Džamija u Cezareji svjedoči prisustvu Bošnjaka u Palestini

Bošnjačka džamija u Cezareji predstavlja spomenik kulture koji govori o prisustvu Bošnjaka u Palestini.

Bošnjaci su u ovu daleku zemlju pristizali tokom 19. stoljeća, a smatra se da su svojim prisustvom značajno doprinijeli tome da se tada zaboravljena antička Cezareja obnovi.

Bošnjaci su se uglavnom doseljavali u Palestinu kao izbjeglice nakon austro-ugarske aneksije Bosne i Hercegovine. Dolaskom u Palestinu, oni nisu gubili vezu sa svojim porijeklom, nego su se trudili da nastave s njegovanjem tradicije.

Bošnjačka džamija u Cezareji svakako je jedan od dokaza koliko im je bilo bitno očuvati svoju tradiciju i u ovoj dalekoj zemlji.

Adis Kulin, diplomirani historičar i turistički vodič, boravio je nekoliko dana u Cezareiji za koju kaže da je dugo vremena bila zapuštena i zaboravljena od domaćeg stanovništva, a da su takvu praksu promijenile upravo bošnjačke porodice.

“Veoma značajan i interesantan antički grad Cezareja bio je skoro potpuno zaboravljen od domaćeg stanovništva sve do 1878. godine kad se Bošnjaci počinju naseljavati na ovo područje. Većinom su bošnjačke porodice dolazile u Palestinu kao izbjeglice, a dosta njih je odlučilo trajno ostati u ovom gradu”, rekao je Kulin za Anadolu Agency (AA).

Upravo iz razloga što su u ovom palestinskom gradu Bošnjaci trajno ostajali, donijeli su odluku o izgradnji kuća u kojima će boraviti, ali i džamije, koja je i danas jedna od glavnih turističkih atrakcija u Cezareji.

“Dolaskom iz Bosne i Hercegovine u Palestinu, Bošnjaci grade kuće u kojima borave, ali i džamiju, koja je, može se zaključiti, građena po ‘hercegovačkom stilu’. Ova džamija služila je stanovnicima Cezareje za obavljanje namaza sve do izraelsko-arapskog rata. Nakon 1948. godine Bošnjačka džamija, ali i ostatak Cezareje, pada pod kontrolu izraelskih vlasti, te od tada ona više nije u upotrebi za obavljanje namaza, kako je to naravno u početku bilo predviđeno. Pored džamije, tu se nalaze i antički ostaci: teatar, hipodrom, razni mozaici, zidine grada, kapija grada, ostaci luke i slično”, priča Kulin.

Bošnjačko prezime Bushnaq

Cezarejom danas upravlja privatna firma koja je u velikoj mjeri uspjela da unovči historijsku zaostavštinu koju nudi ovo mjesto. Među objektima koji su u vlasništvu privatne kompanije je i Bošnjačka džamija koja, iako još uvijek ima oblik klasične džamije, služi u druge svrhe.

“Arheološka iskopavanja Cezareje su počela oko 1950. godine. Zanimljivo je istaći da je današnja moderna Cezareja jedino naselje kojim upravlja privatna firma, koja nosi naziv ‘Caesarea Development Corporation’. Naravno, i Bošnjačka džamija u vlasništvu je ove kompanije. Kada govorimo o džamiji treba napomenuti da su sačuvane munara i glavni dio džamije koji je pretvoren u bar i restoran u kojem se okupljaju znatiželjni turisti”, ističe Kulin.

U Palestini trenutno nema organizirane bošnjačke zajednice. Uzrok toga je asimiliranje Bošnjaka u lokalno arapsko stanovništvo, koje je bilo neminovno, zbog cjelokupne političke situacije na ovom području u prethodnih stotinu godina. Ipak, osim džamije, dokaz nekadašnjem prisustvu Bošnjaka u Palestini je i prezime Bushnaq, koje nose neke porodice nastanjene u okolini Cezareje.

“Bošnjaci, koji su prije mnogo godina došli u Palestinu, vremenom su se asimilirali u domaće stanovništvo, ali se po prezimenu može zaključiti odakle je njihovo porijeklo. Svakako treba naglasiti da ovu tezu podvrđuje i prezime Bushnaq te još neka slična prezimena koja ukazuju na bošnjačko porijeklo i nekadašnje prisustvo Bošnjaka na ovom prostoru”, zaključuje na kraju razgovora Kulin.