Bosanac dr Vedran Jelić uspješan je fizičar u Sjevernoj Americi

Bosanac dr Vedran Jelić uspješan je fizičar u Sjevernoj Americi

 

Vedran je fiziku odabrao gotovo slučajno, nakon sasvim usputnog razgovora sa poznanikom. I odmah se “zalijepio” za materiju na čiji bi pomen većina nas, običnih smrtnika, dobila glavobolju

Vedrana Jelića sam upoznala malo prije nego što će krenuti u prvi razred. Upravo je bio stigao u Edmonton u Kanadi, preko Hrvatske, iz Zenice, gdje je rođen. Sa majkom Vericom, Sarajkom i ocem Srećkom, Jajčaninom. Istog ljeta kada smo moja porodica i ja došli ovamo…

…Prije malo više od mjesec pozvana sam da, zajedno sa Vedranovom porodicom i prijateljima, proslavim njegovu odbranu doktorata iz fizike kondenzovane materije. I nije dovoljno što već sam naziv oblasti ulijeva strahopoštovanje, nego je Vedran zaslužio svoju titulu doktora nauke revolucionarnim otkrićem u ovoj grani fizike.

Između ova dva događaja prošlo je dvadesetak godina. Za to vrijeme preživjelo se isto toliko čuvenih edmontonskih zima, ispuhalo bezbroj svijeća na dječijim rođendanskim tortama, zajedno slavilo kada je bilo prilike za slavlje i tugovalo kada su stizale loše vijesti. Djeca su rasla, školovala se, polako se razilazila dalje po svijetu.

Vedran je u Edmontonu završio srednju školu, zaradio crni pojas u karateu… i upisao se na ovdašnji univerzitet (Alberta University). Fiziku je odabrao gotovo slučajno, nakon sasvim usputnog razgovora sa poznanikom. I odmah se “zalijepio” za materiju na čiji bi pomen većina nas, običnih smrtnika, dobila glavobolju.

Druga slučajnost ga je kasnije odvela u laboratoriju profesora Franka Hegmanna, nanofizičara, koji je upravo bio počeo raditi na novoj mikroskopskoj tehnici. Desilo se da je Vedran tražio da učestvuje u, za studije obaveznom istraživanju istovremeno kada su i profesor Hegmann (i saradnik Tyler Cocker) pokušavali naći studenta koji bi im pomogao u njihovom projektu. I tako je, nakon pet godina zajedničkog rada, bezbroj pokušaja, padova i uspona, iz ove laboratorije “izašao” u svijetu prvi – teraherc pretražni mikroskop sa tuneliranjem.

I pošto vjerujem da većina čitalaca ovih redova reaguje na isti način kao i ja kada sam prvi put čula ovo komplikovano ime, molim Vedrana da pokuša objasniti šta ustvari stoji iza ovog niza nerazumljivih riječi.

– Radi se o mikroskopskoj tehnici koja nam, prvi put, omogućava da vidimo kretanje elektrona u vremenu i prostoru. Zahvaljujući otkriću pretražnog mikroskopa sa tuneliranjem (za koje su Gerd Binnig i Heinrich Rohrer dobili Nobelovu nagradu 1986. godine), ranije smo bili u stanju da dobijemo mikroskopsku sliku molekula i atoma na njihovoj površini, ali ne i elektrona. Oni su uvijek bili prebrzi da se “uhvate”.

Ovom mikroskopskom tehnikom, koju je moj tim razvio, spojili smo dvije stvari: mogućnost posmatranja najsitnijih dijelova materije i takozvanu ultrabrzinu. U pitanju je brzina pikosekunda, što je ustvari milioniti dio milionitog dijela sekunda! Takvo nešto nije nikada do sada postignuto. A prvi dio imena ovog otkrića – teraherc – vezan je za novootkrivenu vrstu svjetlosti, pomoću koje se zapravo vidi kretanje elektrona. Naime, njena frekvencija se izražava u terahercima, a teraherc je mega megaherc ili 10 herca na 12. eksponenciju…, pokušava da pojednostavi Vedran.

Pojednostavljeno ili ne, objašnjenje do vrha ispunjava moj kapacitet razumijevanja predmeta, pa se zato “vadim” pitanjem o mogućoj primjeni ovog pronalaska.

– Naravno, pred nama je još dug put daljnjih istraživanja, ali se nadam da ćemo dokazati svijetu da ovo što smo otkrili fukcioniše. Teško je govoriti o svim potencijalnim aplikacijama u budućnosti, ali za sada vidimo primjenu u tehnologiji solarnih ćelija i kompjuterskoj memoriji i pohrani informacija. Kompjuteri bi, recimo, mogli biti brži i mnogo jednostavniji… Ono što mene posebno zanima je mogućnost stvaranja novih materija. Mogućnost da se atom, kao Lego kocka, uzme i stavi u drugi oblik i tako se napravi još nepostojeći materijal, predviđa on.

…Samo nekoliko dana nakon što je dobio zvanje, doktor fizike Vedran Jelić otišao je iz Edmontona da nastavi svoja postdoktoratska istraživanja. Ovoga puta na Državnom Univerzitetu Mičigena (Michigen State University) u Sjedinjenim Američkim Državama, na poziv svog nekadašnjeg mentora i kolege Tylera Cockera. Tamo će mu se uskoro pridružiti i njegova djevojka Danielle, koja je diplomirala u oblasti umjetnosti, ali je Vedran zarazio virusom pasije prirodnim naukama, pa i ona sada privodi kraju svoj studij astrofizike.

I ako u neko doba čujete da se priča o nobelovcu čije ime zvuči poznato, sjetite se ovog teksta iz Oslobođenja, januara 2019. g

Previous Tri kantona u FBiH bilježe pozitivan prirodni priraštaj - KS, TK i BPK
Next Povećanje broja prevezenih putnika željeznicom u našoj zemlji

You might also like

NAUKA I TEHNOLOGIJA

Student osniva kompaniju – HAS Robotics će imati proizvodnju robotskih ruku u svrhe edukacije

  Haris Salkić iz Brčkog, prvi pobjednik takmičenja u poslovnim idejama Sarajevo Business Forum (SBF) Start-Up Challengea, namjerava u Bosni i Hercegovini pokrenuti kompaniju za proizvodnju robotske ruke.   Student Mašinskog

NAŠI LJUDI

SAD: Bosanski restoran proglašen za najbolji u Tucsonu, Arizona

  Restoran Chef Alisah’s European and Bosnian Cuisine na popularnim stanicama za turiste Yelp,  TripAdvisor i UrbanSpon čvrsto zauzima prvo mjesto među 1653 restorana u Tucsonu, Arizoni. Prije nekoliko dana najveća zvijezda američke TV

NAUKA I TEHNOLOGIJA

Ceco Gaković: Sarajlija čije znanje koriste U2, Madona, National Geographic

  Ceco Gaković je četrdesetogodišnji IT stručnjak porijeklom iz Sarajeva koji iza sebe ima više od 20 godina uspješnog poslovanja u Silicijskoj dolini, a trenutno sa svojom porodicom živi u