Kralj Tvrtko u misiji zbližavanja ljudi Prozor-Rame

Da li će ova bh. općina i dalje slaviti blagdan Malu Gospu kao svoj dan, ili 11. august i prvo spominjanje od prije 650 godina?

Posve je normalno da se kao dan određene općine uzme određeni historijski datum, koji će, s jedne strane, predstavljati simboliku kontinuiteta postojanja, a s druge strane, indirektno podsticati na progresivno djelovanje svih članova lokalne zajednice. Normalno je, ali ne svugdje.

Dan općine Prozor-Rama već duži niz godina je 8. septembar. Tim povodom upriliči se niz sadržaja, poput sportskih i kulturnih dešavanja, uz neizostavnu svečanu sjednicu Općinskog vijeća. I u svemu tome ne bi bilo ništa sporno da taj datum ima neku od konotacija istaknutih u prvoj rečenici ovog teksta. U ovom slučaju nema. Zapravo, riječ je o datumu na koji se obilježava blagdan Male Gospe.

Istina je da su i 1991. godine, a i danas, katolici većinsko stanovništvo ove općine na samom rubu Hercegovine. Međutim, istina je i to da barem 30 posto stanovništva općine čine Bošnjaci. Sasvim je jasno da oni niti mogu, niti žele prihvatiti spomenuti datum kao dan svoje općine i apsolutno nema potrebe objašnjavati takav stav. Međutim, itekako ima potrebe ukazivati na neravnopravan položaj i diskriminaciju te tragati za rješenjem koje bi bilo na obostrano zadovoljstvo, kako god to teško izgledalo.

Promjenu traže i franjevci

Istina, na problem se ukazivalo i ranijih godina, jasno, uglavnom sa bošnjačke strane. Istog stava su i fratri franjevci, pa je u više navrata na svečanim sjednicama Općinskog vijeća od nekadašnjih gvardijana franjevačkog samostana Šćit, fra Mate Topića i fra Tomislava Brkovića, jasno poručeno da je nužno tragati za novim datumom, koga će i Bošnjaci pozdraviti i doživjeti kao zajednički. Priča se otprilike završavala na tome.

A datuma itekako ima. Svakako najoptimalniji i najsvrsishodniji datum za zajednički dan općine, što je u više navrata spominjano i sa bošnjačke strane, ali i od franjevaca, bio bi 11. august, i to ne bez razloga. Jednaestog augusta 1366. godine nailazimo na prvi spomen Prozora, i to u Povelji bosanskog bana, a kasnije i kralja, Tvrtka I Kotromanića, kojom je nagradio vojvodu Vukca Hrvatinića za ostvarene zasluge i služenje. Povelja je izdata “pod Prozorom u Rami” i ako neki datum zavređuje pažnju i prostor, onda je to taj.

Priča o promjeni dana općine u posljednje vrijeme je sve češća i, čini se, ide ka tome da se sa riječi napokon krene na djela. Najprije je to bio predmet političkih razgovora, ili, bolje rečeno, pregovora, barem na lokalnom nivou. Nakon toga se informacija postepeno provlačila kroz medije, najprije lokalne, a onda i šire.

Posljednji u nizu koraka ka famoznom cilju desio se kada je općina Prozor-Rama sredinom 2017. godine raspisala natječaj za “izradu spomen-obilježja ‘Tvrtkov biljeg’”. Prethodno je u Prozoru/Rami održan naučno-stručni simpozij pod nazivom “Bosanski ban Tvrtko ‘pod Prozorom u Rami’”, u sklopu kojeg su građanima prezentirani brojni radovi autora iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Direktan povod simpozija bilo je 650 godina od prvog spominjanja Prozora.

Jedni se hvale, drugi žale

I, zaista, kada se mislilo da se, kao i u mnogim drugim slučajevima ranije, radi samo o ispraznoj priči, početkom septembra 2017. godine na južnom ulazu u grad, unutar kružnog toka, dovezen je i ugrađen poveći kameni spomenik. Riječ je o skulpturi akademskog kipara Petra Dolića, visokoj tri metra i izrađenoj od dolita, vrste kamena koja je otporna na sve uslove, a porijeklom je iz Bosne i Hercegovine.

“On je u kamen pretvorena molitva i dobra želja svakom čovjeku za sretan put u izabranom smjeru”, kazao je, između ostalog, tom prilikom načelnik Općine Jozo Ivančević.

I, kako to obično biva, uslijedila je polarizacija među lokalnim stanovništvom. Jedni su “Tvrtka” doživjeli kao sramno popuštanje manjinskom bošnjačkom stanovništvu te izdaju hrvatstva. Drugi su, opet, napokon osjetili da je konačno pružena ruka dobre volje; akva-takva, ali pružena.

Treći su neutralni. Njih se postavljanje skulpture nije posebno dojmilo i nemaju neko posebno mišljenje o tome. Radije će primijetiti kako sve češće po društvenim mrežama ovdašnja mladost postavlja fotografije pasoša, viza ili radnih dozvola drugih zemalja, što je pitanje kojim se, po njima, mora kudikamo ozbiljnije uhvatiti  koštac od “tamo neke kamene skulpture”.

Brzo će doći 11. august…

Tvrtko je tako postao i lokalna atrakcija, uz koju su se jedni slavodobitno fotografirali, a drugi koristili svaki mogući trenutak da zbiju šalu i satirično konstatiraju kako više u Prozor/Ramiu neće biti problema, jer, ipak, “došao je Tvrtko”, ban i kralj bosanski. Naravno, značajan broj ljudi prolazi kružnim tokom i ne osvrćući se na kameno zdanje, kao da ga Bog ni dao nije.

Postavljanje skulpture pratile su i značajnije izjave i nagovještaji najužeg općinskog rukovodstva, među kojima prednjači ona po kojoj se već ove godine dan općine definitivno mijenja. Vrijeme je najbolji pokazatelj, pa ostaje da se vidi. Godina brzo iscuri i već u augustu će se vidjeti da li će dan općine biti onaj ispisan na Tvrtkovoj skulpturi – 11. august, ili će to ipak ostati blagdan Male Gospe.

Kako god, Tvrtko je pompezno stigao da približi polarizirane strane. Ako je zaista bilo dobre volje da se to i desi, onda je manje bitno da li je i uspio.