Godišnjica pogibije Kapetana Hajre, jednog od najvećih heroja Bosne
U sapanskom naselju Nezuk, na istočnom bedemu Bosne, danas se obilježava 23. godišnjica pogibije Hajre Mešića, ratne legende i jednog od najvećih bosanskih heroja uopće.
Poznati Kapetan Hajro, heroj oslobodilačkog rata i zlatni ljiljan, poginuo je u pokušaju da uspostavi koridor prema Kamenici kod Zvornika i Srebrenici, što bi bio spas za hiljade podrinjskih Bošnjaka iz ovog dijela BiH.
Legendarni komandant, zmaj s ističnog bedema Bosne, poginuo je u herojskom Nezuku, gdje se danas nalazi spomen-obilježje. Ukopan je na šehidskom mezarju u Sniježnici, na području općine Teočak.
Inače, Mešić je rođen 1. januara 1959. godine u Srednjoj Trnovi kod Ugljevika. Završio je podoficirsku školu JNA u Sarajevu, a tokom službe u JNA, vanredno je završio vojnu akademiju u Beogradu i dobio čin kapetana.
Bio je komandir policije u Ugljeviku. Tu poziciju je napustio kada je shvatio da se sprema agresija na Bosnu i Hercegovinu. Tokom rata je bio komandant Teritorijalne odbrane Ugljevik – Teočak i komandant 1. teočanske brigade, koja će kasnije nositi njegovo ime. Sve njegove ratne zasluge i organizovanje otpora, sabrani su u dokumentarnom filmu „Umjetnik rata“. Hajro Mešić je istinski i neupitni heroj proteklog rata u ovom dijelu BiH.
O kakvoj se vojničkoj, ali i ljudskoj veličini radi, najbolje govore i njegove izjave koje su snimljene tokom agresije na BiH.
– Ne smatram da sam neka legenda. Uvijek sam učen od malena da pomažem narodu. Prvo sam bio vojno lice, kasnije komandir milicije i uvijek sam bio uz narod. Sad sam vidio da našem narodu treba pomoći i da treba biti uz njega u ovim najtežim trenucima. Ondje gdje su prve borbe počinjale, tu smo i stizali. Žao mi je što u Bijeljinu nisam mogao stići na vrijeme, jer tada sam bio u Sarajevu. Poslije kad sam stigao, Bijeljina je pala – ispričao je Mešić.
Istakao je da je onog trenutka kada je krenuo da se bori za svoj narod, “riješio” i poginuti.
– Njihovih prijetnji se ne plašim. Jer to me ne plaši iz razloga što sam svjestan da se borim za pravdu, i da učestvujem u ovom ratu gdje možemo izaći samo kao pobjednici, nikako kao poraženi. Mi vodimo pravedni rat, mislim da je pravda na našoj strani i mi taj rat ne možemo nikako izgubiti – poručio je komandant.
Prisjetio se i jednog događaja u naselju u blizini Zvornika, kada nije želio da napada neprijateljske barikade, jer se u blizini nalazilo dijete, ali i događaja kada je jedno dijete bilo zarobljeno.
-Imali smo dijete zarobljeno u Brđanima, i poručio sam: reci svom tati i svima da mi ne ubijamo kao što oni ubijaju i tako će ostati do kraja. Koji god vojnik bi postupio suprotno, ja bih ga odstranio iz jedinice, takvi mi ne trebaju – poručio je bosanski heroj.
Inače, ovih dana se nizom manifestacija u Teočaku i Sapni obilježava godišnjica pogibije Kapetana.
https://www.youtube.com/watch?v=t5CMzKQcCKw
(Faktor.ba/mb)
You might also like
Bihać – Obilježavanje slamanja neprijateljske „Februarske ofanzive“
6. februara 1994. godine počela je jedna od najžešćih ofanziva agresora na Bihaćki okrug, koja je trajala do marta iste godine, izvještaca rtvusk. Jučer je u Kulturnom centru u Bihaću, u
‘I ovi momci, razbucaše ih tamo, brzinski’
Od 4. do 12. septembra 1994. trajala je neprijateljska ofanziva ‘Breza ’94.’ na Bihaćki okrug. Sila nebeska – 5. korpus ARBiH i slavna 505. bužimska brigada, osujetila je agresora kojeg
Tuzlanska Kapija! Osuđeni slobodno šeta Beogradom. Njegovi saučesnici također šetaju po Srbiji
Rijeka ljudi jutros se slivala na tuzlansku Slanu Banju. Posljednje počivalište tuzlanske mladosti, koja je ubijena na Kapiji 25. maja 1995. godine, posjetili su članovi porodica i brojne delegacije.