulica u kojoj je ovaj ansambl podignut dobila je naposlijetku i ime Franjevačka.

Novu crkvu je u neogotskom stilu projektovao Josip Vancaš. Duga je 31,20 metara i široka 18,50 metara. Visina srednje lađe je prosječno 14,50 metara. Ima blizu 50 metara visok toranj, u kojem je pet zvona (najteže 4.015 kg). Na koru su orgulje iz 1925. godine. Današnji izgled crkva je počela dobivati šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je počela njena umjetnička obnova, koja je potrajala pune dvije decenije. Unutarnji prostor crkve oplemenjen je vrijednim umjetničkim djelima.

Isprepliću se zvuk ezana i zvona sa crkve

Gradnja franjevačke crkve u neposrednoj blizini Careve džamije i Konaka kao političkog sjedišta bosanskih vezira, pokazatelj je prastare tolerancije Sarajeva još od doba osmanske uprave. Kompleks koji postoji i danas, napravljen je u srcu dominantno muslimanske mahale, ali nikada nije bio predmet bilo kakve netrepeljivosti ili napada. Sve su to znakovi izvanredno bogatog multikulturalnog ozračja Sarajeva, u takvom kontinuitetu neviđenog u Evropi i svijetu. Tu se isprepliću zvukovi ezana iz pet obližnjih džamija, a sa visokog tornja crkve oglašava se zvono, bez da ikome to smeta i da jedni drugima prigovaraju.