Bosanskohercegovački vizionar

Bosanskohercegovački vizionar

Prije 25 godina – 12. aprila 1994. godine – umro je Branko Mikulić: tim povodom donosimo dijelove iz teksta Art Rabicove knjige “Branko Mikulić”

Branka Mikulića, apsolutno prvu personu bosanskohercegovačke političke scene u periodu između okončanja Drugog svjetskog rata i agresije srbo-crnogorskih falangi na Bosnu i Hercegovinu, upoznao sam u periodu njegove, kazao bih zenitne prisutnosti u političkom životu Jugoslavije i BiH. To su bile godine intenzivnog razvoja svakovrsnog prosperiteta i potpune ekspanzije bh. privrede, znanosti, sporta, kulture.

Nema niti jedne oblasti života na bh. prostoru koja nije bila bar djelimice u fokusu njegovog promatranja i aktivnog uključivanja u rješavanja kompleksnih pitanja. Ovaj svestrano angažirani političar plijenio je ozbiljnošću učitavanja u svaki problem. Bio je političar širokih vidika i rijetke senzibilnosti za najširi krug tema, o kojima je s narodom, a ne samo sa odabranim krugom suradnika, otvarao ozbiljne rasprave, za koje se temeljito i dugo pripremao, ne prepuštajući nikada ni jednu stvar goloj improvizaciji. Zato sam siguran da poslije njegove ere, sve do pojave Harisa Silajdžića, Bosna i Hercegovina nije imala ozbiljnog političara, koji bi bar u regionalnim razmjerama mogao imati ozbiljan uticaj.

Ostao je upamćen kao političar koji je možda ponajviše uticao na zaokruživanje bh. samobitnosti i republičke državnosti, koji je poziciju BiH do te mjere učvrstio unutar jugoslavenske federalnosti, da je to nekima već, za njegovoga života, bolo oči…

Borba za BiH i njen politički individualitet unutar federalne zajednice jugoslavenskih republika bila je njegov temeljni kredo. Ipak, u ovom razmatranju referirati ću se ponajviše na njegov jasno artikuliran državnički stav u vezi sa oblastima obrazovanja, kulture, sporta i infrastrukturnih projekata. Bio sam čelni čovjek tadašnje iznimno aktivne Zajednice profesionalnih pozorišta BiH kada smo se upoznali za vrijeme Susreta pozorišta lutaka BiH u Bugojnu. Mirsad Abazović, tadašnji partijski šef Mikulićeva rodnoga grada i književnik Čedo Kisić omogućili su mi izravan kontakt sa drugom Brankom, kako smo ga svi tada oslovljavali. Jedan od onih koji su mi otvarali sve putove do njega bio je i mostarski slikar, šeret i humorista Mustafa Ico Voljevica, kao i povjesničar umjetnosti i likovni kritičar prof. dr. Muhamed Karamehmedović, te književnik, akademik Derviš Sušić.

Želim istaći da je Mikulić vrlo tačno dijagnosticirao dvije komponente koje će omogućiti Bosni i Hercegovini brži razvoj i ravnopravniji položaj u federalnoj jugoslavenskoj zajednici, a to su obrazovanje i kultura.

Nema zasigurno od tih vremena do današnjih dana značajnijeg projekta od Hiljadu škola u Bosni i Hercegovini. Za razliku od današnjih bh. vlastodržaca, koji neprosvijećen narod žele držati u mraku i izrabljivati ih do krajnjih granica, on je obrazovanje kao svojevrstan razvojni faktor stavio u prvi plan. Ta akcija oko gradnje škola nije bila vezana tek i samo za izgradnju školskih objekata, već je uz njihovo opremanje obuhvatila i popratne prostore i opremu za kulturne i sportske sadržaje.

Kao danas se sjećam oduševljenja prosvjetnih djelatnika i njihovog iznimno aktivnog uključivanja u sve faze ove akcije. Nikada poslije ponovljena, ovakva je aktivnost osigurala u pojedinim krajevima BiH školske objekte, koji ni do danas nisu obnovljeni.

Kada je u pitanju visokoškolska oblast, bio je pokretačem i protagonistom razvoja ne samo Sarajevskog univerziteta već i otvaranja i razvoja visokoškolskih institucija u Tuzli, Zenici, Mostaru, Banjaluci.

Živa su mi sjećanja na svjedočenja Muhameda Karamehmedovića koliko je ovaj mudri političar polagao na razvoj i poziciju likovne umjetnosti. Koliko je samo autoritetom osobne funkcije učinio da se otvori i počne sa radom Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu. Njegova veza sa slikarima, koja je često bila protkana i privatnim prijateljevanjima, rezultirati će i akcijom portretiranja Josipa Broza Tita od strane skupine najistaknutijih bh. likovnih stvaralaca, za vrijeme jednog od Brozovih boravaka u bugojanskoj vili.

Izgradnja suvremenih teatarskih objekata poput zgrade tadašnjeg zeničkog Narodnog pozorišta, danas Bosanskog narodnog pozorišta i Pozorišta mladih u Sarajevu značila je krupan korak u razvoju scenske umjetnosti kod nas. Do danas, nažalost, nije izgrađen ni jedan novi kazališni prostor. Posebno je i za današnje prilike impresivan objekat zeničkog teatra, uglednih projektanata Fincija i Ugljena, sa skulpturom i zastorom svjetski priznate umjetnice Jagode Buić. Taj velebni teatarski prostor bio je koncipiran po logici ne samo kazališta nego proširenog medijskog prostora scenskih, muzičkih i likovnih djelatnosti.

Mikulićev senz za graditeljske pothvate u kulturi porodio je i kulturno-sportski centar u Bugojnu sa iznimno zanimljivim i funkcionalnim unutarnjim sadržajima (dvorane i njihova kompletna oprema) i sa parternim vanjskim plohama do danas neprevaziđenim u svojoj funkcionalnosti, ljepoti i ukupnom estetskom dojmu. Taj bugojanski kulturno-sportski centar, o kojem je brinuo sve do svoga zemnoga kraja, bio je pokretačem i regionalno validnih manifestacija likovnih i filmskih sadržaja, a zadržao je do današnjih dana istančan refleks prema umjetnosti lutkarstva.

Iznimno je pratio, a i inzistirao i na ulaganjima u razvoj bh. književnog stvaralaštva. U njegovo doba stasavaju u BiH dvije, u jugoslavenskim razmjerama, prestižne izdavačke kuće: Svjetlost i Veselin Masleša.

Posebno treba istaći njegovu brigu za razvoj Akademije nauka i umjetnosti BiH. Poslije njega ne postoji u bh. sredini politički djelatnik koji je toliko strasno skrbio za ovu najveću i najznačajniju instituciju znanstvenog i kulturnog karaktera.

Nije Mikulić svojim djelom i autoritetom omogućavao kulturni procvat BiH samo kroz temeljne kulturne institucije i manifestacije već i kroz ulaganja u razvoj medijske bh. infrastrukture gdje bilježim strelovit uspon Radio-televizije Sarajevo, a posebno novinsko-izdavačkog koncerna i tadašnjeg novinskog giganta Oslobođenja. To je doba kada zahvaljujući njegovom uticaju Oslobođenja izdaje sabrana djela Miroslava Krleže, posljednje takvo izdanje u povijesti književnosti jugoslavenskih prostora. Nemjerljiv doprinos kulturi BiH dao je radeći na projektu koji bi mogao ponijeti epitet njegovog životnog dostignuća, Četrnaestih zimskih olimpijskih igara.

Doprinos Branka Mikulića kulturi i umjetnosti Bosne i Hercegovine neusporediv je sa onim što je bilo koja politička persona učinila u ovim oblastima! Zato ga smatram neprevaziđenim bosanskohercegovačkim vizionarom!

PIŠE: GRADIMIR GOJER

Izvor: Oslobođenje

Previous Mostar je grad najdugovječnijih ljudi u Bosni i Hercegovini
Next 16. april Dan žalosti u FBiH

You might also like

HISTORIJA

NEKADAŠNJA SREBRENICA – najbogatije rudište srebra u Evropi!

  Zna se šta je bilo sa Srebrenicom i njenim stanovništvom, kako danas izgleda taj gradić i kako se u njemu živi. A kako je Srebrenica zgledala u sretno doba

HISTORIJA

Kurdi: ‘Potomci džina’ i narod od 30 miliona bez države

  Korijeni Tačno porijeklo imena Kurd nije razjašnjeno, iako se vjeruje da je sam termin stariji od formiranja etničke grupe nekoliko stoljeća ili čak milenija. Jezik Kurdski jezik ima status

HISTORIJA

Prije 23 godine RBiH dobila zastavu s ljiljanima

Prva zastava i grb Republike Bosne i Hercegovine zvanično su usvojeni 4. maja 1992. godine, prenosi bh. novinska agencija Patria, a pred zgradom UN-a u Njujorku zaviorila se 22. maja 1992.