Bećirović: Jačanje državotvorne svijesti preduslov za napredak Bosne i Hercegovine

-Dan državnosti BiH (25. novembar) i Dan nezavisnosti BiH (1. mart) su legalni i legitimni državni praznici Bosne i Hercegovine. 9. januar 1992. je datum koji ima veze jedino s zločinačkim projektom velike Srbije i početkom agresije i genocida. To se mora jasno i precizno reći. Napustiti politiku mogu, ali ne mogi prihvatiti nikakav truhli kompromis o 9. januaru. Nikada!

Bosanskohercegovačku državu možemo očuvati i razvijati samo ako shvatimo:

1. da država Bosna i Hercegovina mora biti prva u redosljedu krugova vrijednosti. Bez očuvanja države nećemo očuvati ni narod, ni vjeru, ni stranke …;

2. da moramo biti politički proaktivni, a ne stalno pasivni, uspavani i u stanju iščekivanja i komentara na tuđe antibosanske inicijative;

3. da moramo ojačati snage koje razumiju i istrajavaju na pojmu državnosti, ali i razumiju i poštuju zaštitu i afirmaciju nacionalnih i vjerskih i drugih vrijednosti u našem društvu;

4. da opasni velikodržavni projekti nisu umrli. Njihov krajnji cilj je cijepanje i komadanje Bosne i Hercegovine kao države, subjektiviteta, kulture …;

5. da se zločinački velikodržavni projekti neće u narednim godinama bitnije promijeniti. Nema ozbiljnih pretpostavki za to. Njih unutrašnje svađe bh. patriotskih snaga i nejedinstvo dodatno ohrabruju;

6. da moramo ojačati državotvornu svijest kod svih građana i naroda naše zemlje kao preduslov za očuvanje i progres države Bosne i Hercegovine;

7. da moramo shvatiti da je najvažniji projekat XXI. stoljeća projekat povratka svih građana i naroda njihovoj istinskoj domovini Bosni i Hercegovini.

Nikada ne smijemo napustiti ideju Bosne i Hercegovine kao multietničke i jedinstvene države. Ta ideja neraskidivo je povezana s nama i mi s njom. Ne postoji demokratska alternativa Bosni i Hercegovini kao nedjeljivoj državi koja je bila i ostala višesložna kulturna, religijska, nacionalna i civilizacijska zajednica.

Bosanski religijski univerzalizam, etnička različitost i njeno poslanje je nešto što su naši preci stoljećima razumijevali i na čemu su istrajavali kao obliku sopstvene opstojnosti.

Međunarodno priznanje državnosti i nezavisnosti nije rezultat samo jednog političkog trenutka i demokratske volje orgomne većine građana Bosne i Hercegovine. Ono je zbir višestoljetnih nastojanja i najveći doseg bosanskohercegovačke politike. To je neprocjenjiva vrijednost s kojom smo ušli u XXI. stoljeće.

Naša je obaveza da se neke stvari ne zaborave.

Naša je obaveza da podsjetimo, ukažemo, upozorimo i učinimo sve što je u našoj moći da nam se tragična prošlost više nikada ne ponovi.

Naša je obaveza da se samokritički odnosimo i prema sebi.

Argumentima, novim knjigama i naukom trebamo i pojedinim evropskim političarima objasniti suštinu Bosne i Hercegovine.

Bosna je i u srednjem vijeku bila jedina teritorija na evropskom kontinentu gdje su se u duhu tolerancije razvijale različite vjerske konfesije. Problem je i tada bio što je ona unaprijed proglašena heretičkom, paganskom, kužnom … U sličnoj poziciji Bosna se nalazi i nakon više od pet stoljeća. Ovakve paralele nekima mogu izgledati kao isforsirane i neutemeljene, dijelom to i razumijem, ali, s druge strane, ne postoji nijedan dio Evrope gdje se historija toliko puta u najsurovijoj formi ponovila.

Ipak, uprkos svim iskušenjima i izazovima, čvrsto vjerujem u opstanak i budućnost države Bosne i Hercegovine.

S poštovanjem,

prof. dr. Denis Bećirović