NEKE NAPOMENE O BOSANSKOM JEZIKU

Za one koji uporno negiraju postojanje bosanskog jeziku treba da znaju da postoji ogromna arhivska građa kako u našim tako i stranim arhivima koja od ranog srednjeg vijeka spominje bosanski jezik kojim se govori u Bosni.

Piše:  Prof. dr. Enver Imamović 

Za nepovjerovati je da čak neki ljudi od struke (lingvisti) iz susjednih zemalja proturaju tezu da ne postoji bosanski jezik. Ili prešućuju ili zaista nisu upoznati s arhivskom građom u kojoj se doslovno spominje bosanski jezik, pa tako:

Bizantski pisac Konstantin Filozof (s kraja 14. i poč. 15.st.) u svom djelu o jezicima uz češki, bugarski, srpski, hrvatski itd, na trećem mjestu spominje bosanski jezik.

Godine 1436. na sudu grada Kotora vodio se neki sudski spor oko jedne bosanske djevojke koja je služila u kući tamošnjeg mletačkog kneza Lorenza Vituria, kojom prilikom je na upit suca ko je i šta je, ova izjavila da se zove Djevna, da je po nacionalnosti Bosanka i da govori bosanskim jezikom.

Godine 1453. u Anconi u Italiji, dva brata iz Bosne izvodili su neke radove. Pri sklapanju ugovora sa poslodavcem nađen im je prevodilac „koji zna bosanski jezik“. (scientis linguam bossinesem)

Godine 1581. ninski biskup u Peri pisao je fra J. Arsenigu pismo na „bosanskom jeziku“.

Njemaćki učenjak Jeronimo Megisera s početka 17. st. uz ostale evropske jezike navodi i bosanski jezik.

Isusovac Jakov Mikolja iz prve pol. 17. st. u djelu „Blago jezika slovinskoga“ kaže „da ima puno načina govora ali svakako je bosanski jezik najljepši pa zato svi ilirski (južnoslavenski) pisci nastoje da njime pišu“

Turski putopisac Evlija Čelebija iz 17. st. govoreći o Bosni napominje da ‘njen narod govori bosanskim jezikom’.

Svi bosanski franjevci od 17. st. izričito u svojim knjigama napominju da im je jezik bosanski i pišu bosanskim pismom – bosančicom, itd.

(mb)