Kemal Ademović: Učinili smo sve da grad bude spašen

Kemal Ademović: Učinili smo sve da grad bude spašen

 

Bio je najšutljiviji specijalac pod komandom Dragana Vikića, kad je postao komandant Specijalne, šutio je još i više, a kao direktor AID-a Kemal Ademović imao je ispriku što ne pristaje razgovarati s novinarima. Bilo je to doba “slučajeva” – od otmice Nedžada Herende do ubistva Nedžada Ugljena, o kojima su Dani bezbroj puta pisali. Barem isto toliko puta tražili smo i od njega odgovore. Šutio je i stoički podnosio sve afere. Ovih je dana ponovo u epicentru javnosti, zbog nastanka Naroda i pravde i isključenja iz SDA.

U intervjuu koji su Dani objavili u zadnjem broju Ademović kaže da je Narod i pravda “projekat iz nužde, to je krik, ljudski krik iz dubine duše da se stvari počnu mijenjati i da opći interes zauzme prvo mjesto, a da se taj lični istisne, naročito onih koji rade u javnom sektoru, primaju platu iz poreza građana, a koriste svoje pozicije da se bave biznisima i korupcijom i tako zapravo bacaju ljagu na cijeli sistem, na društvo”.

Daj, daj, daj

– A upravo takvima se stalno gleda kroz prste. Kao da prvobitna akumulacija kapitala nije završena, ljudi se samo bore, daj, daj, daj… I još ne rade svoj posao kvalitetno, a morali bi, zbog ljudi, građana i naše privrede.

Po čemu su Narod i pravda drugačiji od elitista?

– Ljudi koji su pokrenuli Narod i pravdu su se dogovorili: nećemo se baviti korupcijom, nećemo se baviti nečasnim poslovima, bavit ćemo se popravljanjem sistema da bi se moralne vrijednosti vratile društvu.

Dobro, hajmo na početak: kako ćemo opisati Kemu?

– Meni je 57 godina, rođen sam u Srebrenici, a od 1969. živim u Sarajevu. Prije rata sam bio policajac, pa sam bio u Specijalnoj, pa inspektor, pa komandir.

I na licu mjesta kad je rat počeo prije zvaničnog početka, kada se raspala Specijalna?

– Tog 4. aprila ‘92, kad su Srbi napustili bazu, ja sam bio dežurni oficir. Prije toga smo mjesecima imali loše stanje, osjetile su se neke politike i previranja, a bilo je i viška nervoze. Često sam boravio u bazi u Krteljima i kad je došao taj dan – a mi nismo znali da će doći – zove mene komandant Vikić popodne i kaže: “Sad će doći Milenko i Repija (Milenko Karišik i Miodrag Repija, op. aut.) i tražiće jednu trećinu sveg MTS-a. Ne daj im, samo neka zadrže lično naoružanje!”. Oni dođu. Milenku se opustila donja vilica i kaže on meni za tu trećinu svega. Ja kažem da imam drugi nalog komandanta i da mogu uzeti lično naoružanje i otići vozilima koja duže. Oni su tako i uradili, a Lobara Risto, koji je bio zadužen za MTS i bio glavni logističar, na dosta vozila je napravio diverziju. Mi smo već imali podignut rezervni sastav policije, pa su ga ljudi spriječili. S jednim transporterom je krenuo prema kapiji, ali nije mogao proći. Otišli su, znači, bez plijena.

Rat ste proveli u Specijalnoj.

– Bio sam specijalac do 1989. kad sam stepenovao Pravni fakultet i tad sam dobio novo radno mjesto, OBL gdje sam bio komandir. Kad smo došli u Dom policije, nuždom sam ponovo postao specijalac.

Već 5. aprila je trebalo da idemo na Vraca u pomoć Školi MUP-a, tadašnji ministar Delimustafić nas je poveo i gore smo zatekli tenkove bivše JNA. Mi smo bili u transporteru i komanda je bila stani. Nismo metka ispalili i nismo pomogli Školi.

Poslije ste ispalili podosta metaka. Mnogi od njih se upisuju u historiju opsade Sarajeva kao odlučujući.

– Ni u ratu nisam volio pričati o tome. Bio sam čvrsto opredijeljen, kao i velika većina branitelja, da učinimo sve da grad ostane spašen. Zbog ljudi, zbog djece.

Ostali ste u policiji nakon rata.

– Ne baš dugo. 1994. sam naslijedio Vikića na mjestu komandanta Specijalne i tu sam bio do imenovanja na čelo AID-a.

Tamo ste bili teških pet i po godina, period u kome je ubijen Nedžad Ugljen, a ubica nikad nije pronađen.

– Najtežih. Težih nego u ratu. Ubica i jeste i nije pronađen: ja ne mogu govoriti o tome zato što se istrage rade, nikad nisu stale i kao da ima nekih rezultata.

Kako ste došli na čelo AID-a?

– Bio sam u Specijalnoj i zove me jedan čovjek blizak predsjedniku da se hitno nađemo. Sjednemo i on kaže: desila se Pogorelica, predsjednik je završio u bolnici, al’ je mene poslao da te zamolim. On mora smijeniti sadašnjeg direktora na zahtjev Amerikanaca i treba nam čovjek samo dok ne nađemo rješenje. Ja opet kažem da o tome ništa ne znam. On kaže ama nećeš ti tu ni raditi. To je samo kratko, 20 dana, mjesec. Pitam moram li prihvatiti. On kaže, trebao bi. Mogu li do predsjednika? Ne može, ovo će biti završeno večeras. Ja sam odreagovao vojnički – Dobro. To dobro me je dovelo na čelo AID-a pet i po godina.

Kemal Ademović: Učinili smo sve da grad bude spašen

Alija Izetbegović je javno govorio da voli Kemu.

– Neka mu je rahmet duši. O njemu mogu reći sve najbolje. Nije mi nikad rekao pogrdnu riječ, nije me povrijedio. Jest me ružio ponekad. Jednom mi je prilikom predsjednik dao jedan zadatak, ja sam rekao neću. Tad mi je rekao: ti si, Kemo, pošten čovjek, al’ ponekad si ćoškast.

Jeste li još ćoškasti?

– Ne znam. Ja živim po receptu po kojem sam odgojen. Ako radiš nešto, radi najbolje što znaš, ne bavi se drugim ljudima na pogrdan način, radi tako da kad se okreneš, možeš ljude u lice pogledati.

To je ona vrsta odgoja kojom se tipična bosanska porodica i predstavljala. Upravo zato je nejasno kako smo došli u ovu otimačinu.

– Nije se ta erozija desila poslije rata. Nekako smo i prije krenuli s tim. Kad je bila ona velika predratna inflacija, pa se pojavili čekovi, počeli su se pojavljivati ljudi koji su se bogatili na čekovima. Govorilo se snašao se. Postalo je popularno snaći se, bilo je popularno izigrati državu. Naravno, i u ratu se to snalaženje nastavilo kroz logistiku, uvlačenje kroz tunel i sve je to neka vlast omogućavala.

SDA je ubjedljivo najduže bila u vlasti nakon rata, na neki način kumovala toj eroziji morala, a sad ste donijeli odluku da je napustite? Šta se dogodilo?

– Sakupila se grupa mladih ljudi predvođenih Konakovićem koji su razgovarali o svim tim stvarima i raspravljali i o odlasku iz SDA. Meni se desio paradoks. U Općinskom vijeću Centar u septembru dvojica vijećnika izađu iz Kluba SDA, ispišu se i formiraju svoj klub. I to nikom nije problem.

Brisanje unaprijed

Ja sam pitao na IO hoće li se pokrenuti kakva procedura jer je to loš signal. Bitne su nam ruke, bio je odgovor. Kad sam sa Okerićem podnio zahtjev da izađemo iz Kluba, ja taj zahtjev nisam ni potpisao, oni su mene izbrisali iz evidencija članstva stranke. To je bio četvrtak, a ja sam zahtjev potpisao u naredni ponedjeljak. I nije mi žao što sam izašao iz takve stranke.

Zašto se Bošnjaci ne obračunavaju s kriminalom tamo gdje je na vlasti SDA?

– Pravosudno-policijski aparat je gotovo potpuno pod kontrolom interesnih grupa. Ne politike, već baš interesnih grupa, jer to nije politika. Gdje su sve smještene te grupe, nije bitno, ali jesu nakačene na vlast ili su uz vlast. Zato se ne može govoriti o obračunu s kriminalom.

(Kompletan intervju čitajte u novom broju Dana koji su u prodaji od 30. marta)

 

Izvor

Previous Delegacija JP Autoceste FBiH sa Vladom BPK o početku izgradnje tunela Hranjen
Next Sjedišta iz Bosne i Hercegovine u avionima širom svijeta

You might also like

NAŠI DANI

Telegrami saučešča iz naše zemlje nakon tragedije u Tetovu

Broj poginulih u požaru koji je kasno u srijedu izbio u COVID centru u Tetovu, u Sjevernoj Makedoniji, povećan je na 14, prenosi AA. U saopštenju Javnog tužilaštva Sjeverne Makedonije,

BH RAZGLEDNICA

Vlada FBiH: Za obnovu kule ‘Zmaja od Bosne’ milion maraka

  Danas je Vlada FBiH odobrila korištenje sredstava transfera za razvoj turizma u FBiH, u ukupnom iznosu od 3.100.000 KM. Od ovoga je, između ostalog, za sufinansiranje projekata unapređenja turističke

DUHOVNOST

Mostarski muftija Dedović: ČUVAJMO NAŠE TUMAČENJE ISLAMA

Bajram namaz u Mostaru se klanjao u 40 džamija i mesdžida. Centralna manifestacija klanjanja bajram namaza održana je u sportskoj dvorani Univerzitetsko -sportsko rekreativnog centra „Midhat Hujdur Hujka“. Bajram namaz