Berlinski kongres 140 godina poslije: Velesile odvojile Sandžak od Bosne

Berlinski kongres 140 godina poslije: Velesile odvojile Sandžak od Bosne

 

Za stanovnike Bosne i Hercegovine Velika istočna kriza i Berlinski kongres donijeli su pravi prevrat u njihovim životima. Godine 1878. Bošnjaci nisu imali svoju formalnu organizaciju u koju bi se udružili. Svoju političku organizaciju stvorili su tek nakon dolaska austrougarske vlasti na prostore Bosne i Hercegovine. Dolazak austrougarskog režima dovodi do velikih promjena na koje se domaće stanovništvo moralo priviknuti.

Austrougarska politika uređenja, konzervativna kakva je bila po prirodi, prodirala je u sva područja društva. Mnogi stanovnici Bosne i Hercegovine odupirali su se austrougarskim inovacijama, kako oružanim putem, tako i javnim protestima.

Na Berlinskom kongresu, koji je održan u junu prije tačno 140 godina, donesene su odluke o prekrajanju karte Balkana, što je uspostavilo novi politički poredak koji je potrajao sve do Prvog svjetskog rata. Pravo Austro-Ugarske da uvede svoju upravu u Bosni i Hercegovini, bilo je njen glavni dobitak u potencijalnom utjecaju na Balkanu. Odluke Berlinskog kongresa bile su takve da su, prvi put u njenoj historiji, Austro-Ugarskoj dodijeli koloniju da njome upravlja.

Upravo o ovom veoma važnom događaju u historiji balkanskih naroda, razgovarali smo s historičarem Sedadom Bešlijom, sa Instituta za historiju u Sarajevu.

  • Ovih dana obilježava se 140 godina od Berlinskog kongresa koji je u velikoj mjeri promijenio sudbinu Balkana. Gledajući s ove distance, da li su odluke s  kongresa bile pozitivne ili negativne po balkanske narode?

– Berlinski kongres predstavlja diplomatski skup sa možda najdalekosežnijim posljedicama po modernu povijest čovječanstva, imajući u vidu da je predstavljao svojevrstan uvod u kraj nadnacionalnih, multietničkih i multikulturnih velikih državnih organizacija i zajednica, carstava, imperija kakve su svijetom vladale sve do kraja Prvog svjetskog rata. Sve što će kasnije nastati, bilo je bitno drugačije u odnosu na stari svijet. Kongres je bio uvod i u nove zaplete, poput Balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata. To je vrijeme kada konačno „nacionalno“ postaje paradigma za sve buduće političke odnose u svijetu. Na kongresu su tadašnje velike sile (Njemačka, Austro-Ugarska, Rusija, Francuska, Velika Britanija, Italija i Osmanska država) iscrtale novu kartu svijeta, a Balkansko poluostrvo je postalo jedno od ključnih tačaka sporenja među velikima. Za neke narode na Balkanu, svakako, su odluke s kongresa izazvale veliko „slavlje“ (Srbija, Crna Gora, Rumunija su proširile teritoriju i dobile nezavisnost, Bugari su dobili kneževinu), dok su za druge, prvenstveno muslimane, iste te odluke značile početak (ili nastavak) golgote, stradanja, iseljavanja i neizvjesne budućnosti. Međutim, s treće strane bilo je i „sreće u nesreći“, gledajući s ove tačke danas. Naprimjer, da Bosnu i Hercegovinu nije okupirala Austro-Ugarska, koja je donijela kakav-takav pravni sistem, pitanje je kakvu bi sudbinu imali bosanski muslimani, imajući u vidu gorku sudbinu muslimana Srbije, Crne Gore, Makedonije, Bugarske, Grčke i drugih dijelova Balkana.

  • Činjenica je da je Bosna i Hercegovina nakon Berlinskog kongresa ostala bez Sandžaka koji se danas nalazi u Srbiji. Kakve je posljedice izazvao ovaj čin?

– Današnja teritorija Sandžaka je stoljećima bila sastavni i neodvojivi, u nekim stvarima i bazični, dio bosanske države, bilo da je riječ o srednjem vijeku ili periodu kada je Bosna bila osmanska provincija (sandžak/ejalet/vilajet). Osim što je krajem 19. stoljeća modificiran historijski, tradicionalni naziv države Bosne u Bosnu i Hercegovinu, odluke Berlinskog kongresa su značile i početak političkog i teritorijalnog odvajanja Sandžaka od Bosne, a taj proces je dovršen Balkanskim ratovima. Mirom u Bukureštu 1913. godine otišlo se korak dalje u podjeli Sandžaka, kada je njegov južni dio ustupljen Crnoj Gori. To je dovelo do novog vala iseljavanja muslimana s tog područja. Posljedice navedenog procesa se osjećaju i danas u mnogim aspektima. Jedan od najupečatljivijih je onaj da savremene generacije u Bosni i Hercegovini malo znaju i malo su svjesne činjenice o historijskoj poziciji Sandžaka u odnosu na Bosnu, čak je viša svijest o tome prisutna u samom Sandžaku. Zbog toga postoji i dalje čudan narativ o bosansko-sandžakim vezama pa čak i među samim Bošnjacima (muslimanima) koji danas žive u dvije nezavisne države. Ipak, ima i drugačijih primjera, a to se najviše osjetilo tokom rata 1992-1995. godine kada su mnoge osobe sandžačkog porijekla pokazale visoku svijest o važnosti očuvanja države Bosne i Hercegovine.

  • Kada govorimo o sudbini Bosne i Hercegovine u ovom periodu, jesu li joj odluke Berlinskog kongresa nanijele značajnu štetu ?

– Odlukama Berlinskog kongresa Austro-Ugarskoj monarhiji je dat mandat da okupira i upravlja Bosnom i Hercegovinom. Izgovor je bio uspostavljanje reda i mira, a u Beču su očekivali da će u zemlju ući uz vojnu glazbu. Međutim, naišli su na žestok otpor (ne samo muslimana), koji je trajao tri mjeseca, položili više hiljada žrtava (poginulih i ranjenih), a zatim su morali četiri godine držati vojni režim da bi tek 1882. godine uveli civilnu vlast. S druge strane, za muslimansko stanovništvo dolazak pod vlast kršćanskog vladara, nakon više od četiri stoljeća šerijatske osmanske države, predstavljao je kulturni šok s trajnim posljedicama. Značajan dio naroda je krenuo ka istoku, na put bez povratka. Međutim, drugi dio se pomirio sa sudbinom i vrlo brzo našao zajednički politički ili trgovački jezik s okupatorom. Sve su to bitne činjenice koje idu skupa s posebnim pravnim položajem države, očuvanjem bosanskohercegovačkog kontinuiteta u političkom i teritorijalnom smislu, modernizacijom i tehnološkim napretkom koji se desio u Bosni za četiri decenije austrougarskog sistema i slično. Na koncu, 1908. godine, šest godina prije Prvog svjetskog rata, desila se i aneksija Bosne i Hercegovine od Austro-Ugarske čime je definitivno završen period osmanske Bosne.

  • Možemo li govoriti o tome da se i danas, nakon 140 godina, još uvijek osjećaju snažne posljedice odluka koje su donijete na Berlinskom kongresu?

– Možda su, u vremenskom razdoblju u kojem su donesene, davale privid da je nešto značajno riješeno, ali odluke Berlinskog kongresa 1878. godine su bile samo uvod u „brutalno“ 20. stoljeće koje je vidjelo Balkanske ratove, dva svjetska rata, ratove 90-tih godina tokom raspada Jugoslavije i na Kosovu, genocide itd. Svi procesi i masovna stradanja ljudi samo su pokazala da Berlinski kongres nije ništa riješio dugoročno, već samo dodatno zakomplicirao odnose u svijetu. Ta borba za prevlast i dominaciju ključnim resursima na strateškim tačkama planete traje i danas na početku 21. stoljeća. Ono što se mijenja su datumi, imena aktera i nazivi novih kongresa ili mirovnih konferencija na različitim dijelovima svijeta.

 

Piše: Admir Lisica, Al Jazeera
Previous Obilježena godišnjica zločina nad stanovnicima Višegrada - 3.000 ruža za 3.000 života
Next Optuženi za "živu lomaču" u Višegradu Radomir Šušnjar izručen u Bosnu i Hercegovinu

You might also like

HISTORIJA

Kurdi: ‘Potomci džina’ i narod od 30 miliona bez države

  Korijeni Tačno porijeklo imena Kurd nije razjašnjeno, iako se vjeruje da je sam termin stariji od formiranja etničke grupe nekoliko stoljeća ili čak milenija. Jezik Kurdski jezik ima status

HISTORIJA

Ako Bošnjanin bude dužan i pobjegne – da mu nije vjere ni ruke od gospodina bana

Stjepan Kotromanić (15. avgusta 1332)   -Utvrdi zakon ki je prvo bio među Bosnom i Dubrovnikom, da zna vsaki človjek, koji je zakon bil: Ako ima Dubrovčanin koju pravdu na

HISTORIJA

GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA, 1889. – O smrti Stjepana Tomaševića, zadnjeg kralja bosanskoga

Mnogi historici bilježe da je Stjepan Toma predzadnji kralj bosanski, stupio u zaštitu sultan Fatih-Mehmeda pod uslovom, da plaća danak, kao što se na ugovoru obvezao, pošto je bio mir