Reis Džemaludin Čaušević podržao stvaranje Jugoslavije, a onda se žestoko pokajao

Reis Džemaludin Čaušević podržao stvaranje Jugoslavije, a onda se žestoko pokajao

 

Čaušević spada u red najznačajnijih ličnosti u historiji Bosne i Hercegovine

Izazovi s kojima se tokom života suočavao reis Džemaludin-ef. Čaušević i način na koji je vodio intelektualne i političke bitke najbolje opisuju kakav je bio čovjek. Neprikosnovenim zalaganjem za očuvanje vjerskog i nacionalnog identiteta bošnjačkog naroda pokazao je izuzetnu hrabrost i intelektualno vizionarstvo, jer je upravo on dugo bio jedina brana otvorenoj politici ugnjetavanja i progona muslimanskog stanovništva Bosne.

S druge strane, jednakim se žarom suprotstavljao konzervativnom dijelu islamske uleme koja je nastojala spriječiti društvene reforme bez kojih bi, kako je to reis Čaušević dobro uvidio, i islam kao autohtona vjera Bosne i bošnjački narod kao kulturna supstanca prostora vjerovatno nestali.

Korijene Čauševićeve nevjerovatne izdržljivosti treba tražiti u njegovom djetinjstvu i najranijoj mladosti jer će bez poznavanja nekih elementarnih biografskih činjenica ostati nerazumljiva volja s kojom je ulazio u političko-socijalne bitke.

Rođen u Bosanskoj Krupi

Rođen u selu Arapuša kod Bosanske Krupe u imamskoj porodici, Čaušević rano ostaje bez majke, a brigu o njegovom obrazovanju preuzimaju otac i djed. Autor nekoliko studija o životu i djelu Džemaludina Čauševića, profesor na Pravnom fakultetu u Bihaću Nevzet Veladžić, kaže da je nakon svršetka bihaćke medrese mladi Džemaludin poslat u Istanbul na daljnje školovanje. Tamo se upoznaje s mladoturskim, reformatorskim i idejama modernizma, pa se u Bosnu vraća kao politički i duhovno izgrađena osoba. Odmah po povratku u zemlju uviđa da se obrazovni sistem nalazi u veoma teškom stanju.

“Negdje oko 1903. vraća se u Sarajevo. Počeo je raditi u velikoj Gimnaziji, bio je član Ulema-medžlisa već 1905. godine. Ulema-medžlis je najviše upravno tijelo Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. Za njegovu kasniju karijeru važna je vjersko-prosvjetna anketa koju je obavio 1906. godine. Zapravo, cilj je bio po nalogu Ulema-medžlisa da se utvrdi obrazovna slika u Bosni i Hercegovini, koja će nakon obavljene ankete biti vrlo poražavajuća u kontekstu da su Bošnjaci imali vrlo loše škole, koje su prije nekih 50 godina, od ankete, imale neku malu reformu u okviru Osmanske imperije. Međutim, ta reforma suštinski nije zadesila tadašnje školstvo i on je uvidio potrebu da se škole reformiraju.”

Taj proces reformi obrazovanja nije bio nimalo lak i budući reis susreće se s mnogo problema i prepreka, a njegovo prosvjetiteljsko i reformatorsko djelovanje nailazi na “brojne otpore bošnjačkog – muslimanskog stanovništva prema nečemu što je novo, zapadno i kršćansko”.

Ipak, 1913. godine, uoči izbijanja Prvog svjetskog rata, Čaušević je izabran za reisul-ulemu, a menšuru dobija i iz Istanbula i iz Beča, što je svojevrstan kuriozitet. Već tada postaje jasno da je Čaušević najvažnija figura bošnjačkog naroda, a njegov autoritet poštuju jednako i ulema i sekularni građani. Poštovanje koje je gajeno prema njemu najbolje ilustruje činjenica da je u očima austro-ugarske vlasti figurirao kao osoba koja može izvršiti utjecaj na narod i mase, što se pokazalo tačnim u danima neposredno nakon ubistva prestolonasljednika Franza Ferdinanda.

Proglas o zaštiti srpske imovine

“U političkom smislu Prvi svjetski rat dolazi na prostore Bosne i Hercegovine i tu na neki način vidimo njegovu političku ulogu iako ćemo moći ustvrditi da Čauševć nije bio klasični političar, nije pripadao nijednoj tadašnjoj političkoj organizaciji niti kasnije JMO-u, koji je nastao 1919. On je u trenutku početka Prvog svjetskog rata bio jedini duhovni, dakle, vjerski predstavnik naroda, ali i politički predstavnik naroda. Već 1914. gasi se svako političko djelovanje unutar Bosne i Hercegovine i u tom kontekstu Bošnjaci nisu apsolutno imali političkog predstavnika. Svako pitanje koje je bilo političkog karaktera o njemu je svoj sud davao reis Džemaludin Čaušević čak i onda kada se desilo ubistvo Franza Ferdinanda. Posljedica tog čina bio je Prvi svjetski rat, ali i da su brojne radnje i kuće srpskih trgovaca bile demolirane i opljačkane u znak odmazde. Tadašnja A-U vlast traži od reisul-uleme da, s obzirom na to da oni kao država nisu mogli zaštititi Srbe, on donese proglas u kojem će se zaštititi imovina srpskih građana u Sarajevu. Od momenta kada je reis proklamirao proglas odmah se prekida demoliranje srpske imovine.”

Tokom Prvog svjetskog rata Čaušević je igrao važnu ulogu u životu bosanskih muslimana jer je bio jedina osoba koja je duhovno i karitativno brinula o njihovim portrebama. Završetak rata i stvaranje nove države dočekao je s olakšanjem, objašnjava Veladžić.

“Kada je u trenutku završetka rata Antun Korošec obilazio južnoslavenske države, pa i Bosnu i Hercegovinu, između svih političara došao je pitati reisa šta on misli o budućnosti Bosne i Hercegovine, hoće li nastaviti biti u sastavu Austro-Ugarske ili će biti u sastavu južnoslavenske države. On je tada rekao da mu je ‘dosta tuđinske vlasti’ i pledirao da bude u sastavu tadašnje kraljevine SHS. Kasnije će se, za godinu-dvije, stvari izmijeniti i na neki način će se i pokajati zbog toga.”

Apel za zaštitu muslimana

Njegov osjećaj za pravednost nalagao mu je da se odmah nakon završetka rata suprotstavi progonu muslimanskog stanovništva, a razočarenje novim jugoslavenskim vlastima kulminiralo je Čauševićevim apelom u kojem je tražio da se zaštiti muslimanska zajednica zemlje.

“Čaušević je podržavao organizacije koje su štitile Bošnjake i u tom kontekstu davao je podršku. Međutim, mi moramo biti svjesni da je JMO u početnom periodu, pogotovo u periodu Kraljevine Jugoslavije, djelovao više u kulturnom nego u političkom kontekstu. Tek se kasnije počinju razvijati političke ideje. Ali, onaj prvi period Kraljevine Jugoslavije, kada se dešavaju torture nad Bošnjacima – muslimanima, najbolje je oslikan u intervjuu koji je reis Čaušević dao 1919. poznatom pariskom novinaru Charlesu Rivetu za list Le Temps, a u kojem javno iznosi da bosanski muslimani proslavljaju rođendan versajske Jugoslavije u krvi, ognju i plamenu. Izjavio je da su od nastanka Jugoslavije do proljeća 1919 – dakle, to je za nekih 7-8 mjeseci – ubijene hiljade ljudi muslimana, spaljeno 76 žena i razoreno i opljačkano 270 sela te očajnički traži pomoć i zaštitu Francuske”.

U poslijeratnom periodu, faktički sve do penzionisanja, Čaušević je vodio bitke s predstavnicima vlasti u vezi s mnogim pitanjima koja su se ticala kulturnog i vjerskog identiteta Bošnjaka. Snažno se suprotstavio i pokušaju preseljenja sjedišta Islamske zajednice iz Sarajeva u Beograd, koje će se dogoditi tek u godinama nakon njegovog odstupanja s položaja reisul-uleme. U penzionerskim danima Čaušević nije mirovao tako da je u posljednjim godinama prije smrti objavio prijevod Kur'ana, koji je uradio s Muhamedom Pandžom.

Nevzet Veladžić bez ikakvog ustručavanja kaže da je reis Čaušević jedna od najznačajnijih ličnosti u historiji Bosne i Hercegovine i čovjek koji je mnogo uradio na kulturnoj i obrazovnoj afirmaciji Bošnjaka.

“Mislim da je riječ zaista o velikoj i vrlo značajnoj historijskoj ličnosti za Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake. Mogu govoriti da je značajan u mnogim aspektima, ne samo u prosvjetiteljskom, gdje je djelovao pozitivno. Dođe nova civilizacija, nova kultura koja se susreće sa zapadnom i kršćanskom kulturom. Treba narod priviknuti na neke nove stvari, s time da treba sačuvati onaj religijski identitet, dakl,e kako ne suprotstavljati dvije vrijednosti jednu drugoj nego kako da te vrijednosti egzistiraju zajedno. U tom kontekstu vidim ulogu Čauševića.”

Izvor: Al Jazeera

Previous Prizren: Etno selo “Jasika“ odmor od gradske vreve i čuvar bošnjačke tradicije
Next Rast potražnje za halal proizvodima ohrabruje bosanske proizvođače

You might also like

NASLIJEĐE

Stari bosanski gradovi: Ljubuški

Ljubuški je pripadao župi Večerić. U istorijskim izvorima se javlja dosta kasno, prvi put 1452. godine, prilikom rata Stjepana Vukčića sa Dubrovnikom. Kada je Vladislav Hercegović prešao na stranu Dubrovčana,

HISTORIJA

Hrvati su došli iz Poljske u 9. stoljeću!

‘Deveto stoljeće je jedino sigurno stoljeće za određivanje početka hrvatske prisutnosti na ovim prostorima. Naši Hrvati na ovaj prostor dolaze početkom 9. stoljeća iz Poljske, kao vojna oligarhija koju je

NASLIJEĐE

Zaboravljeni nacionalni spomenik: Stećak i staro muslimansko groblje u Mrkovićima (Video)

  Historijsko područje – Stećak i staro muslimansko groblje u Mrkovićima spada u grupu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine koji se nalaze u Sarajevu. Iako je ovo historijsko područje izuzetno značajno jer