Almira Delibegović, Bosanka koja je dostigla vrh u advokatskom poslu V. Britanije

Almira Delibegović, Bosanka koja je dostigla vrh u advokatskom poslu V. Britanije

 

Almira Delibegović Broome rođena je Tuzlanka sa adresom u Škotskoj. Jedna je od neslužbenih ambasadorica Bosne i Hercegovine u svijetu, ali i jedina Bosanka koja se može pohvaliti titulom kraljevske zastupnice u Velikoj Britaniji. Danas je ‘Queen's Counsel’ u najpoznatijoj advokatskoj komori za komercijalno pravo u Edinburghu, a ovo je njena priča…

Neki čudan san

Svoj rodni grad napustila je odlaskom na studij u Sarajevo, gdje je bila redovna studentica engleskog jezika i književnosti, a vanredna prava.

– Na trećoj godini anglistike, a nekoliko mjeseci prije rata, dobila sam stipendiju od British Council-a za Međunarodnu ljetnu školu škotskih Univerziteta u Edinburgh-u. Tek kada sam izlazila iz Tuzle u julu 1992., kao dodatni putnik u ambulantnim kolima, vidjela sam koliko je mjesta pusto i kuća spaljeno, prisjeća se Almira.

Bijegom od rata i dolaskom u Edinburgh osjećala se kao u čudnom snu.

– Živjelo se kao što smo mi u BiH živjeli prije rata – svijet hoda ulicama, studenti uče, dvije divne Slovenke koje sam srela kupuju poklone za djecu i prijatelje u Sloveniji, a ja ne mogu dobiti porodicu telefonom jer linije ne rade i brinem se jer čujem da je Hrvatska zatvorila granice prema BiH, priča nam naša sagovornica.

Međutim, Škoti su bili divni i obzirni prema Almiri, te joj omogućili studij na Pravnom fakultet u Edinburgu i smještaj u studentskom domu. U svoj toj osami i tuzi, spoznaja da oko sebe ima toliko divnih ljudi, ističe ona, činila je veoma sretnom.

Nezahvalne okolnosti i jaka volja Almiru su potakle da svu snagu usmjeri ka profesionalnom usavršavanju. Zahvaljujući nevjerovatnoj predanosti fakultetskim obavezama i ostvarenom uspjehu, dozvoljeno joj je da preskoči drugu i upiše treću godinu.

– Znala sam da je situacija u BiH loša i nisam imala vremena ili novca da odugovlačim studije. Svaka ocjena nosila je određeni broj poena, a moje ocjene su bile toliko dobre, da sam ja u jednoj godini dobila više poena nego što mnogi dobiju u dvije. Zahvaljujući tome, ali i potvrdi o položenim ispitima sa Pravnog fakulteta u Sarajevu, upisala sam treću, a onda i četvrtu, finalnu, godinu. Diplomirala sam sa “prvom klasom”, što je velika stvar u Britaniji, kaže Delibegović Broome.

Ja vjerujem u Bosnu i Hercegovinu

Završetkom postdiplomskog studija, radila je u Singapuru, a potom upisala i završila master studij na Harvardu u Americi. Svoju profesionalnu karijeru odlučila je nastaviti u Velikoj Britaniji, ali ove akademske godine gostujući je znanstvenik na svom bivšem fakultetu.

– Projekt zbog kojeg sam se vratila na Harvard je “Bosna i Hercegovina – budućnost”. Za mene je to životni projekt, a ne nešto što se odradi za nekoliko mjeseci. Ja vjerujem u BiH. Došla sam na Harvard da gledam BiH kroz oči Amerikanaca i, kako stoji u stihu poznatog škotskog pjesnika Roberta Burns-a, da nas “vidim onako kako nas drugi vide”, ističe Almira.

Međutim, svoj najveći poslovni uspjeh ostvarila je početkom 2017. godine, kada je stekla status kraljevske zastupnice, najveći status koji advokat u Velikoj Britaniji može imati.

– Imenovanje se vrši na prijedlog vlade, ali na osnovu stručnosti, reputaciji u pravnoj profesiji, vrsti i broju teških slučajeva koje je osoba uradila. Potom kraljica potpiše ‘kraljevski nalog’ imenujući Queen's Counsel. Imenovanje je ‘pečat’ kvaliteta – osoba je vrhunska u svojoj profesiji. Proces imenovanja se i formalno završi pečatom – kraljica izdaje dokument koji se zove ‘letters patent’, kojim ona svoje podanike obavještava o imenovanju neke osobu u Queen's Counsel, a na dokumentu na vrpci visi veliki kraljevski crveni otisak ili pečat u vosku. Nas nekada kolokvijalno zovu ‘svila’ jer imamo pravo nositi togu od čiste svile, objašnjava naša sagovornica.

Bosansko ime, britansko prezime

Edinburgh je relativno mali glavni grad poznat po pravnoj profesiji i po finansijama, u kojem Almira, s obzirom na svoju poslovnu funkciju, poznaje mnogo ljudi, a svi oni znanju da je Almira iz BiH.

– Nadam se da me to čini neslužbenim kulturnim ambasadorom BiH. Isto važi i za moju djecu koja, sa bosanskim imenima a britanskim prezimenom, uvijek zaintrigiraju ljude koje sretnu, pa je to obično dobar početak priče o porijeklu njihove majke i o tome kako oni vole otići u prelijepu BiH, priča nam Almira.

Od poslovnih obaveza odmara se uz svoju porodicu u njihovom domu.

– Volim kuhati, a moja djeca najviše vole kada im za doručak spremim uštipke. Međutim, najčešće bosansko jelo u našoj kući – zahvaljujući mojoj divnoj tetki iz Gračanice, koja nam svake godine napravi tarhanu da ponesemo u Škotsku – je tarhana supa. Veoma je lako napraviti, što je perfektno za mame koje rade. Ona mi uvijek donese miris djetinjstva. A sevdah… E njemu nema konkurencije, uz osmijeh ističe naša sagovornica.

U blizini njenog doma ne postoji udruženje koje okuplja Bosance i Hercegovce. Međutim, dolaskom u Cambridge, Massachusetts pridružila se veoma uspješnoj bh. organizaciji.

– New England Friends of Bosnia-Herzegovina je veoma aktivno udruženje puno predivnih ljudi, energije i ideja. Oni vode i školu našeg jezika, koju moj mlađi sin sada pohađa, a ove Nove godine i on je bio dio podjele paketića, i naravno, bio je oduševljen, kaže Delibegović Broome.

Almira sa svojom porodicom domovinu posjećuje jednom ili dva puta godišnje, a povratkom iz SAD-a potrudiće se, ističe ona, da to čine češće.

– Ja najviše čeznem za društvom svojih roditelja. Vrijeme leti, uvijek se bojim da ću ostati željna njihovih zagrljaja. Kada dođemo, najviše uživam u onoj prvoj kafi s mamom i tatom, uz osmijeh govori Almira.

“E, vidiš da hoću!”

U Bosni ljudi često imaju pesimističan odnos prema životu, ističe Almira i kaže kako je to jedna stvar koju bi voljela promijeniti. Za MojaBiH.ba prisjetila se jedne zanimljive priče o svom ocu…

– Prije 20-tak godina, kantica je upala u tatin bunar i on je pokušavao izvaditi. Prolazio je jedan komšija, zastao i gledao oca. Pa mu kaže: “E, nećeš ti tu kantu nikada izvući”. Moj otac šuti i i dalje pokušava. Prođe dobrih 40-tak minuta, a komšija i dalje promatra. Izvadi konačno otac kantu, okrenu se komšiji i kaže: “E, vidiš da hoću”. Mi se tako sada u porodici našalimo, kada god je neko negativan, mi na to: “E, nećeš ti tu kantu nikada izvući”, priča nam Almira.

Teško je gledati nepravdu i brinuti se za budućnost svoje djece, smatra Almira, ali dodaje i da nije lako tek tako otići i živjeti “vani”. Zbog toga ima poruku za sve oni koji o ovome razmišljaju…

– Nije lako odgajati djecu bez ičije pomoći, u malo kasnijim godinama pronaći prijatelje ili započeti novu karijeru. Sačuvajte ljubav za BiH i ne dozvolite da je gorčina istopi! Ukoliko se odlučite otići iz BiH, ostanite u u kontaktu s domovinom i promijenite ono što ne valja – izlaskom na glasanje, kandidovanjem na izborima, ali i pozitivnim odnosom prema životu svakodnevno. Možemo birati zemlju u kojoj živimo, ali samo je jedna ona u kojoj smo se rodili, ističe naša sagovornica.

“Drugi način gledanja na sve to, bez namjere da trivijaliziram problem emigracije, je kao ono što Šemso u Našoj Maloj Klinici kaže: ‘Naš Bosanaca ima malo, al’ smo zato dobro raspoređeni.'”

Previous Padavine stale, voda se povlači
Next Hava Fazlić: Uspješna poslovna žena, ima četiri firme i 60 uposlenika

You might also like

NAŠI DANI

Tarik Jašarević, glasnogovornik Svjetske zdravstvene organizacije: Damask podsjeća na Sarajevo iz 1993.

Od Sarajeva, rodnog grada, u kojem je dio rata proveo kao pripadnik Armije BiH, preko studija komunikacija u Tunisu i postdiplomskog studija u Francuskoj, nekog vremena boravka u Siriji, potom

NAŠI LJUDI

Prof. dr. Omer Spahić dobitnik nacionalne nagrade za najbolju knjigu u Maleziji

Knjiga „Architecture and Society: Some Lessons on Muslim Architecture from India“ (Arhitektura i društvo: Poruke o muslimanskoj arhitekturi u Indiji) autora prof. dr. Omera Spahića je zbog svoje izuzetne naučne

NAŠI LJUDI

Ensar Mulahmetović, profesor glume i budući doktor nauka: Irska mi je dala sve, ali Bosna je u srcu

Ensar Mulahmetović je imao tek osam godina kada je sa porodicom iz BiH otišao put daleke Irske. Nije ni slutio da će sa 20 godina postati profesor glume na prestižnom