Najprestižnija svjetska agencija za rangiranje univerziteta u svijetu (QS University World Ranking) na listu najboljih za narednu 2019. godinu uvrstila je Sarajevo School of Science and Technology na 571. mjesto. Tako je zapravo SSST najbolje rangirani univerzitet u Jugoistočnoj Evropi, daleko ispred Univerziteta u Ljubljani (651) i univerziteta u Zagrebu i Beogradu i Mariboru koji su na listi rangirani u grupi od 801. do 1.000 mjesta.
Intervju za Oslobođenje…
Parametri
Dr. Ejup Ganić, osnivač i vlasnik ovog univerziteta, danas akademik, odluku da pokrene ovaj bez sumnje uspješan projekat donio je nakon 30 godina profesorskog rada. Dugo je bio profesor u SAD-u, na Sarajevskom univerzitetu, jedno vrijeme bio angažiran i u politici, a onda se 2004. godine, kako kaže, usudio uhvatiti ukoštac sa zahtjevnim poslom utemeljenja univerziteta koji od svojih početaka ima ugovor s Univerzitetom u Buckinghamu kojim je omogućeno da studenti SSST-a steknu i britansku diplomu.
Jeste li i Vi bili iznenađeni 571. mjestom na QS listi?
– Privatni univerziteti, ako ih vode odgovarajući ljudi, ako imaju dobar program, kredibilan nastavni kadar, mogu se takmičiti za bolja mjesta. Prva četiri univerziteta u svijetu su privatna, mada ne treba praviti razliku u vrsti vlasništva. Doduše, privatni univerziteti imaju veću fleksibilnost jer su na državnim ljudi ekstra zaštićeni, pa kad te prime za asistenta, onda se možeš penzionisati kao profesor, a možeš i kao viši asistent. Mi jako mnogo radimo sa studentima, vodimo računa gdje su poslije. Nama su uvijek bila važna dva parametra: šta poslodavac koji je zaposlio naše bivše studente misli o njima koliko su pripremljeni za posao, da li su okretni, sposobni, da li napreduju. Drugi je što većina naših studenata odlazi na postdiplomske studije, magistarske i doktorske, vani.
Međunarodno priznanje je nama došlo dobrim dijelom i tako što se analizira kakvi su se pokazali naši studenti na postdiplomskim i doktorskim studijima na drugim univerzitetima u svijetu. Ti univerziteti govore o našim studentima. Mi smo dobili pismo od dekana sa London School of Economics koji piše: Molim vas, pošaljite nam još ovakvih studenata! Dvoje naših studenata su magistrirali u Oslu, troje na Sorboni. Na vodećim univerzitetima u Evropi, dakle, dobili su plaćene školarine. Poslodavci su jako zadovoljni našim studentima. Mi praktično nemamo nezaposlenih, a škola smo na engleskom jeziku, od portira pa do konobara u restoranu. Profesori moraju savršeno govoriti engleski jezik. Istovremeno učimo i njemački jezik. Tako imate diplomca koji govori dva svjetska jezika, studij od četiri godine na kome zadnje dvije studenti dobiju još jednu specijalnost: ako je završio ekonomiju, uzme dodatno informatiku ili obrnuto. Tako da su naša djeca na tržištu, da tako kažem, tražen proizvod. Kad odu vani, uglavnom su među najboljim. To je nama dalo taj rejting.
To je priznanje i BiH, jer je SSST ubjedljivo najbolje plasirani univerzitet u regionu.
– Mi smo posvećeni SSST-u. Imamo 30 posto studenata koji nisu iz BiH i nismo se ograničili da se takmičimo samo na ovom našem malom igralištu. Širimo se. Mala zemlja treba da pobijedi komplekse. Ako imate Džeku, Pjanića u fudbalu, što ne biste imali i univerzitete? Vaš list je bio list godine u svijetu. Informatika i internet stvorili su ogromne mogućnosti. A mi smo stvorili dobre uslove: imamo moćnu biblioteku, imamo prostorije, laboratorije i sve što je potrebno. Pokrivamo društvene nauke, inžinjerstvo, kompjuterske nauke, imamo filmsku akademiju sa studentima iz cijelog svijeta. Naši studenti su i u Cannesu i u Berlinu uvijek u vrhu sa svojim kratkim filmovima. Ušli smo u područje medicinskih nauka i sad upisujemo 5. generaciju. Otvaramo i stomatologiju i farmaciju.
Naredne školske godine očekujemo prve ljekare.
– Da, ali jednako je važno da mi, kako jačamo, pokušavamo da damo šansu odličnim đacima i stipendijama. Nismo ni skupi: odlični studenti mogu kod nas studirati medicinu i stomatologiju po istoj cijeni kao na državnim fakultetima. Već smo dostigli taj nivo. Jako puno izdvajamo za stipendije.
Koliko SSST ima diplomaca?
– Oko 650. Negdje oko 150 je završilo međunarodne odnose i političke nauke. Slično je i sa ekonomijom. Blizu 400 smo proizveli inžinjera kompjuterskih nauka. Magistara imamo stotinjak i dosad šest doktorata. Imamo i počasne doktorate: Chris Adams, jedan od tvoraca interneta Velike Britanije i Sonja Biserko iz društvenih nauka. Naša britanska akreditacija je nama pomogla oko rejtinga, ali i u sistemu koji je transparentan, vrlo detaljan, precizan. Doživio sam i anegdotu – jedan gospodin iz unutrašnjosti je školovao jedno dijete kod nas, a drugo na državnom fakultetu u Sarajevu. Kad je naš student završio, mi kažemo: potrošili ste se, a on: Skuplje me je koštalo tamo! Nažalost, ima još nelegalnih radnji u našem društvu. Ali, mi nastavljamo da se dalje razvijamo. Pravimo pravi naučni park.
Treba nam prostora
Park će uključiti dva instituta. Razvijamo i studentski centar u kojem ćemo imati poduzetnički park gdje će naši studenti zainteresovani za privatni biznis da razvijaju svoju kompaniju, na desetak kvadrata. Već imamo 20-ak privatnih malih kompanija koje su formirali naši bivši studenti. Imamo i milionere. I one koji žive u Amsterdamu, Beču, Münchenu. Mi pratimo svoje studente i sebe preispitujemo. Rejting treba održati. Profesori moraju da pišu projekte, da rade istraživanja, objavljuju naučne radove, jer se kod ocjenjivanja gleda ko su profesori, gdje je ko završio, gdje doktorirao, šta je objavio. Gleda se i odnos studenata po jednom profesoru: kod nas je od tri do 10. To je jako dobro jer radite u maloj grupi i posvećeni ste, a postoji i intenzivna interakcija. Imamo i razmjenu preko Erasmusa, pa imamo i strane studente i strane profesore. I očekujemo da popravimo rejting na ovoj skali. Ovo je proces gdje nema stajanja.
Niste zadovoljni?
– Nisam zadovoljan, recimo, što naša ministarstva ne traže naše studente. Uglavnom su svi zaposleni u privatnim korporacijama, međunarodnim organizacijama ili su osnovali svoje firme. A veliko bi bilo da u našim ministarstvima ima puno mladih ljudi koji govore po dva jezika, koji su elokventni. To bi povećalo efikasnost države. Kod nas su svi isti na konkursu, bez obzira na rejting i diplomu. To je problem Bosne, kako iznutra opismeniti državnu administraciju. A da ne govorim kako se popunjavaju ta mjesta – malo stranački, malo rođački. Mi državu ne koštamo ni dinara, ništa nam ne daje. Porez plaćamo kao da smo granap otvorili, a doveli smo i veliki broj stručnjaka iz inostranstva.
Većina naših profesora su Bosanci i Hercegovci koji su završili studije u Americi, Engleskoj, Njemačkoj i vratili se. Državni univerziteti su uglavnom zatvoreni za taj kadar. Mi održavamo intenzivne komunikacije sa našim ljudima u svijetu jer želimo da integrišemo bh. tkivo. Ovdje je sve deprimirajuće, a imamo mladu generaciju koja se može takmičiti. Postoje dvije Bosne: ova ovdje, komplikovana i namučena, i ona Bosna vani, finansijski uspješnija, brže se obrazuje, i te dvije Bosne treba integrisati.
