Bihacit – bihaćki kamen od kojeg je sagrađen Parlament u Budimpešti i Bečka opera

Bihacit – bihaćki kamen od kojeg je sagrađen Parlament u Budimpešti i Bečka opera

 

Japodske urne i žrtvenici, gradine, ranokršćanske i srednjovjekovne crkve, stari gradovi, bedemi Bihaća, nadgrobne ploče velikana, otomanske građevine, čuveni krajiški nišani, enterijeri i fasade raznih građevina, skulpture – i sve to od kamena ‘Bihacita’ pišu historiju Bihaća, Pounja i cijele Bosanske krajine.

‘Bihacit’ – ime mu dadoše po Bihaću, gdje je „otkriven“ i kojeg eksploatišu stoljećima, od najstarijih vremena. Kamen je to svjetložuti, mekan, izrazito je čist, gromljičasti i šupljikavi krečnjak, nastao u slatkovodnom tercijarnom bazenu Bihaća i okoline.

Tek izvađen iz zemlje idealne je mekoće za obradu, a vremenom patinira i postaje čvrst poput mermera, što ga čini izuzetno otpornim na vremenske uticaje.

Ovaj lapor, mergel ili muljika, ime „bihacit“ dobio je u austrougarskom periodu po gradu koji leži na ogromnim naslagama ovoga kamena. U dugoj historiji eksploatacije korišten je u arhitekturi kao građevinski ili dekorativni materijal, u skulpturi i u više oblasti primijenjenih umjetnosti.

Tako je stigao u Mađarsku, od njega je građen Parlament u Budimpešti, zatim Bečka opera, pa Crkva Svetog Stefana, brojne građevine u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj… sve do Amerike.

Međutim, prava mu je vrijednost potvrđena tek šezdesetih godina prošloga stoljeća.

Kolonija skulptura

“U razmišljanju kako da se bihacit približi umjetnicima, rođena je ideja o osnivanju Kolonije skulptora. I tako je krenulo. Umjetničko oblikovanje ‘bihacita’, koje traje stoljećima, dovelo je kipare u Stari grad Ostrožac i do ‘bihacita'”, prisjeća se tih dana Ismet Kasumović, predsjednik Upravnog odbora Kolonije skulptura Ostrožac i dodaje: “I upravo to oblikovanje ‘bihacita’ opredijelilo je umnogome i funkciju Staroga grada Ostrošca, jednog od najljepših na ovim prostorima, ali i izmijenilo sliku ovoga kraja i znatno uticalo na percepciju i razumijevanje umjetnosti među Krajišnicima. Čudno su gledali tih godina kamene blokove ‘bihacita’ i umjetnike kako ga obrađuju sa skela, a onda su to prihvatili. Ubrzo je izmijenjena slika samoga kraja, jer su skulpture osim Parka skulptura u Starom gradu Ostrožac svugdje, u gradskim parkovima, ispred škola, zgrada. Uvjeren sam da nije bilo ‘bihacita’ ne bi bilo ni Kolonije, ali ne bi bilo ni Škole primijenjenih umjetnosti u Bihaću, niti bi veliki broj mladih ljudi završio studij na Likovnoj akademiji.“

Tako je ‘bihacit’ stigao na sve meridijane svijeta uz kipare, koji su dolazili u Koloniju Ostrožac sa svih strana, slučajno ili ne, ali, došli i ostali.

„Još od osmanskog perioda u Krajini se od kamena-bihacita izrađuju i poznati krajiški nišani-nadgrobni spomenici,“ sjeća se Bišćanin Enes Toromanović, koji gotovo čitav život izrađuje upravo takve. „Taj tipični kamen, koji je pogodan za ovu vrstu oblikovanja dobija patinu za nekoliko godina i plastičnost reljefa koji se izradi. Onda je on čitava priča i tom nišanu to daje veličanstvenost.“

Umjesto patine – zaborav

Međutim, kao da se nešto počelo mijenjati. ‘Bihacit’, od nekada internacionalno poznate sirovine, kao da pada u zaborav, postaje nepoznanica. Čak i u svojem zavičaju.

Opredijelilo je to kulturne poslenike da ponovo ukažu, probude, na vrijednosti ‘bihacita’. Kao što je šezdestih godina prošloga stoljeća rođena ideja o Koloniji, koja je „plasirala“ bihacit, tako je i sada rođena postavka ‘Bihacit, vrijeme u kamenu’.

„Kako je to kamen koji je konstanta u vremenu i to skoro četvrti milenij, a kao da pada u zaborav, namjera nam je da postavkom revaloriziramo vrijednosti ‘bihacita’ i skrenemo pažnju javnosti na zapostavljenost bogatsva kojim obilujemo“, naglašava Adnan Dupanović, direktor Gradske galerije u Bihaću.

Idriz Zulić, koji se iz hobija bavi obradom kamena-bihacita potvrđuje njegov značaj. „Nauka koja obrađuje to pokazala je sve vrijednosti ‘bihacita’. Zašto pada u zaborav, jer ni dio nije iskorišten. Posljednjih decenija svjedoci smo marginalizacije ovog izuzetnog resursa. Pojavom novih sintetskih materijala minimalizirana je njegova upotreba, kako u arhitekturi, tako i u umjetničkim i primijenjenim praksama“, kaže.

Dijeleći njegovo mišljenje i Enes Toromanović govori „sada je mnogo lakše. Imamo ogromne zalihe, imamo tehnologiju obrade, sve, zašto smo podlegli industriji?!“

Svjesni upravo značaja ‘bihacita’ i višestrukih mogućnosti njegove primjene, kazuju dalje u Gradskoj galeriji u Bihaću, „želimo revalorizirati njegovu vrijednost, pokušati skrenuti pažnju javnosti na zapostavljenost bogatsva s kojim raspolažemo.“

Da ne ostanemo samo na Koloniji skulptura Ostrožac i njenim učesnicima, koji su u pola stoljeća njenog trajanja stizali sa svih strana svijeta i pronosili vrijednosti kamena ‘bihacita’ iz Bihaća, grada koji leži na nepreglednim njegovim nalazištima.

Jer, tradicijom njegovog korištenja u različite svrhe na ovom kamenu se može isčitati historija života na prostorima današnjeg Bihaća, koja gazi četvrti milenij.

Izvor: Al Jazeera

Previous IT stručnjaci iz Bosne i Hercegovine su na cijeni (VIDEO)
Next Na Trebeviću brojni izletnici: Turisti iz EU iznenađeni načinom obilježavanja 1. maja

You might also like

BH RAZGLEDNICA

Donji Bakići: Selo na sedam spomenika

Među 819 spomenika kulture na listi Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH nalaze se 164 nekropole sa stećcima. Rasijane su po cijeloj zemlji. Srednjovjekovni nadgrobni spomenici uglavnom su “preživjeli” daleko od

NASLIJEĐE

Završena posljednja faza arheološkog istraživanja u parku Kalin hadži Alijine džamije

Načelnik Općine Centar dr. Nedžad Ajnadžić je zajedno sa saradnicima i predstavnicima Vakufske direkcije Islamske zajednice u BiH obišao lokalitet Kalin hadži Alijine džamije, smješten na uglu ulica Kulovića i

KULTURA I UMJETNOST

Od sutra u Rimu izložba posvećena Nasuhu Matrakčiju

Izložba posvećena pjesniku, historičaru i matematičaru porijeklom iz Bosne i Hercegovine, koji se školovao na osmanskom dvoru, Nasuhu Matrakčiju, bit će otvorena sutra u Rimu. Izložba “Nasuh Matrakči: Genije 16.