Mostar: Na današnji dan svečano otvoren obnovljeni Stari most
Na današnji dan 2004. godine u Mostaru je svečano otvoren obnovljeni Stari most.
Obnova mosta, srušenog tokom hrvatske agresije 1993. , trajala je oko sedam godina.
Stari most ima izražen luk širok četiri metra i 30 metara dug, koji svojom visinom od 24 metra, na najvišem mjestu, dominira rijekom Neretvom. S oba kraja završava s jednim odbrambenim tornjem, Hellebija na sjeveroistoku i Tara na jugozapadu, koji se zajedno nazivaju “mostari” (carinici na mostu po kojima je grad dobio ime).
Godinu dana nakon obnove Stari most uvršten je na UNESCO-listu zaštićenih spomenika kulture.
Most je prvobitno izgrađen u 16. vijeku. Jedan je od simbola Bosne i Hercegovine i mamac za turiste iz cijelog svijeta. Poznat je po Tradicionalnim skokovima u hladnu Neretvu, koji se održavaju već vijekovima. Posljednjih godina posjećuju ga i najbolji svjetski skakači u okviru manifestacije Red Bull Cliff Diving.
Centar za mir i multietničku saradnju Mostar, u povodu 14. godišnjice obnove Starog mosta u Mostaru, tradicionalno će večeras upriličiti manifestaciju “Mostar ne zaboravlja prijatelje”, kojoj će, pored ostalih visokih dužnosnika, prisustvovati predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić, premijer Makedonije Zoran Zaev, premijer Crne Gore Duško Marković te premijer Grčke Alexis Tsipras.
You might also like
Dugogodišnja muzejska tradicija u Bihaću i Unsko-sanskom kantonu
Muzej Unsko-sanskog kantona (USK) pod tim imenom egzistira od 1996. godine, a objedinjuje mnogo ranije osnovane Regionalni muzej Pounja i Muzej “Prvog zasjedanja AVNOJ-a”. Ova ustanova je zapravo današnji čuvar
Puračka ćaska čeka upis na UNESCO listu svjetske baštine
Puračka ćaska – gastronomski specijalitet i turistička atrakcija prvo je autohtono jelo koje je proglašeno nematerijalnom kulturnom baštinom Bosne i Hercegovine. Nosilac projekta upisa ovog elementa nematerijalnog kulturnog naslijeđa je
Tragom pisane baštine BiH – Rukopisi Crkve bosanske
Kratki prikaz sredjevjekovnih rukopisa za koje se sigurno zna da su pripadale Crkvi bosanskoj, da li po sačuvanom kolofonu sa imenom pisara “krstjanina” ili po vlasniku koji je bio bogumil