Suha šljiva treba biti bosanski brend: Plasiranje šljive na inozemno tržište unosan posao

Suha šljiva treba biti bosanski brend: Plasiranje šljive na inozemno tržište unosan posao

 

Nije nepoznata činjenica da je područje sjeverne Bosne, posebno u općinama Srebrenik, Brčko, Modriča, Gradačac, Gračanica, Ugljevik i Doboj, oduvijek bilo poznato po šljivi, nekada “mađarici”, u novije vrijeme “stenlejki”, “čačanki” i “rodnoj”. U ovom kraju kud god da se okreneš, naići ćeš na šljivike, pa šljivu s pravom zovu “plavo zlato”.

-Kada šljiva rodi i zaplavi se na rodnim krošnjama, vlasnici zadovoljno trljaju ruke, ali ih ubrzo, zbog nepripremljenosti i nespremnosti države da voćarima osigura otkup i pristojne cijene, te hladnjače, snađu problemi. Tako je bilo i 2013. godine, kada je zabilježen do tada najbolji prinos šljive, koja je išla u bescjenje.

Danas se male količine izvoze kao stona šljiva, a samo pet posto šljive se osuši. Nema sušara, suha šljiva nije postala naš, bh. brend. A zna se da je na Zapadu suha šljiva proglašena lijekom i da cijena kilograma na našim pijacama nikad nije bila manja od 4 marke.

Zbog toga je EU putem njemačkog GIZ-a, u implementaciji Nezavisnog biroa za razvoj (NBR) Gradačac – Modriča, pokrenula projekt “Inovacije u lancu vrijednosti suhe šljive” u Gračanici i Brčkom. Riječ je u ulaganju u podizanje pet edukativnih najsavremenijih voćnjaka šljive po pet dunuma i sanaciji 7 starih voćnjaka, također po pet dunuma. U projekt su uključene Zemljoradnička zadruga “Gračanka” i Poljoprivredni zavod Tuzla. Za novi nasad od 5 dunuma vlasnik dobiva oko 15.000 KM.

Voćar Sinanović iz Gornje Orahovice

Suha šljiva je tipični proizvod sjeveroistočne Bosne, dobra i kao lijek i uopće za ishranu zdravo voće. Ali da bi postala bh. brend, moramo mijenjati navike, od adekvatne proizvodnje, berbe i transporta sirove šljive za sušenje. Kvalitetna suha šljiva može se dobiti samo od kvalitetne sirove šljive posebnom tehnikom sušenja i pakovanja. Uspjeh zavisi i od prezentacije. Da bi podigli savremene nasade šljive, uvjet je navodnjavanje “kap po kap” – rekao je inžinjer Nermin Ramić iz Poljoprivrednog zavoda Tuzla na skupu zainteresiranih voćara u Gračanici.

Poznati voćar u ovom kraju Muhamed Sinanović iz sela Gornja Orahovica, koji godišnje proizvede više od 100 tona raznog voća, ponajviše šljive, ističe da sredstva EU svakako treba koristiti kako bi se poboljšala sirovinska baza suhe šljive. Sjeća se da je nekada svaka druga kuća u selu imala mini sušaru i da s prodajom suhe šljive nikada nije bilo problema.

-Direktor Opće poljoprivredne zadruge u povratničkom naselju Tarevci kod Modriče Nahdet Sulejman već je pokazao da je sušenje i plasiranje šljive na inozemno tržište unosan posao. Da bi udovoljili zahtjevima EU, u ovoj zadruzi je ovih dana nabavljena savremena sušara koja u 24 sata može osušiti pet tona sirove šljive potrebne holandskom tržištu.

 

(Avaz/MiruhBosne)
Previous Rožajski Bošnjaci glavni donatori za obnovu pravoslavne crkve u Rožajama
Next SAD: Bosanski restoran proglašen za najbolji u Tucsonu, Arizona

You might also like

TURIZAM

Stavljanje u funkciju željeznica u Krajini: Izvjesno uvođenje turističke linije

Premijer Unsko-sanskog kantona Husein Rošić razgovarao je, u Sarajevu sa generalnim direktorom Željeznica FBiH Enisom Džafićem. Sastanku je bio prisutan i ministar u Vladi Federacije BiH Šemsudin Dedić, a tema

MADE IN BOSNIA-387

TTU Energetik vać na nogama: Za manje od mjesec dana potpisani ugovori vrijedni blizu šest miliona maraka

Šesnaest trakastih transportera vrijednih više od četiri miliona KM tuzlanski TTU Energetik proizvest će za potrebe tri rudnika koncerna Elektroprivrede: Rudnik  Breza, Abid Lolić i Zenica. Potvrdili su to svojim

MADE IN BOSNIA-387