Pjanić za britanski Telegraph: Moja država mi je jako bliska. U mojoj porodici uvijek se pričao bosanski jezik i čuvala tradicija

Ekipa The Telegrapha s Pjanićem je razgovarala u trening centru torinskog Juventusa. Pjanić je govorio za Britance o tome kako je “mali dječak iz malog grada, postao jedan od najboljih veznih fudbalera svijeta”.

Pjanić je nakon odlaska Luke Modrića iz Tottenhama u Real Madrid imao ponudu da zamijeni reprezentativca Hrvatske u Tottenhamu.

“Ponuda je postojala, ali ja sam rekao da sam sretan tu gdje se nalazim i nismo potpisali ugovor”, rekao je Pjanić koji je još kao fudbaler Lyona odbio ponudu Arsenala.

“Dobro sam razmislio prije nego što sam donio odluku. Razlozi zbog kojih nisam potpisao za engleski tim bili su jako dobri i valjani”, istaknuo je fudbaler Juventusa.

Pjanićeva odluka bila je dobra. Sa 27 godina on je srce najtrofejnijeg talijanskog kluba u kojem je “zaradio” nadimak “Pijanist”.

“Sviđa mi se taj nadimak i mislim da sam ga dobio zbog načina na koji igram. Tačno je da ne postižem mnogo golova, samo par, ali su prelijepi kada ih postignem. Mislim da je to zbog načina na koji igram, kako kontrolišem loptu, kako asistiram, kako se krećem. Nadimak je zaista lijep, ali želim da se dokazujem na terenu svojim igrama, a ne kroz riječi”, rekao je Pjanić.

Pjanić je rođen u Zvorniku, ali je bio prinuđen napustiti svoje rodno mjesto zbog rata u Bosni i Hercegovini. Pjanićev otac Fahrudin je igrao za zvorničku Drinu, a osjetio je tenzije i ponuda od poluprofesionalnog kluba iz Luksemburga bila je karta za bijeg.

“Bilo je jasno da je rat pred vratima i moj otac je odlučio da odemo u Luksemburg, koji smatram svojim drugim domom. Rat je sasvim sigurno bio jako loš za čitavu Jugoslaviju, a ljudi u Bosni i Hercegovinu su posebno mnogo propatili. Postoji toliko nepravde. Prvi put sam se vratio 1996. godine i bilo je mnogo ratnih ‘ožiljaka’. Sjećam se da sam vidio američke vojnike koji su tu bili u mirovnoj misiji.

Moja država mi je jako bliska. Uvijek sam živio u inostranstvu, ali se u mojoj porodici uvijek pričao bosanski jezik i čuvala se tradicija. Uvijek je to bilo u meni, uvijek u mom srcu. Kada sam mogao birati između Luksemburga, Francuske i Bosne, odabrao sam Bosnu zato što sam smatrao važnim da pokažem, posebno mladim ljudima, da san može postati java.

Želio sam biti pozitivan primjer i pokazati svim mladim da ako vjerujete u nešto, možete napraviti velike rezultate. Dječak iz malog grada uspio je napraviti velike stvari. To je primjer koji sam želio postaviti. Želim pomoći djeci koja žive u Bosni i Hercegovini”, rekao je Pjanić.

“Kada su moji roditelji otišli iz Tuzle otišli su bez svega. Željeli su osigurati miran i siguran život svojoj djeci. Željeli su da rade i pruže svojoj djeci priliku, da odgoje svoju djecu. I to su i uradili. Moj san je bio da postanem fudbaler. Zavolio sam fudbal toliko i pratio sam oca gdje god je išao i provodio svoje vrijeme igrajući fudbal s prijateljima na igralištu. Međutim moji roditelji su me također naučili vrijednostima, osnovnim životnim načelima i principima i tako su me odgojili. Naravno, nisam uvijek bio savršen. Bilo je teško dostići ovaj nivo. Moj san je bio da postanem fudbaler i u tome sam uspio. To nije bila samo sreća. To je bila odlučnost”, istaknuo je Pjanić.

U Luksemburgu Fahrudin je radio u fabrici svakoga dana, trenirao i igrao fudbal navečer kako bi zaradio novac. Njegova supruga radila je navečer, pa je Miralem vrijeme provodio s ocem na fudbalskim terenima. Fudbal, već u njegovoj krvi, postao je njegov život.

“Nije bilo novca kako bi platili dadilju. Moj otac je odlazio na posao u sedam ujutro i dolazio kući u četiri popodne. Majka je odlazila na posao u pet popodne, i radila do deset navečer. Nakon posla otac je odlazio na trening, kako bi zaradio još malo novca, ali i zbog toga što je volio fudbal. Tako sam ja svaki put odlazio s njim.

Provodio sam vrijeme u svlačionici i svi su me znali. Navikao sam na to okruženje i svidjelo mi se. Moj otac je to vidio i brzo sam počeo trenirati. Postajao sam sve bolji i igrao sam sa starijim igračima. Kada sam imao 13 odina vidjeli su nešto posebno u meni i počeo sam igrati za Metz. Bio je to najbolji izbor koji sam napravio. Prvu profesionalnu utakmicu za Metz sam odigrao sa 17 godina i tri mjeseca. Niko nije očekivao, niko nije mislio da sam spreman, a ja sam debitovao pred porodicom i prijateljima. Bilo je to protiv PSG-a”, istaknuo je Pjanić.

Pjanić je sada najvažniji kotačić u dobro podmazanoj mašini Juventusa. Prošle godine poraženi su u finalu od Real Madrida, a dvije godine ranije od Barcelone. Pjanić vjeruje da sada Juventus može do kraja.

“Jako smo motivisani, gladi i sigurno želimo osvojiti Ligu prvaka. Prvi protivnik je Tottenham i sigurno da su odlična ekipa”, rekao je Pjanić.

A kada je u pitanju Pijanist, Pjanić za sebe kaže:

“Jako sam dobar u čuvanju lopte, tražim loptu i želim pomoći svojim saigračima što je više moguće. Sjećam se kada sam potpisao ugovor s Juventusom Allegri mi je rekao da mogu postati jedan od najboljih na svojoj poziciji. Moram još napredovati, ali to je ono što želim”, završio je Pjanić.