Bošnjaci u Istri između asimilacije i integracije

Prema zadnjem popisu stanovništva u Istri živi 6.146 Bošnjaka, mada se prema procjenama ta brojka kreće u rasponu od deset do petnaest hiljada. U samom gradu Puli nastanjeno je 2.011 Bošnjaka. Zvanični brojevi govore da na bošnjačku manjinu otpada nekih 3% ukupne istarske populacije, ali se sa stasavanjem novih generacija može očekivati rast tog postotka.

Piše: Elis BEKTAŠ

Čudesni poluotok Istra privlačio je stoljećima magnetizmom svoje ljepote plemena i narode sa sve četiri strane svijeta. Povlašteni su i imućni u njoj pronašli idealno odmorište, a gonjeni neimaštinom stizali su tu u potrazi za poslom. Makedonci, Albanci, Goranci, Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, pa i Hrvati iz nerazvijenih dijelova zemlje, naseljavali su Istru te joj time priskrbili pomalo ishitren nadimak Jugoslavije u malom. Protivno stanovitim predrasudama, Istra danas ne živi jugonostalgiju, već punim plućima živi svoje evropejstvo, sa svim njegovim prednostima i mahanama.

A kako se istarski Bošnjaci snalaze u svemu tome? U potrazi za odgovorom na to pitanje stigli smo do Pule i do Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre (NZBI), udruge koja već dvadeset godina djeluje u ovom dijelu Hrvatske.

„Prvi pokušaj da se organiziramo na nacionalnoj osnovi zbio se još 1992. godine, dakle, u vrijeme kada smo se još uvijek deklarirali kao Muslimani“, kaže nam Senad Pršić, ekonomist i gospodarstvenik, koji je ujedno i predsjednik NZBI koja je 1995. godine stekla uvjete za organiziranje pa ove godine obilježava dvadesetu obljetnicu.

Raspad okoštalog ideološkog okvira, praćen ratom i naglom promjenom društvenih, prije svega političkih i ekonomskih odnosa, pred bošnjački je narod stavio nova i teška iskušenja. Ali ta iskušenja nisu bila ista za Bošnjake u matici i u dijaspori.

Dok su se ljudi u BiH borili za slobodu i za goli život, dotle su oni u dijaspori, premda u sigurnijem i ekonomski stabilnijem okruženju, morali voditi neke druge bitke, prije svega onu za osiguravanje manjinskih prava, ali i onu koja je radila na revitaliziranju zagasle nacionalne svijesti. Naravno, NZBI nije jedina bošnjačka udruga u Istri, ali čini se da kod njih ne prevladava isključivo folklor, jer, kada govorimo o manjinskoj kulturnoj autonomiji, njihovi se čelnici trude ponuditi razne oblike bošnjačkog identiteta.

Izostaje finansijska potpora Bošnjacima

„Bilo je teško u početku“, objašnjava Pršić, „ljudi su bili neinformirani, skoro sluđeni naglim promjenama, a strah i inercija činili su svoje. Pa se tako dio onih koji su se do tada izjašnjavali kao Muslimani plašio da će činom izjašnjavanja kao Bošnjaci izgubiti vjeru. No danas, nakon dvadeset godina djelovanja NZBI, s ponosom možemo reći da u Istri ne postoji neko ko ne zna šta znači biti Bošnjak.

Energija uložena u informiranje, brojna predavanja, medijsko djelovanje, urodila je plodom, a potvrda je toga to što danas, čak i oni koji iz ovog ili onog razloga još uvijek imaju otklon prema izjašnjavanju kao Bošnjak, svoju djecu tako upisuju pri rođenju.“

Na pitanje o broju Bošnjaka u Istri i u Puli, Pršić odgovara da se „između posljednjih dvaju popisa u Hrvatskoj broj Bošnjaka na ovom području povećao za 50%. To, naravno, ne znači da je došlo do imigracijske eksplozije, doseljavanje je čak i umanjeno u odnosu na jugoslovensko razdoblje, već da je nacionalna svijest doživjela svoje buđenje.

Izjašnjavanje kao Musliman svedeno je na minimum, ali još uvijek ima onih koji se, iz njima znanih razloga, izjašnjavaju kao Hrvati ili su jednostavno indiferentni prema tom pitanju. No, i takvih je sve manje. Generacije koje pristižu ne posrću pod teretom dvojbi svojih očeva.“

Razgovor o brojevima dovodi nas i do veoma bitnog pitanja za život bošnjačke zajednice u Istri. „Birački popis nije podudaran s popisnim rezultatima“, kaže Pršić.

„Samo 2.100 Bošnjaka ima pravo glasa u Istarskoj županiji pa županijske vlasti taj broj uzimaju kao polazni argument kad se povede riječ o poboljšanju položaja bošnjačke manjine.

To, naravno, ne znači da je naš položaj ovdje loš, riječ je o tome da uvijek ima prostora za neki napredak. U polušali znam reći da ovdje imamo više prava nego Bošnjaci u Bosni i Hercegovini“, dodaje Pršić zajedno s komplimentima na račun lokalnih vlasti s kojima se ostvaruje neprekidna suradnja i koje podržavaju djelovanje NZBI.

Prof. dr. Jusuf Šehanović, istaknuti naučni i prosvjetni djelatnik i donedavno redovni profesor pulskog Fakulteta za ekonomiju i turizam te potpredsjednik NZBI, nešto je suzdržaniji u svojim ocjenama: „Narod je u Istri miroljubiv. Skorojevićka politika deklarativno ide tragom te miroljubivosti, ali ne djeluje dovoljno u praksi.

Kao argument se koristi to što ova županija prednjači po mnogo čemu u odnosu na druge, ali ne može se čekati da jedan Vukovar dođe na razinu Pule i Istre pa da se onda opet krene naprijed. Potpore ima, ali ona često zastaje na verbalnoj i deklarativnoj razini, dok finansijska, dakle ona koja je potrebnija i koju od vlasti očekujemo, zna i izostati.

Država traži partnera. Da bismo mogli biti partner, moramo biti organizirani. I tu dolazimo do glavnog problema – nacionalne se zajednice u Republici Hrvatskoj formiraju po Zakonu o udrugama, što znači da su dovoljna tri čovjeka za registraciju neke manjinske nacionalne zajednice. To jeste naizgled demokratično, no to ujedno otvara prostor za razne manipulacije.“

(Kompletan tekst pročitajte u novom broju magazina STAV, koji je u prodaji)

(Faktor.ba/Magazin STAV)