Misterija ćilima kojeg čuva Zemaljski muzej zainteresirala naučnika iz Italije

“Ćilim je bio poznat u naučnim krugovima jer ga je, prije otprilike 80 godina, objavio A.U. Pope u svom čuvenom djelu Survey of Persian Art, svojevrsnoj enciklopediji iranske umjetnosti. Međutim, budući da nije bio izlagan i da je bio u oskudnom stanju, niko ga nikada više nije vidio, godinama, a kod nekih pojedinaca se javila i sumnja da je uopće i još uvijek u Zemaljskom muzeju BiH.

Prije godinu dana,  jedna istraživačica iz Sarajeva, doktorantica Fatima Žutić, koja priprema disertaciju o ćilimima i iz tog razloga je stupila u kontakt sa mnom, naznačila mi je ne samo da ćilim još uvijek postoji, nego i to da ga Zemaljski muzej BiH ima namjeru izložiti u okviru izložbe posvećene godišnjici njegovog osnivanja. Rekao sam, tada, da bih vrlo rado došao vidjeti ga, a odatle je nastao poziv koji mi je upućen prije otprilike mjesec dana, uz podršku Ambasade Italije u BiH, da dođem u Sarajevo radi inauguracije izložbe i tom prilikom održim dva predavanja o ćilimima na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu”, rekao je Boralevi za Radiosarajevo.ba.

-Boralevi je istakao da je istraživanjem docenta Harisa Derviševića sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu potvrdio njegovu historijsku važnost, budući da je ćilim ukrašen nizom natpisa koje potvrđuju datum njegovog nastanka – 1067. AH (1656. AD) prema Popeu, ali 1047. AH (1637/38.) prema čitanju Derviševića.

“Dokazano je da ćilim potječe iz čuvenog Mauzoleja u Mahanu (blizu Kirmana u Iranu), ali je dospio u Sarajevo vjerovatno iz Austrije, slijedom kulturne politike Austro-Ugarske monarhije u Bosni i Hercegovini. Nema puno datiranih ćilima, posebno ne iz ovog doba, i njihovo poznavanje je vrlo korisno za naučnike, također radi datiranja i ispravnog pridruživanja ostalih, čuvenih primjeraka, sa sličnim obilježjima, ali bez bilo kakvih natpisa”, ispričao nam je ovaj italijanski stručnjak koji nam je priznao da nije specijalista za perzijske ćilime iz ovog doba i da bolje poznaje  turska otomanska i mamelučka tkanja.

“Ipak, započeo sam neka istraživanja, u očekivanju da konačno uživo vidim ćilim. Izgleda da je u fragmentima i da su neki dijelovi naknadno zašiveni, ali izgleda i da ima neobičan oblik, kao da je bio namjenski tkan za neki nepravilan prostor, koji nije pravougaoni. Sve ovo je dosta zanimljivo jer povezuje ćilim sa historijom jednog mjesta i jednog doba. U mojim predavanjima na Univerzitetu, neću govoriti konkretno o ovom ćilimu koga su, mislim, obradili kako Dervišević, tako i  kustosica izložbe Marica Filipović, muzejska savjetnica Zemaljskog muzeja BiH, nego ću pokazati nekoliko drugih, čuvenih primjeraka iste tipologije, i ilustrirati njihove karakteristične tehnike tkanja”, rekao nam je Boralevi.

-Boralevi je istakao kako je ovaj ćilim zov za mnoge naučnike i poklonike ćilima širom svijeta, iako je Sarajevo već samo po sebi grad koji može privući mnogobrojne turiste i ljubitelje umjetnosti.

“Saznao sam da će uskoro, u londonskom časopisu Hali, najvažnijem međunarodnom časopisu o  islamskim i orijentalnim ćilimima i tkaninama koga čitaju i prate u cijelom svijetu na stotine ljubitelja ćilima i naučnika, svojevrsnoj ‘Bibliji’ ćilima, izaći jedan članak o njemu.Mislim da će, slijedom tog članka, pristići mnogobrojni zahtjevi za vidjeti ćilim. U svakom slučaju, naravno i da moraju biti ispoštovani svi zahtjevi njegove konzervacije radi čega ćilim ne može ostati vječno izložen, pored prostornih problema koje bi mogao imati muzej, a koji mi nisu poznati”, otkrio nam je Boralevi navodeći kako je 1983. godine dok je boravio u Firenci otkrio dva izvanredna i neobjavljena egipatska ćilima, u kolekcijama Medici, koje niko nije poznavao i koji su stoljećima bili zaboravljeni u jednom skladištu.

“Budući da su preveliki (jedan je dimenzija 11x4m), izloženi su samo nekoliko puta, u posebnim prilikama, ali uvijek, uz veliki uspjeh. Ove godine, trebali bi biti nanovo izloženi, od juna od septembra mjeseca, u okviru jedne velike izložbe o islamskoj umjetnosti u Italiji, koju trenutno organiziraju u muzejima Uffizi i Museo del Bargello u Firenci”, prokomentirao je ovaj naučnik.

-Boralevi je podsjetio da su ćilim poznavali samo malobrojni stručnjaci, zahvaljujući davnim ili predavnim publikacijama, i niko ga u stvarnosti nije nikada vidio, barem ne u posljednjih 50 godina.

“Praktički, sumnjalo se u njegovo samo postojanje, nakon svih ratnih zbivanja koja su zadesila grad, stoga, činjenica da ga se sada može vidjeti izloženog, izuzetno je relevantna. Vjerujem da će naučnici i istraživači, ali i jednostavni radoznalci i ljubitelji ćilima, sada, nakon otvaranja izložbe, govoriti o njemu, međutim, do danas, ćilim je bio gotovo potpuno zaboravljen”, rekao je na kraju razgovora za naš portal italijanski naučnik i istraživač Alberto Boralevi.

Fragmente starog ćilima iz 17. stoljeća po kojem su 250 godina hodali hodočasnici u Mahanu, u jugoistočnoj Perziji, moći će vidjeti svi zainteresirani građani na tematskoj izložbi povodom 130 godina od osnivanja Zemaljskog muzeja BiH, kada će i profesor Boralevi održati predavanje.