Bosanski Jordanci: kratka historija previđene manjine

Bivša (jordanska) senatorka priča o tome kako su Bushnaqs (Bošnjaci) nastojali održati porodično naslijeđe živim dok su se potpuno integrisali u različito društvo – piše Jordan Times.

Slika poznatog mostarskog mosta nalazi se na policama iza Nadie Bushnaq, bivše senatorke i društvene aktivistice.

Bosanska znamenitost je podsjetnik na njenu porodičnu baštinu.

Sjedeći u svojoj omiljenoj stolici u svom domu u Amanu, Bushnaq se sjeća dana u ranim pedesetim godinama kada su se njena majka i tetke okupljale kako bi napravile pitu: tradicionalni bosanski specijalitet napravljen od slojeva tijesta punjenih špinatom, sirom ili mesom u čemu uživa sa svojom porodicom do danas.

„Moja mama i tetke bi govorile na bosanskom međusobno; Nekada sam bila u stanju da razumijem sve što su rekli, ali kako je vreme prolazilo i porodice su se dalje udaljavale, jezik je izblijedio, sada se mogu samo sjetiti nekoliko riječi koje bi moja majka uvijek ponavljala “, rekla je Nadia.

Prezime “Bushnaq” potječe od “Bošnjaka” – termin koji se posebno odnosi na bosanske muslimane. Većina Bosanaca koji su emigrirali na Bliski istok (iako nisu svi iz iste porodice) usvojili su ovo prezime, što je u osnovi jedina veza koju neki imaju sa svojim bosanskim korijenima.

“Naše porodice su se veoma trudile da sačuvaju našu bosansku kulturu i naslijeđe; vjenčanje izvan (naše) zajednice nije bilo uobičajeno, a nekada su neki muškarci čak i putovali u Bosnu kako bi izabrali ženu i vratili se u Palestinu sa novim nevjestama ”, govori Bushnaq.

“Imali su vrlo dobre odnose sa zajednicom, ali su i dalje osjećali potrebu da zaštite svoj identitet. Te snažne porodične veze bile su jedini razlog zašto su Bushnaqi/Bošnjaci uspjeli da prenesu neke aspekte svog bosanskog identiteta više od pet generacija “, dalje objašnjava.

Krajem 19. stoljeća Bošnjaci su bili zabrinuti zbog nestabilne situacije u njihovoj zemlji. Kao muslimani, osjećali su se nesigurnim kada se Otomansko carstvo povuklo i austrougarska okupacija preuzela njihove zemlje. Bojeći se budućnosti u kojoj će muslimani biti zlostavljani i uznemiravani, oko 100 porodica je odlučilo preseliti se na Bliski Istok, brzo prodavajući svu svoju imovinu za novac koji bi mogli dobiti. Nadijini djedovi i bake bili su dio grupe od oko 50 bosanskih familija koje su se na kraju nastanile u Cezariji na palestinskoj obali Sredozemnog mora.

Godine 2007. njen nećak Hussein Bushnaq organizovao jefamilijarnoporodično okupljanje u Sarajevu s više od 70 članova porodice koji su putovali u bosansku prijestolnicu iz cijelog svijeta kako bi krenuli na historijsko putovanje širom zemlje, saznali više o njihovoj historiji i upoznali svoje daleke rođake po prvi put.

“Nisam čak ni znao mnogo o svojoj porodičnoj historiji sve dok nisam počeo pretragu prije dvije godine”, rekao je Hussein u predavanju koje je održao za vrijeme tog porodičnog putovanja u Bosnu, kojem je The Jordan Times imao pristup. „Pokupio sam informacije koje sam mogao u malo slobodnog vremena koje sam imao.“ Za njega nije bio lahak zadatak da sazna o svojoj porodičnoj historiji. “U javnoj biblioteci nema knjige koja se zove” Historija Bosanaca u arapskom svijetu “, jer je niko nikada nije napisao.”

Danas se Bushnaqi u Jordanu osjećaju potpuno integrisani u društvo. Njihov izgled i evropski ten su možda jedine očigledne razlike koje su nosili sa sobom tokom generacija.

„Ovo je jedan primjer koji pokazuje kako je Jordan ‘melting pot‘ različitih etničkih grupa i kultura koje sada žive zajedno u harmoniji“, rekla je Nadia. “Ali raznovrsna priroda Jordana olakšava nekim manjinama da prođu nezapaženo. Na nama je, međutim, priznati i dokumentirati raznolikost društva u kojem živimo “, dodala je ona.

Nadia Bushnaq je ponosna Jordanka i posvećeni zagovornik jednakih prava koja je služila zemlji skoro 40 godina. Služila je kao senator, bila je jedna od prvih žena koja se kandidovala za parlament i osnivač je i predsjednik Centra za porodično usmjeravanje i podizanje svijesti u gradu Zarqa.

Naslovna fotografija: Porodična fotografija snimnjena u Amanu krajem pedesetih godina – Nadia (u sredini) stoji između majke i nane.

(MiruhBosne)